ZMAJ
Kozmički letovi su bijeg od sebe,
jer lakše je dospjeti do mjeseca
nego doprijeti u vlastito biće.
C.G.Jung
Dok smo mladi privlači nas sve neobično,tajanstveno, udaljeno. Proučavajući egzotične krajolike zaboravljamo zastati i diviti se pitomoj livadi uz rub mirisne listopadne šume presjecane žuborećim potokom i ispunjene pjevom ptica i zujanjem buba. Kojem djetetu raskošan paunov rep ili metalno plavo tjelešce kolibrija nije zanimljivije od skromnog vrapca ili goluba kojeg može promatrati u vlastitom vrtu ili u parku. Također često radije putujemo u daleku prošlost proučavajući običaje drevnih naroda nego što smo spremni pažljivije pogledati manje privlačne dijelove suvremene civilizacije. Veličanstveni ostaci hramova i kazališta svakako su privlačniji nego industrijske zone i sirotinjske četvrti suvremenih metropola. A kad se nađe netko tko primijeti da je i u antičko doba većina ljudi zapravo živjela u siromašnijim četvrtima punim bučnih ulica, radionica, trgovina svega i svačega (često ne baš oku i nosu ugodnog), skloni smo odmahnuti glavom i krenuti dalje s razgledavanjem artefakata bogataškog života koji su se do danas sačuvali.
Poznajem ljude koji vole putovati. I ja se rado otputim dalje od svog dvorišta. No ima ljudi koji neprestano putuju pokušavajući bezbrojnim utiscima ispuniti prazninu koju nose u sebi i koju ne žele vidjeti, a kamoli priznati sebi i drugima. Oni često nisu u stanju uživati u običnim malim stvarima. Kao u svom starom postu o kornjači i zecu i ja obično radije biram kornjačinu viziju. Zašto? Jer volim detalje. Jer trebam mir i usmjerenost kako bih sagledala cjelinu. Ne želim projuriti kroz život u stalnom strahu da ću nešto propustiti i izgubiti, dok mi ono najvažnije izmiče pred nosom. Zato se nikad ne bih upustila u svemirski let samo zato da vidim čega sve u svemiru ima. Ima svega, kao što sam naziv govori. No ja to sve ionako ne bih stignla vidjeti i upoznati u trajanju svog ljudskog vijeka. Pročitala sam negdje da je svijet kao zmaj pokriven prekrasnim šarenim ljuskama. On nam pokazuje blještavi sjaj pojedinih ljuski koji nam onemogućava uvid u cjelinu. Kad jednom shvatimo prijevaru i pokušamo pogledati zmaja, on će se naljutiti i morat ćemo se s njim boriti. Tek nakon pobjede nad zmajem bit će nam dopušteno sagledati cjelinu.
Zato proniknimo u vlastito biće, borimo se sa zmajem kao sv. Juraj i pobijedimo ga kao arkanđeo Mihael i preko njegovog ugaslog tijela vječno ćemo gledati u lice Božje.
15.06.2006. u 08:41 | K | 18 | P | # | ^
ovo si prekrasno napisala...sve što nam treba, sve što nas veseli, sve što nas smiruje...nalazi se u nama, veliki ti pozdrav šaljem
| maja-uime | 15.06.2006. u 09:15
Da,najviše me strah da život samo prođe pored mene.Prekrasno napisano,hvala za lijepo jutro:)
| ANONIMAC | 15.06.2006. u 10:04
Slažem se s Jungom. Put do sebe je najteža stvar na svijetu. Upoznati sebe, prihvatiti sebe, oprostiti sebi, dati sebe,…
Zanimljivo ti je razmišljanje.
Ma, mnogi od nas bježe od sebe na različite načine. U buku, u obveze, u društvo,… A ostaju prazni. Dokaz je to da je bitno nešto drugo. Nadam se da ćemo svi jednom shvatiti što je bitno i da ćemo dotaći Puninu…
Ostavljam pozdrav u nadi da ću ovo uspjeti staviti u komentare kod tebe i da neću i opet razočarano zaključiti: opet ništa…
Stoj mi dobro! :)))| posoljeni zrak | 15.06.2006. u 10:34
BAŠ JE LJEPO........BTB.............PUSA..
| zaljubljena u .... | 15.06.2006. u 11:08
Volim putovati, iako to ne radim baš prečesto. Ono što me od pojava koje vidim oko sebe čudi je da ljudi stalno imaju potrebu za nekim stranim zemljama. Dobro, jasni su mi oni koji su Hrvatsku cijelu obišli, ali više je onih koji stalno negdje drugdje traže ljepotu, a onu koja im je pred nosom i ne gledaju. Tako je i na ovom primjeru upoznavanja krajolika u odnosu na upoznavanje sebe. Kao i onome, želja za upoznavanjem novih ljudi. Lijepo je sve to, samo, baš ono što si i ti rekla, možda je ipak najbolje prije toga zaviriti u sebe. Onda će i sva druga upoznavanja biti produktivnija i temeljitija.
| pegy | 15.06.2006. u 14:08
Slažem se sa tobom, najteže je sebe iskreno sagledati i prihvatiti i da mnogi od toga bježe. Ali lijep je i putovati i to otkriva neke nove spoznaje ne samo o drugim narodima i krajevima nego i o nama samima. Kao i uvijek, treba uzeti od svega pomalo. Sreća se krije u sredini, najteže je naći baš taj livel...baš te volim čitati.
| serafina | 15.06.2006. u 14:21
Treba putovati. To je nužno za naš osobni boljitak. Isto tako treba gledati. Treba ZNATI gledati! Meni, primjerice, na relatino rijetkim putovanjima uvijek ostane onaj neki upitnik u zraku jer vidim bezbroj zdanja, muzeja i tome sl. Ali mene ništa to ne može fascinirati kao jedan zanimljiv čovjek.
Opet mi se sviđa kako razmišljaš, pa ne mogu drugačije nego se samo nadovezati na tvoj post. Pozdrav :))| svjetioničarka | 15.06.2006. u 14:39
Najteže je preispitat i upoznat samoga sebe,a mislim da nikad i ne sagledamo sebe objektivno,a slažem se i s putovanjima,često nešto tražimo dalje a imamo sve jako blizu i nikad ne vidimo.
| slatko grko | 15.06.2006. u 17:06
Prelijepo... Posebno zadnja rečenica...
| sirotinja | 15.06.2006. u 21:13
Svemir je tako lijepo gledati sa naše Zemljice. Neka zvijezde ostanu mali blješteći kristali na nebeskom svodu, jer možda iz bliza nisu tako lijepe kao izdaleka. I ja volim laganiji ritam, kada putujemo rađe biramo obične, sporedne ceste nego brze autoputeve. Uz sporedne ceste su kuće, u kućama ljudi i život. Male stvari koje putem mogu vidjeti obogaćuju me više nego jurnjava nekom brzom cestom.
Nije blještavilo uvijek i bogatstvo duha, a sebe možemo spoznati bolje kroz male stvari.
Pozdrav!| @pple | 15.06.2006. u 21:33
sjajan tekst. U Njemu živimo, mičemo se i jesmo. Treba se svakom novom danu radovati, te zahvaljivati Gospodinu na tom danu. Te prihvatiti ga iz Njegovih ruku. Svako dobro. Btb+
| pustinja-oaza | 15.06.2006. u 22:06
Ma ne, u svemir ne. Ne volim visinu :D Ali putovanja - zašto ne? Ne mislim da tome teže ljudi prazne duše. Štoviše, putovanja obogaćuju, omogućuju da naučimo cijeniti ono što imamo doma, dakle, to svoje dvorište, cvijeće i ptice. Nije li najljepše vratiti se doma? To što ljudi ne znaju cijeniti male stvari, to je drugo pitanje. Pitanje njihove osobnosti. Moguće je da neki to "liječe" traženjem sebe okolo naokolo. Uostalom, netko je rekao da put do samog sebe vodi oko svijeta ;)
| Big Blue | 15.06.2006. u 22:45
Super mi je ova usporedba sa svijetom i ljuskama na zmaju.... , Njegovom snagom se borimo i stvoreni smo za pobjede jer Božja djeca ne mogu gubiti. Btb! :)
| mirta | 16.06.2006. u 00:45
ponekad je najteže ispuniti rupu nezadovoljstva u sebi...kad bi za to posojalo neko jednostavno rješenje, propala bi industrija antidepresiva...pozdrav :)))
| mama sepia | 16.06.2006. u 08:16
Moram...
"Ne želim projuriti kroz život u stalnom strahu da ću nešto propustiti i izgubiti, dok mi ono najvažnije izmiče pred nosom...."
Mene se ova rečenica posebno dojmila...
I zaključio sam da se trudim i
trudit ću se živjeti bez razmišljanja o tom
jesam li nešto propustio...
Teško je ali može se...| Umjetnik | 16.06.2006. u 08:48
Ponekad je teško sa sobom na put. :-)
| portretsnova1 | 16.06.2006. u 09:13
Ponekad je tesko shvatiti da se smisao zivota ne krije u spilji na Tibetu...
| | 16.06.2006. u 15:05
posebno me dira ova borba sa zmajem...ma jednostavno sve je borba čim znaš istinu a nisi u njoj,zvalo se to bijeg od sebe ili ne znam kako već sve je to jedna duhovna borba koja će trajati do smrti...tako ja gledam...
| šum srca | 16.06.2006. u 15:15
