nedjelja, 27.06.2021.
Sloboda!
"O liepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj lipoti!"
Kad samo pomislim koji su muži, ćerce, zbog te najslađe riječi izginuli, a kosti im još nisu, pronađene, u posvećenu zemlju pokopane da im oni koji su ostali bar prividni mir i spokoj, nađu paleći svijeće i noseći im stručak nezaboravka, na grobak znan!
Sjetim se, tog nedjeljnig dana, kad sam završila radnu smjenu i čekala bus za " doma", prije više od dvije godine. Olovno nebo, plačući, ridajući neutješno obilne kišne kapi, spojilo se sa sivim asfatom, sa sivim dušama malobrojnih na gradskim ulicama. I začula sam, čekajući bus, za " doma" megafon iz policijskih kola - idite kući, kazne su tolike i tolike, jet svatko ko ostane na ulici, kaznu će platiti ( nemalu).
I nije mi bilo jasno, jesam ja u 21. stoljeću, 20 - tih godina, il me neka, vremenska crvotočina, proždrla, pa sam se eto, ne znajuć, našla u nekom, prošlom vremenu - lova na vještice, fašizmu, komunizmu!
Bila sam u zoni sumraka! Počela je, pandemija, i sve do tad " ljudske", Ustavima i Zakonima zagarantirane slobode, ošle su u 3 PM. Maske, kao simbol pokornosti, zamjenile su SVE, u šta sam duboko, slijepo vjerovala, poput djeteta na vjeronaku.
Za mene je sloboda - mogućnost izbora. Ili ili!? Ja je odavna, NEMAM. Doduše mogla sam izabrat, crć od gladi, u državi mi domicilnoj, il otić. Odabrala sam život!
Dvije godine nisam bila u domaji, nisam zagrlila svoju djecu, podragala trutnički trbuh moje snaje,vlastitim izborom, neee već strahujuć za posao, upitan možebitnim karantenama i ostalim pizdarijama, jer mi suprug nije radio 13 jebenih mjeseci ( a svi se zaklinju i slobodu..rada). Ja nisam imala izbora - ostat doma, čekajuć, kad će svjetski mlatimudani reć - e sad je virus fraj- ja sam MORALA, radit ( i sa zaraženima, i sa svim ostalim boleštinama) brinući se za moje, najdraže, šaljući im lovu, da oni mogu biti doma, relativno sigurni.
I onda portali naši vrište - nisi U HR,ne plaćaš porez u HR, građanin si drugog reda, ne moš glasat! Ma nek si jebu, muku ježovu! Ja svaki " nesuvišni" cent, šaljem u HR.
Neslobodni smo, jebu nas, a mi ne uživamo, tom najslađom riječi SLOBODA. Užnji smo, manjine koja et nam kroji sudbinu!
Premda ja, jedinu, esencijalnu slobodu, ćutim kad sam u prirodi, šumi, polju, livadi, jezeru. Jezersi valovi,nespututano valjaju na obalu- slobodu. Vjetar me obavije - slobodom! Zemlja isparava - slobodu! Travke, divlje cvijeće, pšenica tek proklijala, kuruza stapke - njišu se slobodom. I tad sam istinski slobodna, izvrištim sve demone iz sebe, i mogu nastaviti sutra - ko hrčak, sve isponova!
Tek kad, napravimo restart, ovog novog kurčevog života i vratimo se jedino, ispravnim , prirodnim zakonim ( ko Indijanci) bit ćemo istinski slobodni!
Do tad, sve pravosuđe, čitaj krivosuđe, sudit će po količini love na kontu i po " kastama" jer imaju jedan zajednički nazivnik - čovjek, tj više nečovjek, a on je, oni su, mi smo ...grešni!
Nek nam Priroda presudi, jer manjina si je umislila da su Bog!
Žao mi je, jedino djece, našeg najboljeg, najvrijednije, našeg neprocjenjovog blaga, koja su istinske žrtve - svega fucking " NORMALNOG"!!!!!
- 15:19 -
utorak, 22.06.2021.
Novo hmhm doba?!
Zamolila,
sam sina, da mi povremeno, pošalje video il fotke moje snaje, jer trenutno " baš me boli briga za njeg, on je svoji "11 minuta" odradio, al na njoj je SVE ostalo! Volim svoju snaju, prepametnu, liječnicu, prelijepu mladu ženu, skoro 1,80 cm, i sad, ko trudnica, s malim trbušćem, blista i sjaji! I zadnji video koji mi je poslao, šta su sve kupili za to naše najdraže biće, u ciijelom svemiru, ide ovako:
- Majko ovo ti je košara, krasna, bijela, a ja - Šta će vam tolka košara za veš ?- Moj sin, upravno proporcinalan sa svojom visinom ( skoro 2 m), smrtno ozbiljan, s očima tamno smeđima, upitnim, očima njegove pok. bake Vlatke, mojim očima izusti - Za moju kći!!
Pokaže mi , mali krevetac, vjerojatno inačicu kolijevke, pa veliki bijeli kinderbet, pa stol za previjanje, pa zove snaju moju - ej di je jaje? Ja opet- koje jaje, šta mojoj unuci treba " jaje" ? I moja, prekrasna, sjajeća snaja, donese bemti šta? Nosilicu za bebu, držalicu, pojma nemam! Pokaza mi još i kolica, te mogu ovo, nastavak je ovaki, onaki a ja opet - Men to liči na Transformers?
On opet, s onim, mojim, babinim očima - Mama, stvarno si ostarila, ovo je novo doba!?
I sjetim se! Kći sam rodila 86.- e, mjesec dana posli Černobila! I bila sam užasnuta, Bebimila nije bilo, a ja nisam bila ona koju su prevozili helikopterima na dojenje V.Š.O) bilo je vrijeme " super Juge" restrikcija, parni- neparni dani za aute, nije bilo praška, kave, uložaka, maaa fuck
kolone pred dućanima kilometarske ( i jebem ja onog ko slavi Jugu i Tita ) Išli smo tj. moj suprug u Bosnu po Bebimil. I mutila sam taj " prašak" ne usudeć se, dati ćeri mojoj dat pravo mlijeko do njene godine dana. I čokolino, kojeg i danas jede, mutila sam s tim! Previjala sam je na kuhinjskom stolu, kupala, u kuhinji, u maloj banjici ( zimi je bilo jebeno, grij vodu na peći na drva, a ostale sobe negrijane, ma nije ni kihnula, iako je spavala u sobi, negrijanoj,kojoj su se znali zamrznut prozori iznuta kad je vani bio minus! SVE za nju, dobila sam, kupili smo samo polovna kolica!
91. sam rodila sina, u ratnoj bolnici, u hodniku, u podrumu, gdje su dovozili ranjene, a iznosili mrtve! Ćaća mu za njeg nije znao, tjedan dana, jer je bio na fronu, jedan, jedini VSS koji nije bio pička, pa se skrivao iza titule, spavao je u rovu, branio svoje najmilijre, svoje dvorište, dom i bašću!!!
Mog sina je " othranio" i " obukao" Genšer, onaj pok. s prslucima! Naime, kad sam izbjegla, sa svojim" trbuhom" svega mjesec dana prije poroda, budaletina sam taka, ovnuša glupa ( radila sam do zadnjeg dana, pod granatama - falim mog Anđela čuvara) i mojom ćeri od 5 godina, u mjesto 30 km dalje, al svjetlosnih godinama, udaljeno od ratnog horora, oni su bili sretni, da eto ima " pobjegulja" pa je bio obučen, nahranjen, ..ko prinz!
Danas sam prehodala 10 km, jer vooolim,
pješačit, bolje razmišljam, bolje sve. I volim, predahnut u jednom parku, s pješčanikom i igralištem za djecu. Sjednem na klupu i uživam, napunim baterije, promatrajući dječicu u igri, u vrisci u smijehu!
Užasna sam samo, reakcijom roditelja, nemoj se zaprljat?, nemoj se penjat( na tobogan? wtf) nemooj!!
I opet, sjetim se svoje djece, koja nema na čega se nisu povendrala, nema s čega se nisu strmospizdila ( moja " dobra i mirna ćera" ruku je slomila igrajuć se branitelja i onih drugih nakaza)nema šta ih nije ugrizlo, izgrizlo, nema pizdarije u kojoj oni nisu bili glavni kolovođe!
Nadam se samo, da u ovom novom dobu, kad stiže nam, novi čovjek od 50 cm i 3,5 kg, ( nek sam bude žilava na me, ostalo ..) a " toolikoo joj tog, nepotrebnog treba"
ne pomisli, nikad, do 4. god da se zove
- 20:06 -
nedjelja, 20.06.2021.
Dogodi se i " najboljima"
E pa dakle, ja sam stvarno od onih, koji najbolje funkcioniraju kad imaju problema. Onda sam fokusirana, usredotočena, organizirana, vidim sve, stvorim scenarije od nagoreg do najboljeg. Kad je nirvana, kad imam još mjesec dana do godišnjeg, kad sam u najslađem isčekivanju moje malešne vitezice slavonske ravni, moja je glava puna maslačaka, šarenih balona ( puj, puj nije prazna) svega radosnog.
Moj suprug je taj koji zaboravlja ( haha ja tad imam materijala za zezenje) dijete u vrtiću,mene, majčin rođendan, ne znam više, šta mu s balkona nisam ,zaboravnom, bacala, novčanik, ključeve, poslovnu torbu, iskreno nisam mu samo njegovu glavu bacila, još!
I šta se meni dogodi? Radila sam duplu smjenu, i krenem na posao raditi večenju i zatvorim vrata, i u mili sekundi shvatim, zaboravila sam ključeve. I ostanem zarobljena na stubištu, jer stan ima onu modernu bravu, koju bez ključa, može " otvorit" samo policijski " ovan" , a ulazna vrata stambene zgrade, di živimo, normalnu kvaku, pa ih morami zaključavati.
I sad, zovi hilfe, mog viteza, koji je tad radio 40 km dalje. I" dojahao" je on nakon pol sata, spasiti " djevu" svoju! I bio je fin, al glaass na mobu. dok sam ja skrušeno molila za pomoć, bio je radostan, eto i ...hahaha tebi se dogodilo, konačno!
Inače se, zbog problema sa srcem i začepljenih vena, jedva uspne do stana, zajebanim spiralnim stepenicama, al tad ko tica, laka samo mi je rekao, sav ozaren - šta bi ti bez mene? -
Cmoknula sam ga, jer je stigao na vrijeme, da ja ne zakasnim na posao. Nikad mu neć reć, šta sam pomislila, kao odgovor na njegovo pitanje - Svašta, i još više od tog!! -
Drž te mi ljudovi!
- 23:31 -
petak, 18.06.2021.
Zašto volim DE?!
Nijemci su jedan, grandiozan, narod! Raščistilili su sa svojom , hudom prošlošću.! Jeste se kad zapitali, zašto se samo u DE ne plaća, autoputarina, jedinoj državi u EU? To je njihova isprika za II svjetsi rat, svima!!
A mi, Hrvati, kaćemo MI, rasčistit, našu povijest? Beiburg, Jasenovac poslin 45.- te. Nikad?? Jer svima političarima, odgovara, pred izbore,izvlačit kosture iz ormara, ustaša, parizana! Alo , dokle?
Volim svoju domovini, al na državu i njene fašističke zakone ( Ovršni npr) pljujem i povraćam!
Volim DE jer je ovdje sve jasno,;od popisa do otkaza, ugivora, ne mjenjaju se Zakoni svakog petka, ne kažnjava se, prvi put ako nešto nisi znao. Ovdje rade, restorani bez Wc-a, samo nek plaćaju porez. Ovdje moš drvo s točkovima registrirat ko prometalo ( e avega sam se nagledala)
Bit domoljub, bez doma, kojeg su oteli! Ma zajebi! Vooolim De!
- 21:21 -
ponedjeljak, 14.06.2021.
Mi ljudi " čudni"
Od kad sam počela spoznavat svijet oko sebe, i nimalo ga ne razumijevat, govorili su mi - čudna si!
Moja majka je nebrojeno puta, opetavono, znala reć - Na kog si se ti uvrgla , taka teška i čudna- jer nisam tila nosit plavu kutu, neg mi je morala sašit bordo! Moralala me šišat ko " dečka" jer nisam tila dugačku
kosu, mašnice, šnalice i ostale pizdarije.
Moj ćaća je iljad puta reko - jesi zajebana, izbit ć ja to teb šibom! Nije!
Moja ćera je rekla svom , sad muž, prije upoznavanja s nama,moj tata ti je OK, al na moju mamu se moraš navić!
Moj sin ništa nije rekao, al me prije dvije godine , istovario na ZG bus stanici ko glomazni otpad, na kišurini, s prtljagom, jer nije našao mjesto za parkiranje. Znao je il, nije, da će se i tad njegova mati čudna, u čudnim okolnolsti, snaći!
Moj suprug je prije 36. godina rekao DA -uz svu moju čudnost!
Mi ljudi čudni, ipak nađemo " čudake" koji će nas voljeti!
Il oni nađu nas!?
- 21:26 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.06.2021.
Mi " divojke" Slavonke
S 6 sam godina sam brata mog čuvala, četr godina mlađeg!
S 11 sam bila bratu mom " mati, išla mu na roditekjske sastanke, kuvala, brinula se za blago, jervmati mi je bila bolesna, po bolnicama.
A otac?
Mogu samo reć - otac mi je i neee ne želim napisat ništa grdo..nije mi olakšao!
S 13 sam se mogla " udat" jer znala sam šlajfat crijeva, kuvarica, sam taka, cilu kuću sam držala, uz sve školske obveze. Ejjjj, djetinjstvo mojee, ejjj!
S 14 sam se počela, bunit, uz kajšijanje, šibanje, jer batina je iz Raja izrastala.. šta ne?! Reko moj ćaća, zadrti komunista! I opleti!
S 15 sam znala, moram se izborit za se, jer živjela sam u međusvjetovima, majke vjernice i oca, zadrtog komuniste, koji je za Božić, okićene jelke bacao s balkona, firme di je radio.
S 16 sam mom, ocu komunisti, pravila probleme, s Janis Joplin, ponosim se time, najiskrenije, jer su me tad skoro iz omladine izbacili, a eto ON sredio, da njegova ćera rockom zadojena, koju će on " vaspitat" ostane u toj " velevažnoj" instuticiji.
S 17 sam prvu jedinicu, u gimnaziji dobila, ikad, iz TIPSS -a jer se nastavnica, Točkica( Imala je 1, 40 cm) furala na proletetijat, a nosila bunde i rolex, jer sam rekla - Marksizam, vjeronauk, sve je to isto. Kaćete nas, naučit mislit, našom glavom???
S 18 sam se zaljubila, u " lošeg", po mom ocu, dečka!
Imam 6 banki, i taj " loš dečko'" moj je suprug već 37. godina, otac naše djece.
Ma, MI, " divojke" iz Slavonije, nama je, nebo granica, ijujujuju.
Topli pozz SVIMA!
- 01:15 -
četvrtak, 03.06.2021.
ljubičasto, što volim ljubičasto
Danas mi je ljubičast dan, ničim i nikim izazvan! Odradila sam , ev, bez dana odmora, dvanaesti dan, s tri duple smjene, i još moram tri. I kako se ćutim ?Purpurno! Ijujujuju, drž te mi se, i sutra Sunčeko bude TU!
- 14:55 -
