U moje vrijeme djetinjstva, Božić je bio zabranjen. Moj otac ,teški komunista, a sad teški i žestoki vjernik ( ne mogu to pojmit, partiju zamjenit s vjerorm, al valjda je svima njima tako, kak se približavaju kraju) i prvi pravi Božić sam proslavila s obitelji mog tada, još ne,supruga!
Kad sam zasnovala vlastitu obitelj, postala sam ko dijete, wau blinka, ajmo kupit, tak da je moj sin, imao je pet godina, u jednom obilasku nekog trgovačkog centara pred Božić rekao: "E ajmo desno, lijevo su božićni ukrasi, mama će opet poludit!"
Svi mi, htjeli to priznat il ne, imamo " oštećenja" iz djetinjtnjstva. Moje najveće je ,upravo za Božić!
I evo me sad, godini i pol ne vidje svoje djece, uživo, jebo skaypove i internet, nije to- TO! Ejjjj ne mogu ih zagrliti i izljubakati. I evo svim kolegala s posla, kupila sam poklone, počastila ih kolačima
i sokićima, jer meni je Božiç žal za svim onim što mi je bilo zabranjeno, žal za svim onim što je sad zabranjeno!
Meni je Božić, radost, ma di bila, ma s kojim se god poteškoćama nosila. Ijujujuju i Ho- ho- ho
Drž te mi se! Volim Vas!
Post je objavljen 21.12.2020. u 17:00 sati.