petak, 30.12.2016.

čuvarica svoga oca

Sjedim uz postelju svoga oca, držim ga za suhonjavu, plavičastu ruku, on spava, uz hroptanje, tijela nabildanog svim mogućim drogama, za smirenje , za spavanje, za ovo i ono i ćutim takvu nježnost, kao da je moje dijete, a ne moj otac.Slušam otkucaje njegovog srca, nepravilno, asimetrično...meni začudno i ..cijevi iz njega, jedna za dren iz rane, druga kateter za..... treća iz nosa... i ....znam ne smijem se slomit....moram biti snažna i jaka. I nije mi više važno sve ono što mu sve ove godine nisam mogla oprostit, otpustit, rijekom zaborava pustiti. To je moj otac i bolestan je, možda broji svoje zadnje udisaje i ja ću do zadnjeg njegovog udisaja biti njegova čuvarica.Posložila sam prioritete. I sjećam se svih onih par dobrih uspomena s njim iz svog odrastanja, sve one ružne brišemmmmm.Brišem...zauvijek. To je moj otac i dugujem mu život. Vjerojatno nije znao bolje sa mnom i to je OK. Zar bi ja bila ovakva....ma volim te oče moj... iako ja od tebe nikad nisam čula da ti voliš mene, da sam ti bitna, da se ponosiš mnome. Ma ne bitno je...ja imam ljubavi za nas oboje

- 23:20 -

Komentari (10) - Isprintaj - #

subota, 24.12.2016.

čestitkica

Dragi blogeri,

živi mi i zdravi bili,šta volite il si mogli priuštiti, jeli i pili,na sebe i dragu Vam čeljad mislili i ljubav sebi i njima darivali.Život je kratak i krhak, zašto se jiditi i nujni biti, minjamo sebe, pa ćemo trunčicu i ovo okolo nas prominiti.

Živjeli, cheers i prost – za život samo jedan, neprocjenjiv,unikatan, svake suze i tačaka sreće vrijedan.

Česti Božić i sretna godina Nova – od svih dosad,bit će – NAJBOLJA.

PS Isprika, jer ne mogu svakom od Vas ponaosob dobro poželjeti, veza mi je totalno bez veze

- 11:16 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

četvrtak, 15.12.2016.

traži(m) se.................

pronašla sam ljubicu u prosincu - il je čudo ili vrijeme hudo

našli su mi moju sretnu naušnicu

i moju toplu,šarenu rukavicu.

samo se ja pronać ne mogu,
nije baš da sam izgubljena,
zagubljena,pogubljena
al , usprkos godina mi,
sebi sam još uvijek nepronađena

- 12:09 -

Komentari (23) - Isprintaj - #

srijeda, 14.12.2016.

špekulanje,

„Pjesnici su čuđenje u svijetu.“

Ja sam ,pak,tek hvatač riječi koji uhvati,zauzniči onaj intimni trenutak koji je meni bitan. Ustvari,trenutak mi se prišulja,nekad me i u zasjedi dočeka,nekad je očekujući,ponekad propupa, nekad zgnjili ... i ja ga čuvam kao malo vode na dlanu, dok krećem u „lov“ na riječi. Riječi su kao vjetar, svaka ima svoju jačinu ili blagost, svaka ima svoje strujanje, miris, boju, gorčinu ili cukrenost,zvuk-milozvuk il kakafoniju. I iscpi me, to,iscjeljuće i meni potrebito jer nekad noćima hvatam tu, meni, savršenu-vjetrastu riječ. I kad ih sve pohvatam, pustim trenutak iz svojih dlanova ,a misli orječene postaju šarene špekulice, pa se kotrljaju, igraju, preskaču jedna drugu, sudaraju se,razilaze se pa se spajaju,deru se jedna na drugu il zajedno hihoću,sjaje i blinkaju ili pak imaju tmastu patinu. I tad ih, takve, kaotično uređene,prosijane ili nebrušene, divlje ili pitome oslobodim, u "svijet" pustim da se same izbore s kritikama, podsmjesima,divljenjima,hinjenjiima,bijelim ili crnim lažima. Neke zadržim, pa ih pergament po pergament slažem u moju, samo moju škrinjicu života. O svima, kao o mojoj djeci brinem...... iz sjene...... jer, tek, hvatač sam riječi i ništa više. Niti manje.

- 13:46 -

Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.12.2016.

perigej

Ponekad sam poput obale,
bespomoćna,
milosrdnim il divljim valima prepuštena,
Okamina,
Nepomaknuta.

Ponekad kao plimni val gromovito krenem
i skršim sve pred sobom.
I sebe .
I pustoš za mnom se vuče,
proždre i mene.
Neobranjivo.

Za navijek,
mjesečina tankoćutna,osekom će me zazvati,
kad vjetri besmrtni
obalu i plimu življenja mi,
beskrajem konačnosti
uspokoje.
Nezaustavljivo.