četvrtak, 31.12.2020.

Kližimo se , glatko kroz 2021

- 21:27 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 30.12.2020.

Tihujem danas




Čudan smo mi narod, mi Hrvati, kad je kakti mir, gložimo se, svađamo se, te bijeli, te crveni, te djeca, partizana, ustaša te..šarenopirgasti, al kad je Zlo, ko jedno smo! Jedno veliko Srce!
Sjećam se, poplave u Gunji ( za koju btw, nikad niko nije odgovarao) kad je Lignjun došao u plesnim cipelicama, i dok su osigurali područje ( tolko je jadno, kad se " izabrani" svog naroda boje) pola blaga se utopilo il Milinčeta s izjavom - lijepa su Vam sela, ejjjjjj a sva pod vodom.
Danas nije ništa drugačije, anemični došo, i reko - U Petrinji, 30 godina nije niti jedan, novi čavao zakucan. Ma stid te bilo, šta je Petrinja i Glina i sva sela okolo, na Marsu? Nije u HR?
Il Pupi koji je ustvrdio ... e troje Srba je poginulo. Alooooo, ti na Budžetu, poginulo je 9 LJUDI!!!! I djeca, koja su mogla, možda izumiti vremeplov. Jado, poginuli su LJUDI!!!!
Ejjjjj, LJUDI tih više nema
! I opet sve uhljebničke službe su zakazale ( čast vojsci, HGSS- u, vatrogascima, policiji...šta više nema jebeno nepotrebnih..ccc propusnica????? sanitetu)
Plačem na svaku godišnjicu, pada Vukovara, jer tamo su se dogodila, nezapamćena zvjerstva! Plakat ću ubuduće, i na ovaj strašni dan potresa! Drž te mi se! Moja dica su u HR! Molim, žestoko, da se ovo SVE, ne ponovi!
Ne mogu Vam rijet koje me, emocije " tuku". Volim Vas, narode moj, žilavi!

- 18:48 -

Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 28.12.2020.

nevina dječica

Cijelo svoje odrastanje bila sam razapetaizmeđu paralelnih svijetova,različitih, suprostavljenih u samoj svojoj srži ,a opet isprepletenih.

Prvi je bio očev-krut,vojnički,zadrt,bezosjećajan,komunistički gdje nije bilo pogovora, prigovora, ali ni razgovora, nego samo zapovijedi koje sam,izvršavala.Ipak u svojim "vaspitnim" metodama često je spominjao boga ( svakodnevno bar tri-četiri bi otresao o pod, a i par svetaca pri tom),a i bila mu je draga uzrečica da je batina iz raja izašla (bar jednom mjesečno izašla je i stvorila se u njegovim rukama- to me tada uvijek zbunjivalo).
Kako u njegovom svijetu nije bilo Božića, tako ga nije bilo ni u mom.Grinčasto vrijeme prije Grinča. Jelku smo kitili uvijek na Dan dječije radosti- Silvestrovo. Crkva se nije smjela niti spomenuti, pa je logično da ne samo nisam išla nego sam je po njegovoj zapovijedi u širokom luku morala i zaobilaziti, što je bilo poprilično teško obzirom na dvije u našem gradiću.Ali otac se slušao!U stavu - mirno!

Drugi je bio majčin- tajni, potihi,malo nježniji i uvijek bi provirio i izašao na svjetlost kad oca nije bilo.Majka mi je bila vjernica, koja je vjeru i crkvu nosila u srcu.Krštena sam po mraku, tajno, da otac nije ni znao.
Ona me naučila molitve, božje i crkvene zapovijedi, iako 35 godina nije išla u crkvu.I uvijek poslije takvog sata vjeronauka, rekla bi - nemoj reć tati ( kao da smo ja i on razgovarali -ikad).

Gušena tim svjetovima (poster Maršala na zidu moje sobe, a slikica Sv.Antuna zašivena u rubu školske kute) stvorila sam si svoj svijet, izboren lukavošću, balansiranja, hodanja po žici između dva bezdana- mami sam rekla da se i Bog nedjeljom odmarao,a ocu- da je Lenjin rekao da se treba samo učiti,učiti i učiti- a kako ja preko tjedna ne stignem zbog obveza doma- da mi odobri nedjelju za to.I nedjelja je postala, dan za "moj" svijet - zatvorena u svoju sobu slušala sam "drogansku" glazbu (riječi mog oca za rock) i čitala knjige tipa -Djevojka O, Strah od letenja, Rakovu obratnicu, ali i bibliju, ma u biti sve što sam mogla posuditi u knjižnici jer knjige su bile moja krila!I moja dva prijatelja dolazila su samo tad.

Svi sukobi, sve svađe mojih roditelja počinjale su na relaciji bog-partija, a završavale s psovkama Njega (štas moliš nekom kog nikad vidla nisi) i proklinjanjem Nje ( vid kolku su ti članarinu uzeli s plaće- mogla sam djeci čizmice kupit)

Taj badnjak (ajmemeniprijemilijungodina) naručito su se žestoko posvađali (zbog mene, možda),letjelo je štošta, od ružnih riječi,do lonaca,krunica.cvjećnjaka.Iako u svojoj sobi,nisam to mogla više podnijeti i iskrala sam se,u tatinom krombi-kaputu s ranglav rukavima i njegovim kačketom tipa šegrt Hlapić, (do svoje đubretarke-zelena vojna jakna s puno džepova kakvu je nosio Čegevara-nisam mogla doć) u hladnu snjegovitu noć,- pobjegla sam, trčeći u crkvu na moju prvu polnoćku (moj sin se smijao,kad sam to prepričavala i rekao- e jest ti bilo bježanje, ne mogavši shvatiti da je to tad bilo ravno avanturi i pobuni).Što se tamo događalo ne znam baš dobro ni danas jer sam bila smrznuta- što od hladnoće što od razmišljanja šta ako otkriju da me nema, al sam tvrdoglavo ostala do kraja.

Počeli smo izlaziti, i dočekao nas je kordon milicije (kasnije sam saznala da su imali dojavu da se pred crkvom pjevaju pjesme Ustani bane i Vila Velebita- možda se i jesu pjevale al ja od kombinatorike mogućih scenarija kad se vratim kući nisam ništa čula. Nastade stampedo, a milicajci kog dohvate pendrekom.Krakata i laktata,(prvi put mi bi drago zbog mojih košćurina) ja guz-guz-guz i dohvati rub mrakom obavijenog parka.Huuuu,kad glasčina iza mene - Bajo, das se namjestu ukopo,jerbo ću ti noge polomit!
Stala, ukopala se, polako se okrećem s dignutim rukama u zraku (kad moraš-predaj se) i smrzlo se i govno u meni - tatin pajdo milicioner.Prvo me opandrčio pendrekom po butini, meni pade kačket i tad me prepozna - Kru te jebo mala,jel ti ćaća zna kud se vucaš? Ja niječno odmahnu glavom, a on cerekajući se zlurado,govoreći to sve,otprilike mom ramenu - Neć ti ja ništ, al vid ćeš ti svog boga kad te izdam ćaći (eto opet boga u ustima režimskog organa).Na krilima adrenalina, doletjela sam doma.Mrak i tišina.

Tri dana mir, ja šutljivija nego obično (butina boli, al ništ se ne vidi), majka i otac ko dva golubića, brat standardno suvišan. i na današnji dan, koje li ironije (dan nevine djećice, kad se djeca šibaju da bi bila dobra) prije ajmemenimilijungodina,uleti moj otac,pod radnom jauznom u kuhinju (taman sam završavala ručak jer sam bila poslijepodnevna smjena. a mama je radila dvokratno) i s vrata zaurla - Koji je vrag (et opet) ute ušo, jedva sam sredio da te ne izbace iz omladine.............

- e da,,dvatjedna prije, omladinska organizacija je ozbiljno razmatrala da me izbace iz svojih redova (u koju "zvanično " nisam ni premljena jer nisam išla na Kozaru zbog vodenih kozica), a majka je išla po pozivu (na dopisnici- da svi vide) ravnatelju na razgovor - Zašto?- Pa pisali smo školsku zadaću iz hrvatskog ili srpskog jezika na ćirilici (tak je to bilo jedna na latinici,druga na ćirilici) pod nazivom "Ivo Lola Ribar - moj uzor".Ja sam napisala da svaka čast Ivi, fala mu na svemu, al moj uzor je Đenis Đoplin,napisavši na tri strane hvalospjeve o njoj (sloboda u njenim pjesmama,njenom životu, njenoj kosi-sa originalnim stihovima na latinici). I uzburkalo se. Da me ne šutiraju, eto otac je sredio, a majka je dala izjavu ravnatelju, da ona za tu Janu ne zna, a da se kod nas sluša Meho Puzić i Nada Mamula i Ivo Robić i da ak je ta Janica taki vanjski neprijatelj da se ja s njom,zbog oca, sigurno,ne družim! Kasnije me pitala ko je ona i ja sam joj pustila ploču i kad je Janis zapjevala -O Lord, a ja mami prevela, rekla mi je - sam ti to slušaj, tko ima taki anđeoski glas i pjeva o bogu,ne može bit loš ( za Lajbah to nije nikad rekla, samo se svaki put prekrižila,a i oni pjevaju o bogu?!)-

.....................a ti (urlao je sve jače i jače) opet sranja radiš.ZAŠTO?......................

Ja drčno (s kuhačom u ruci) ispravi se da bih bila višlja od oca i reče - Briga vučicu,šta ovce misle?!?!? Muk....i otvoriše se vrata raja i glupa šibetina..........trostruko ispletena svim mogućim svjetovima... izleti i........

Moje majke više nema, otac joj "gradi" oltar,a bog i partija postadoše najbolji prijatelji- u psovkama mu, a ja?Pa, malo trčim,,malo zavijam,malo ližem rane i sve to - uzbrdo, pa svako tolko -kotrlj-kotrlj (niz brdo), a kamenčina tup - men po glavi, al moje brdo, moj kamen.Život je i tako smislen samo kad podižeš uzaludno kamenje.A pendrek i onda i sad isti- tako da mislim da se prvobitno, al se izgubilo u prijevodu radilo o tom - da je pendrek iz raja izašao!

A svoju djecu "šibam" ljubavlju i "šibat" ću ih tim dok sam živa.

- 13:43 -

Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 25.12.2020.

Ostanite negativni

I evo, blagoslovljeno Božićno jutro,spusti na nas svoj dlan, u svakoj svijećici na jelci treperi samo jedan san, da budem u domu svom,sa svojima koji dan.
A božićna zvijezda svjetlom navješćuje ,jednu najveću želju, provedimo svi blagdane u spokoju,miru i veselju!
Čestit Božić,držte mi se SVE Vas grlim!

- 16:09 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 21.12.2020.

zašto volim Božić!

U moje vrijeme djetinjstva, Božić je bio zabranjen. Moj otac ,teški komunista, a sad teški i žestoki vjernik ( ne mogu to pojmit, partiju zamjenit s vjerorm, al valjda je svima njima tako, kak se približavaju kraju) i prvi pravi Božić sam proslavila s obitelji mog tada, još ne,supruga!
Kad sam zasnovala vlastitu obitelj, postala sam ko dijete, wau blinka, ajmo kupit, tak da je moj sin, imao je pet godina, u jednom obilasku nekog trgovačkog centara pred Božić rekao: "E ajmo desno, lijevo su božićni ukrasi, mama će opet poludit!"
Svi mi, htjeli to priznat il ne, imamo " oštećenja" iz djetinjtnjstva. Moje najveće je ,upravo za Božić!

I evo me sad, godini i pol ne vidje svoje djece, uživo, jebo skaypove i internet, nije to- TO! Ejjjj ne mogu ih zagrliti i izljubakati. I evo svim kolegala s posla, kupila sam poklone, počastila ih kolačima
i sokićima, jer meni je Božiç žal za svim onim što mi je bilo zabranjeno, žal za svim onim što je sad zabranjeno!
Meni je Božić, radost, ma di bila, ma s kojim se god poteškoćama nosila. Ijujujuju i Ho- ho- ho
Drž te mi se! Volim Vas!

- 17:00 -

Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 16.12.2020.

međurazgovori neprocjenjivosti

Rekao je moj zet, te davne godine, tad,još nezet - Svaki dan s vašom kćeri,meni je Božić!
I te njegove riječi, podigle su mrenu ružnoće s mojih očiju, razbistrile svu maglu moga uma, jer u to vrijeme, dotakla sam bila materijalno dno, pitajuć se više, zašto, nego, kako je došlo do toga! Bila sam gorka, ljuta, zločesta, pakosna...bila sam na dnu, dna i ne samo materijalno, već osjećajno, psihički, mentalno - bila sam bijedno!
I tad sam odlučila, zaboravit sve ružno, oprostit svima koji od mene, uopće, oproštaj nisu tražili, a nanijeli su mi zlo, odlučila sam, ovnovski, da će mi svaki novi dan bit upravo Božić! Jer od tad za mene je Božić, osjećaj, spokoja, mira i radosti u ovim, svim ,navodno,malim stvarima koje život čine, a zapravo su neprocjenjive.
U mirisu i gutljaju prve kave, koju je On skuhao u pol 5, a može spavati, u rijetkoj privilegiji slobodne nedjelje kad kuhinju ispuni miris juhe, pečenja, a poslije šetnja šumom do jezera, dobra vremenska prognoza, zimi, bez snijega jer voziš, kad ti pacijent,veli, kad te ugleda - evo došla si, sunce je došlo, svi izlasci sunca koje doživiš, gledajuć ih kroz šajbu svog radnog auta, svi zalasci žutog patuljka, koje promatram kroz krovne prozore.
Čak i u ovo grdo vrijeme, pokušavam naći smisao u svem tom i nastojati da mi plamen, Nade, Sreće,Radosti i Anđela, bar lagano tinjaju, jer vjetri života znaju biti nemilosrdi, kao poreznici, a opet ...obećavajući!
I što želim za ovaj Božić? Imam sve !
Želim isto što i svakog,još iz vremena kad Božić je bio zabranjen, iz doba nebožića - da mi moj otac kaže da me voli i da se mnome ponosi. On ima 86. godina, ja ah tek 6 banki i hoću li to dočekat? Vjernica sam, vjerujem u čuda, vjerujem u dobro i kad dobra na vidiku nema.
VJERUJEM!

- 13:57 -

Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 11.12.2020.

Zagrljaj

Gospođa M. je već 6 godina u krevetu, dal nesreća, dal bolest - nikad nisam pitala. Nikad nije bila mršavica, al zadnjih, tih 6 godina imala je preko 150 kg, al samo kože i sala, mišići atrofirali, nije mogla više ustati, kretati se, za sve ostalo trebali su liftovi, kolica i sve pomične i pomoćne sprave da bi je, uopće moglo okupati!
Gospodin M je dobrica, kao plišani medić, koji ju je opsluživao, hranio, fekalije čistio jer zakleo se i u dobru i zlu, bit će uz Nju. Djece nisu imali!

Ponekad sam dolazila k njima, pomoć mu i svaki put, nasmijan mi je rekao - uspjeli smo i tutno mi napojnicu u ruku!

Tu nedjelju, radila sam duplu, i parkiram se, razdužiti i netko me zazove - Frau Buba! -
Okrenem se, u čudu - kad gospodin M, i ja mahnen i sva nasmijana mu priđem i pitam kako On kako gđa.M?
I veli On - gđa M je preminula prije tri dana!
Moj osmjeh odma pobježe . I reko, oprostite, nisam znala, izrazi mu sućut i zagrli ga ko svog najrođenijeg
Zagrli i On mene, ovjesivši o me, sa svoji 109 kg i počne plakati!
Počnem ga tješiti na svom skromnom fondu njemačkih riječi - kako se gđa spasila, jer je patila, kako se i on spasio...
I veli On meni..ne plačem jer mi je supruga umrla, već što si me zagrlila , jer mene nitko nije zagrlio već deset godina!

?????? Što nam svima treba? Zagrljaj! I sad Vi držte distancu! Ma fuck, zagrlit ću svakog, kom zagrljaj treba! Drž te mi se!

- 21:57 -

Komentari (12) - Isprintaj - #

petak, 04.12.2020.

Sedrena leptirica


Noćas sam tako krhka.

Mjesečina bi me mogla razbiti
da mi ružičasti uštap, u suzi se sklupča.
Ravnica bi me mogla u krhotine sasuti
da mi nafaldana polja nisu u borama, zlatom vezena.
Zelene trave doma mog mogle bi me pokositi,
da im miris u mojim snovima ne sniva.

Lomljiva sam večeras,
figurica porculanska, srca sedrenog.

Leptirice noćna,veliko noćno paunče,
nemoj sletjeti na oštricu krhkosti u meni.
Obje bi urankom,
kasom sunčevih ata,
mogle skončati razasute,
sjevero-istokom
zaboravljene,
jugo-zapadom
neoplakivane.

PS. Mjesec je prosinac, mjesec svijetlosti, darivanja, svega onog najboljeg, najljuskijeg u nama. A ja sam ko drvo, ko kamen, jer godinu i pol nisam zaglila djecu svoju, njih četvero + Skaya. Malo tko, može, pojmiti, razumjet, ono što ja sad ćutim! Majka,žena, jebena carica, a radim ko " 2 muška"jer trenutno, sva ekzistencija je na meni!! 13 radnih dana , s tri duple smjene, bez slobodnog dana, 120 radni sati, 1300 km pređenih i danas konačno imam slobodan dan i imam vremena razmišljati i u kurcu sam! Oprostite, izvinite, al ovog svega je tooo much!

- 18:02 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

JA SAM
kći, sestra,supruga,majka,tetka,ujna, strina,snaha i zaova.
Ja sam domaćica, kuharica, spremačica,higijeničarka,slastičarka.
Ja sam privatnica, radnica, dostavljačica i reduša.
Ja sam ljubavnica, njegovateljica,isljeliteljica, odgajateljica
Ja sam besramna, al i svetica.
Ja sam anđeo i vražica.
Čistunica sam i prljavica.
Ja sam vještica i čarobnica.
Ptica sam i zmaj.
Ja sam bijelo i crveno.
Tragedija sam, komedija i satira.
Ljubim i mrzim.
Plešem sa životom.
S životom se borim.
Kraljica sam i prosjakina.
Vatra sam i voda.
Ja sam svjetlo, ja sam tama.
Lovim i lovljena sam.
Gospodarica sam i robinja.
Bit ću punica i svekrva i baka.
djevojčica-starica.

Čovjek sam snažan
al Žena sam meka .


tražim samo
POŠTOVANJE

Linkovi