petak, 04.12.2020.
Sedrena leptirica
Noćas sam tako krhka.
Mjesečina bi me mogla razbiti
da mi ružičasti uštap, u suzi se sklupča.
Ravnica bi me mogla u krhotine sasuti
da mi nafaldana polja nisu u borama, zlatom vezena.
Zelene trave doma mog mogle bi me pokositi,
da im miris u mojim snovima ne sniva.
Lomljiva sam večeras,
figurica porculanska, srca sedrenog.
Leptirice noćna,veliko noćno paunče,
nemoj sletjeti na oštricu krhkosti u meni.
Obje bi urankom,
kasom sunčevih ata,
mogle skončati razasute,
sjevero-istokom
zaboravljene,
jugo-zapadom
neoplakivane.
PS. Mjesec je prosinac, mjesec svijetlosti, darivanja, svega onog najboljeg, najljuskijeg u nama. A ja sam ko drvo, ko kamen, jer godinu i pol nisam zaglila djecu svoju, njih četvero + Skaya. Malo tko, može, pojmiti, razumjet, ono što ja sad ćutim! Majka,žena, jebena carica, a radim ko " 2 muška"jer trenutno, sva ekzistencija je na meni!! 13 radnih dana , s tri duple smjene, bez slobodnog dana, 120 radni sati, 1300 km pređenih i danas konačno imam slobodan dan i imam vremena razmišljati i u kurcu sam! Oprostite, izvinite, al ovog svega je tooo much!
- 18:02 -
