srijeda, 14.12.2016.
špekulanje,
„Pjesnici su čuđenje u svijetu.“
Ja sam ,pak,tek hvatač riječi koji uhvati,zauzniči onaj intimni trenutak koji je meni bitan. Ustvari,trenutak mi se prišulja,nekad me i u zasjedi dočeka,nekad je očekujući,ponekad propupa, nekad zgnjili ... i ja ga čuvam kao malo vode na dlanu, dok krećem u „lov“ na riječi. Riječi su kao vjetar, svaka ima svoju jačinu ili blagost, svaka ima svoje strujanje, miris, boju, gorčinu ili cukrenost,zvuk-milozvuk il kakafoniju. I iscpi me, to,iscjeljuće i meni potrebito jer nekad noćima hvatam tu, meni, savršenu-vjetrastu riječ. I kad ih sve pohvatam, pustim trenutak iz svojih dlanova ,a misli orječene postaju šarene špekulice, pa se kotrljaju, igraju, preskaču jedna drugu, sudaraju se,razilaze se pa se spajaju,deru se jedna na drugu il zajedno hihoću,sjaje i blinkaju ili pak imaju tmastu patinu. I tad ih, takve, kaotično uređene,prosijane ili nebrušene, divlje ili pitome oslobodim, u "svijet" pustim da se same izbore s kritikama, podsmjesima,divljenjima,hinjenjiima,bijelim ili crnim lažima. Neke zadržim, pa ih pergament po pergament slažem u moju, samo moju škrinjicu života. O svima, kao o mojoj djeci brinem...... iz sjene...... jer, tek, hvatač sam riječi i ništa više. Niti manje.
- 13:46 -
