ODGOVORNOST
...................................
I on se vrati lisici.
- Zbogom – reče on.
- Zbogom – reče lisica. – Evo moje tajne. Vrlo je jednostavna: čovjek samo srcem dobro vidi. Bitno je očima nevidljivo.
- Bitno je očima nevidljivo – ponovi mali princ da bi zapamtio.
- Vrijeme što si ga izgubio za svoju ružu čini tu ružu tako dragocjenom.
- Vrijeme što sam ga izgubio za svoju ružu... – ponovi mali princ da bi zapamtio.
- Ljudi su zaboravili tu istinu – reče lisica. – Ali ti je ne smiješ zaboraviti. Ti postaješ zauvijek odgovoran za ono što si pripitomio. Ti si odgovoran za svoju ružu...
- Ja sam odgovoran za svoju ružu... – ponovi mali princ da bi zapamtio.
Antoine de Saint-Exupéry: Mali princ
A mi? Što smo sve u životu susreli, uložili svoje vrijeme i srce, a onda otišli i zaboravili? Koliko je među tim zaboravljenim stvarima onih bitnih, životno važnih, izgubljenih u svakodnevnoj buci i strci oko nevažnih stvari! Prije ili kasnije zastajemo osjećajući da smo prazni, da nam nešto važno nedostaje. Onda se prisjećamo onoga što nas je pripitomilo. Je li to draga osoba, možda netko tko nas nije uspio zadržati dok smo se mimoilazili, a želio je. Možda stvar koju smo voljeli, drvo pred roditeljskom kućom koje je srušila oluja, drvena ograda stare kuće na mjestu koje sad niče nova višekatnica ili nešto drugo... Oni su ovdje, u nama i čekaju našu pažnju. Ne, ne treba zaboravljati. Kažu da vezanosti nisu dobre. No to se odnosi samo na one vezanosti koje nas sputavaju u životu. Zanemariti sjećanja na ono što smo voljeli znači zanemariti sebe, zametnuti bitan dio svog unutarnjeg bića. Blještavilo ovog užurbanog svijeta pokušava nas natjerati u zaborav. Naoružani ljubavlju vratimo se i pogledajmo u sebe, pogledajmo dobro. Onda odlučimo i preuzmimo svoju odgovornost. Tek tada ćemo uistinu krenuti naprijed...
21.06.2006. u 22:35 | K | 18 | P | # | ^
Toliko si to lijepo napisala da jednostavno ne želim ništa dodati. Uživala sam čitajući :)
| Big Blue | 21.06.2006. u 22:49
tako me razveselio citat moje najdraže knjige u ovo toplo jutro... u pravu si. život je takav, ali ga živimo prebrzo i one prave ljudske vrijednosti su se izgubile ili im se više ne pridaje na važnosti... a trudimo se da učinimo ovaj svijet boljim. s ovakvim stavom, ne znam kako ćemo uspjeti... ugodan dan ti želim...
| P A N T E R A | 22.06.2006. u 08:59
Lijepe misli za ovo pretoplo jutro.Da ne uništim tekst svojim ništavnim komentarom poslužih se Ujevićem:Tko dalje od svojeg dohvata seže?
Hoće li svaki ostati sam,
da sam ustaje i da sam liježe,
ili će ispasti mistički broj
od sviju,za sve,posvuda
da nitko nije bez kraja svoj
da je svaki samo dio čuda
Najprije da vlastitu bitnost skroji| ANONIMAC | 22.06.2006. u 09:38
...pusa!
| ŠKORPION12 | 22.06.2006. u 10:50
Mali princ! Rastopila sam se kao sladoled na ovom vručem suncu! Mogla bi ga čitati ponovo i ponovo i ponovo...
| atlantida | 22.06.2006. u 12:03
Nisam čovjek koji zaboravlje ono bitno što mu se u životu događa. Čak se i ne želim "riješiti" nekih stvari, već ih skupljam ko hrčak. :)) One su mi uspomene na ono što mi se u životu događalo. Ne mogu zamisliti život bez tih malih, a velikih stvari u mom životu.
| pegy | 22.06.2006. u 12:12
Sve si rekla,nemam ništa pametno ta dodat zato samo pozdrav
| slatko grko | 22.06.2006. u 14:38
...nijedan čovjek nije otok, sam po sebi cjelina... pozdravljam te
| u ime... | 22.06.2006. u 21:19
Volim Malog princa - štivo za male i nas velike.
Moram priznati da se ponekad vežem za stvari ili čak za krajeve. Ispod kuće mojih roditelja gradi se nova cesta i znam da to tako mora biti i boli me jer livada i polje mog djetinjstva nestaje pod strojevima. ali neću dozvoliti da nestanu i moje uspomene.
Ostavljam ti veliki pozdrav!| @pple | 22.06.2006. u 21:23
Doista je teško reći bilo što na cijelu priču. Vrijeme koje posvetimo određenim stvarima daje im vrijednost...koja istina, a kako je to često puta kobno i opasno...dovodi nas u zablude, ponekad.
| ledenaicy | 22.06.2006. u 23:27
Ahhhh taj zaboravvv!!! Grozno!Kad se sjetim koliko sam dobrih stvari i milosti već zaboravio-sramota!!!Hvala ti za ovaj prelijepi post,možda me ti trgneš sada da se sjetim mnogih stvari,HVALA TI!!!
| šum srca | 23.06.2006. u 01:12
često se ponašam baš tako kako si oisala u svom postu, dižem graju oko nevažih stvari, a bitno propuštam kao šuplja zdjela. no, glavno je da sam (smo) tga svjesni i da se barem nastojimo popraviti, jes...svi smo mi ljudi
| mama sepia | 23.06.2006. u 08:10
Trudim se da dobre stvari ne zaboravim i ponekad se s guštom prepustim sjećanjima. Inače, ovo mi je najdraži dio Malog princa.
| Friva | 23.06.2006. u 09:39
Ovaj tvoj post me podsjeti koliko vremena je uložio dobri moj da me pripitomi i pokaže da život nosi još puno radosti i ljubavi... Ovih dana baš me fascinira drveće mog djetinjstva. Preraslo je krovove i stala sam u čudu i gledala koliko je veliko naraslo. Učinilo mi se najljepšim drvećem koje sam ikad vidjela. Ogromno je! Tolike godine a ono neumorno raste i pravi hlad. Pozdrav ti i ugodan vikend!
| more nade | 23.06.2006. u 10:42
da zaborav vodi u otudjenje, u stvari ti odrezu korjenje, pa se ti snadji u ovom svijetu ... pretpostavljam da zato ima puno mizerije i utapanja u alkoholu i drozi ... nemaju svoj identitet, a novci ga ocigledno ne mogu stvoriti ... :||| ... mozda ...
| okeco | 23.06.2006. u 22:31
Mali Princ...nest sto volim,i ne zaboravljam...Imas pravo...tako se naprijed ide....Sjecanja su dio puzzle zivota.
| Starcatcher | 25.06.2006. u 09:18
Meni je Marisi darovala suhu ruzu apropos toga za moj 18. rodjendan.
| xiola bleu | 25.06.2006. u 09:20
Mali princ ima u mom životu dosta veliki ulogu. Ta mi je knjiga dugo godina bila inspiracija. Odlomak kojeg ti donosiš bio je središnji u mojim promišljanjima. Činjenica da smo odgovorni za ono što smo pripitomili… Činjenica da je važna ruža u koju smo toliko toga uložili…
Hvala ti što si me opet podsjetila na bitno…
Veliki pozdrav!!| posoljeni zrak | 26.06.2006. u 10:03
