KALEIDOSKOP
Čitam na i-portalu (donedavno iskon) članak o piramidama u BiH. Stvar je prerasla u međunarodnu znanstveno-popularnu atrakciju. Uistinu ne znam što bih o tome mislila. Pokazalo se da je početni entuzijazam nekih ljudi prevladao sveopću skepsu i uspio privući pažnju do te mjere da se na ideji počelo konkretno raditi. Vidjela sam na njihovoj vlastitoj stranici rezultate prvih iskapanja – u svakom slučaju djeluju zanimljivo.
No nisam htjela pisati o samoj toj temi nego o jednoj vrsti umišljenosti koja je karakteristična za nas ljude. Nije namjerna niti zlobna, ali isključuje mnoge stvari koje nisu prisutne ovdje i sada, koje ne možemo okom vidjeti i rukom opipati. A kad se nađe neki vizionar i ukaže na neobične stvari koje nam leže na dohvat ruke i pozivaju da ih istražimo, mi ga proglasimo ludim. Možda on i jest lud, no zašto mu ne dopustiti da svoju viziju iznese do kraja pa da onda prosudimo.
Prošlost je nešto iza nas do čega možemo doprijeti samo posredno. Zato u znanostima koje se njome bave ima puno nagađanja, a svaka se hipoteza pažljivo i na više načina provjerava dok ne postane općeprihvaćena. To ne znači da ona postaje automatski točna. Postoje ljudi koji vole slagati povijesne ili arheološke puzzle, ne obazirući se previše na službene stavove.
Moram priznati da mi je zbog ljubavi prema čitanju kroz ruke prošao velik broj blago rečeno neobičnih knjiga – mislim na one s područja publicistike. Ta djela obično čitam s određenim oprezom, da me oduševljenje autora ne bi dovelo u napast da olako povjerujem u nešto što naprosto nije točno ili je već opovrgnuto. Odmah se ograđujem od napasnih ili senzacionalističkih pisaca kao što je E. v. Daneken koji mi se zamjerio još u djetinjstvu kad sam željna dobrih dokumentaraca gledala u njegovu zanesenu oznojenu facu dok je tražio vanzemaljce na svim mogućim i nemogućim mjestima. Volim ona oprezna i nenametljiva prezentiranja koja nam omogućavaju da sami prosudimo hoćemo li prihvatiti ponuđeno ili ne. Moja omiljena knjiga te vrste još uvijek je Kon Tiki Thora Heyerdahla.
U potrazi za zanimljivostima iz prošlosti možete katkad naići na nevjerojatne ideje. Jednom sam u knjižnici posudila neku knjigu koja se naizgled bavila starim Egiptom. Privukle su me lijepe korice i naslov koji je obećavao otkrivanje korijena kršćanstva – znamo da su mnoge lijepe kršćanske ideje postojale i prije Krista. Takve knjige ponekad uzmem i počnem ih čitati - ako mi se ne sviđaju, nakon nekoliko desetaka stranica odustanem i vratim ih nepročitane. Ova knjiga djelovala mi je «normalno» do oko pedesete stranice, a onda sam iznenada shvatila što autor pokušava – dokazati da je Mojsije bio faraon Ehnaton, a njegov sin Tutankamon ni manje ni više nego – Isus! Gotovo sam je odmah zavitlala u neki kut, no onda me upravo apsurdnost zamisli navela da nastavim znatiželjna kako će to izvesti. Autor je korak po korak dokazivao svoju nedokazivu hipotezu i izvukao se bez velikih nelogičnosti, prkoseći naravno povijesnim, arheološkim, teološkim i svim mogućim priznatim teorijama. To je pravi primjer onog povijesnog puzzlea koji sam prije spomenula. Naravno da me nije uvjerio u istinitost svojih tvrdnji, nego samo u visoki domet svoje domišljatosti. A što se mog vjerskog uvjerenja tiče – ono zbog ovakvih upadica nimalo ne trpi, jer je podložno isključivo mom unutarnjem doživljavanju. Vjera je stvar čovjekovog emocionalnog bića, a ja knjige ove vrste čitam racionalno.
Počela sam pisati o našoj umišljenosti - kako mislimo da smo prvi, jedini, najpametniji i najnapredniji u ovom dijelu svemira, kako teško prihvaćamo sve što odudara od nekakve dogovorene normale, a kako lako upadamo u pretjerivanja ako se upustimo u slobodni prostor izvan te sigurne zone ograničene trenutnim stanjem našeg uma. Dokazuje li ta pojava da je ovaj naš svijet sa svojom prošlošću i budućnošću nešto neuhvatljivo, poput kaleidoskopa u kojem svatko vidi prekrasan, ali uvijek drugačiji uzorak, mozaik od šarenih stakalaca? I možemo li mi, možda, birati svijet u kojem ćemo živjeti? U tom slučaju predložila bih da odmah počnemo zamišljati svijet bez ratova, gladi, bolesti, zagađenja... Možda nam se ostvari.
03.06.2006. u 00:31 | K | 18 | P | # | ^
Na zalost, nemam vremena citat knjige takvih zanimljivih sadrzaja... A sto se tice Bosanskih piramida... Tko zna, neka ljudi kopaju, neka traze... Uvijek je na pocetku bila pretpostavka, pa se onda islo dalje... Bit ce zanimljivo i vec jest to pratiti. A ako nesto bude, uuu... To ce tek bit pravo. A ono sto si rekla: A što se mog vjerskog uvjerenja tiče – ono zbog ovakvih upadica nimalo ne trpi, jer je podložno isključivo mom unutarnjem doživljavanju. Vjera je stvar čovjekovog emocionalnog bića, a ja knjige ove vrste čitam racionalno. Ja se bas i ne bih slozio s tobom... Mislim, ja vjeru tako ne dozivljavam... Ona nije samo moj emocionalni dio. Ona je itekako racionalna... No, o tome neki drugi put... Mozda... Lijep ti vikend zelim! :)))
| metanoja | 03.06.2006. u 01:55
sve su to kockice mozaika... lijep pozdrav tebi!
| OKRENI SE SEBI | 03.06.2006. u 08:17
Sta ja znam, jedno davno procitah 3-4 Dannikena.
| xiola bleu | 03.06.2006. u 09:17
I ja volim takve knjige ali mislim da sam vrlo otvorena za nove ideje i teorije iz jednostavnog razloga. Povijest pišu pobjednici, a ja im ništa ne vjerujem, zato su sve druge varijante moguće kao i priznata povijest. ;))
| Bugenvilija | 03.06.2006. u 10:44
Hvala na komentaru!
Volim pročitati sve što se kosi i ne kosi sa mojim mišljenjem,ali ne znači da vjerujem u sve što čitam.Zato me i nervira sva ova pompa oko Da Vincia-ako sam vjernik ništa moju vjeru poljuljati ne može,ali to ne znači da ne mogu pročitati ili poslušati drugu teoriju.
Kažu da je povijest subjektivno mišljenje pojedinca koji je piše,zato ne uzimam ništa zdravo za gotovo.A ljudi jesu umišljenja bića koja ne mogu shvatiti da neki put ipak nisu u pravu,a tek to priznati...| ANONIMAC | 03.06.2006. u 22:10
Meni je nazanimljivije kod Bosanaca to što su odmah krenuli u akciju: majice "imam piramidu u avliji", oslikane boce, upaljači, opanci i sl. Stvarnosu brzi i maštoviti..A knjige..Bilo je i bit će svega..Da li iz uvjerenja ili iz želje za zaradom ljudi svašta pišu..Pozdrav!!
| moje vijuge | 04.06.2006. u 12:00
Ja sve primim sa skepsom a opet otvorena sam za sve,ustvari vidim da je santea sve lijepo napisala,pa i ja potpisivam njezin komentar,da se ne ponavljamo.
| slatko grko | 04.06.2006. u 15:13
Pisati se može svašta...al davno je zapisano ono u što ja vjerujem...
lijepo si opisala ljudsku umišljenost. iako, po meni, ona je samo odraz nekog straha od drugačijeg...kad uspijemo prihvatiti drugačije i različito eto svijeta kojeg bi za sada samo mogli zamišljati. pozdravljam te| u ime... | 04.06.2006. u 15:24
moramo promjeniti sebe, pa onda svijet............
| zaljubljena u .... | 04.06.2006. u 15:56
ovo ti je jako dobro............
| zaljubljena u .... | 04.06.2006. u 15:57
Mene posebno ne zanima ta problematika tako da i ne posuđujem takve knjige, a i filmove nešto ne preferiram. Valjda sam više sklona onom što vidim, čujem, što sama na neki način mogu istražiti. Osim Boga u kojega jednostavno vjerujem. Što se piramida u Bosni tiče, pisali su neki blogeri već odavno o tome (npr. Savage) pa sam nešto čak i onda saznala. No to mi i nije neka senzacija, to je samo još jedna činjenica koju je otkrijo čovjek. tko zna koliko još ima toga što ne znamo, a gotovo da nam je pred nosom.
| pegy | 04.06.2006. u 20:02
Složila bi se sa tobom u onoj rečenici da je vjera stvar čovjekovog emocionalnog bića i još u puno tog što si napisala. Drago mi je da si me otkrila,jer si mi time otkrila sebe i svoj blog.
| serafina | 05.06.2006. u 02:24
Obzirom da sam pročitala puno knjiga, zna mi se desiti kad dođem u knjižnicu da ne znam što bih posudila i što bih čitala. Posegnem tako za nepoznatim knjigama i kada počnem čitati, ako mi prvih 20-tak stranica uspije privući pažnju nastavljam, u protivnom knjigu vraćam nepročitanu. A mogu pročitati svašta ne dozvoljavajući da utječe na moje dosadašnje mišljenje ili da ga preoblikuje.
I tvoja zadnja rečenica je vrlo znakovita...svijet ne možemo birati, ali možemo se svi zajedno truditi da bude bolji, mirniji, humaniji...pa možda čak i da počnemo prihvaćati ono što se ponekad kosi sa pojmom "normalni"...što zapravo znači "normalno"...i tu svatko ima svoje vrijednosti i svoju viziju...| @pple | 05.06.2006. u 08:49
..SVAŠTA ĆE KOD NAS OTKRITI.. pusa
| | 05.06.2006. u 10:07
hm...zapravo težak post za ovo jutro. ja konstantno želim vjerovati da živim u nekom svom svijetu gdje vladaju zakoni ljubavi, dobrote, razumjevanja, poštenja... i onda se probudim i s prvim pogledom prihvatim stvarnost. nije loše živjeti u ovome svijetu ako ga i na tren pokušamo učiniti boljim...možda s vremenom takve namjere učine bitan preokret u ovom univerzumu...
hvala ti na ljepim riječima...i sretna sam što si zalutala u moj svijet i zadržala se tamo neko vrijeme...ja želim vjerovati da će to biti češće...ugodan dan ti želim ;)| P A N T E R A | 05.06.2006. u 10:07
I ja volim citat publicistiku, ali kako ti kazes da je citas s oprezom tako ja nju citam s podsmijehom. Ustvari ona mi ponekad sluzi kao informator kako ljudi razmisljaju (ne govorim o knjizi koju si tu navela nego opcenito).
| Homeless | 05.06.2006. u 13:48
Mene izričito rastuži činjenica da ljudi kad te pitaju "kako si" rade to automatski, i ne daj bože da im ustvari želiš reći kako si (osim "sve 5" standardnog odgovora), uopće ne slušaju... A kamoli da im izneseš neka svoja dublja razmišljanja i ideje...
| svjetioničarka | 05.06.2006. u 16:47
Gdje je ona prestala znak procitati: "Mme. Sofronie. Kosa Roba svih refurbished laptop notebook
| Tiwpilkox | 18.09.2009. u 19:20
