srijeda, 16.12.2020.
međurazgovori neprocjenjivosti
Rekao je moj zet, te davne godine, tad,još nezet - Svaki dan s vašom kćeri,meni je Božić!
I te njegove riječi, podigle su mrenu ružnoće s mojih očiju, razbistrile svu maglu moga uma, jer u to vrijeme, dotakla sam bila materijalno dno, pitajuć se više, zašto, nego, kako je došlo do toga! Bila sam gorka, ljuta, zločesta, pakosna...bila sam na dnu, dna i ne samo materijalno, već osjećajno, psihički, mentalno - bila sam bijedno!
I tad sam odlučila, zaboravit sve ružno, oprostit svima koji od mene, uopće, oproštaj nisu tražili, a nanijeli su mi zlo, odlučila sam, ovnovski, da će mi svaki novi dan bit upravo Božić! Jer od tad za mene je Božić, osjećaj, spokoja, mira i radosti u ovim, svim ,navodno,malim stvarima koje život čine, a zapravo su neprocjenjive.
U mirisu i gutljaju prve kave, koju je On skuhao u pol 5, a može spavati, u rijetkoj privilegiji slobodne nedjelje kad kuhinju ispuni miris juhe, pečenja, a poslije šetnja šumom do jezera, dobra vremenska prognoza, zimi, bez snijega jer voziš, kad ti pacijent,veli, kad te ugleda - evo došla si, sunce je došlo, svi izlasci sunca koje doživiš, gledajuć ih kroz šajbu svog radnog auta, svi zalasci žutog patuljka, koje promatram kroz krovne prozore.
Čak i u ovo grdo vrijeme, pokušavam naći smisao u svem tom i nastojati da mi plamen, Nade, Sreće,Radosti i Anđela, bar lagano tinjaju, jer vjetri života znaju biti nemilosrdi, kao poreznici, a opet ...obećavajući!
I što želim za ovaj Božić? Imam sve !
Želim isto što i svakog,još iz vremena kad Božić je bio zabranjen, iz doba nebožića - da mi moj otac kaže da me voli i da se mnome ponosi. On ima 86. godina, ja ah tek 6 banki i hoću li to dočekat? Vjernica sam, vjerujem u čuda, vjerujem u dobro i kad dobra na vidiku nema.
VJERUJEM!
- 13:57 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
