KALEIDOSKOP
Čitam na i-portalu (donedavno iskon) članak o piramidama u BiH. Stvar je prerasla u međunarodnu znanstveno-popularnu atrakciju. Uistinu ne znam što bih o tome mislila. Pokazalo se da je početni entuzijazam nekih ljudi prevladao sveopću skepsu i uspio privući pažnju do te mjere da se na ideji počelo konkretno raditi. Vidjela sam na njihovoj vlastitoj stranici rezultate prvih iskapanja – u svakom slučaju djeluju zanimljivo.
No nisam htjela pisati o samoj toj temi nego o jednoj vrsti umišljenosti koja je karakteristična za nas ljude. Nije namjerna niti zlobna, ali isključuje mnoge stvari koje nisu prisutne ovdje i sada, koje ne možemo okom vidjeti i rukom opipati. A kad se nađe neki vizionar i ukaže na neobične stvari koje nam leže na dohvat ruke i pozivaju da ih istražimo, mi ga proglasimo ludim. Možda on i jest lud, no zašto mu ne dopustiti da svoju viziju iznese do kraja pa da onda prosudimo.
Prošlost je nešto iza nas do čega možemo doprijeti samo posredno. Zato u znanostima koje se njome bave ima puno nagađanja, a svaka se hipoteza pažljivo i na više načina provjerava dok ne postane općeprihvaćena. To ne znači da ona postaje automatski točna. Postoje ljudi koji vole slagati povijesne ili arheološke puzzle, ne obazirući se previše na službene stavove.
Moram priznati da mi je zbog ljubavi prema čitanju kroz ruke prošao velik broj blago rečeno neobičnih knjiga – mislim na one s područja publicistike. Ta djela obično čitam s određenim oprezom, da me oduševljenje autora ne bi dovelo u napast da olako povjerujem u nešto što naprosto nije točno ili je već opovrgnuto. Odmah se ograđujem od napasnih ili senzacionalističkih pisaca kao što je E. v. Daneken koji mi se zamjerio još u djetinjstvu kad sam željna dobrih dokumentaraca gledala u njegovu zanesenu oznojenu facu dok je tražio vanzemaljce na svim mogućim i nemogućim mjestima. Volim ona oprezna i nenametljiva prezentiranja koja nam omogućavaju da sami prosudimo hoćemo li prihvatiti ponuđeno ili ne. Moja omiljena knjiga te vrste još uvijek je Kon Tiki Thora Heyerdahla.
U potrazi za zanimljivostima iz prošlosti možete katkad naići na nevjerojatne ideje. Jednom sam u knjižnici posudila neku knjigu koja se naizgled bavila starim Egiptom. Privukle su me lijepe korice i naslov koji je obećavao otkrivanje korijena kršćanstva – znamo da su mnoge lijepe kršćanske ideje postojale i prije Krista. Takve knjige ponekad uzmem i počnem ih čitati - ako mi se ne sviđaju, nakon nekoliko desetaka stranica odustanem i vratim ih nepročitane. Ova knjiga djelovala mi je «normalno» do oko pedesete stranice, a onda sam iznenada shvatila što autor pokušava – dokazati da je Mojsije bio faraon Ehnaton, a njegov sin Tutankamon ni manje ni više nego – Isus! Gotovo sam je odmah zavitlala u neki kut, no onda me upravo apsurdnost zamisli navela da nastavim znatiželjna kako će to izvesti. Autor je korak po korak dokazivao svoju nedokazivu hipotezu i izvukao se bez velikih nelogičnosti, prkoseći naravno povijesnim, arheološkim, teološkim i svim mogućim priznatim teorijama. To je pravi primjer onog povijesnog puzzlea koji sam prije spomenula. Naravno da me nije uvjerio u istinitost svojih tvrdnji, nego samo u visoki domet svoje domišljatosti. A što se mog vjerskog uvjerenja tiče – ono zbog ovakvih upadica nimalo ne trpi, jer je podložno isključivo mom unutarnjem doživljavanju. Vjera je stvar čovjekovog emocionalnog bića, a ja knjige ove vrste čitam racionalno.
Počela sam pisati o našoj umišljenosti - kako mislimo da smo prvi, jedini, najpametniji i najnapredniji u ovom dijelu svemira, kako teško prihvaćamo sve što odudara od nekakve dogovorene normale, a kako lako upadamo u pretjerivanja ako se upustimo u slobodni prostor izvan te sigurne zone ograničene trenutnim stanjem našeg uma. Dokazuje li ta pojava da je ovaj naš svijet sa svojom prošlošću i budućnošću nešto neuhvatljivo, poput kaleidoskopa u kojem svatko vidi prekrasan, ali uvijek drugačiji uzorak, mozaik od šarenih stakalaca? I možemo li mi, možda, birati svijet u kojem ćemo živjeti? U tom slučaju predložila bih da odmah počnemo zamišljati svijet bez ratova, gladi, bolesti, zagađenja... Možda nam se ostvari.
03.06.2006. u 00:31 | K | 18 | P | # | ^
