Ponekad sam poput obale,
bespomoćna,
milosrdnim il divljim valima prepuštena,
Okamina,
Nepomaknuta.
Ponekad kao plimni val gromovito krenem
i skršim sve pred sobom.
I sebe .
I pustoš za mnom se vuče,
proždre i mene.
Neobranjivo.
Za navijek,
mjesečina tankoćutna,osekom će me zazvati,
kad vjetri besmrtni
obalu i plimu življenja mi,
beskrajem konačnosti
uspokoje.
Nezaustavljivo.