dakle, nećeš vjerovati, ali kad sam vidjela naslov - zaledila si me, a evo zbog čega:
vjerujem u reinkarnaciju i prošla sam postupak regresije, vraćanja u prošle živote i to moja 4 života, proživljena prije ovog sadašnjeg živućeg života i ovdje sam napisala sve što sam tom prilikom bila, prošla i do kojih saznanja sam došla...
1991. sam ostala sama, drugi suprug je otišao 7.7.1991. i to je bio kraj braka. Odahnula sam. Domovina je bila u ratnom stanju, a u meni je tek tad nastupio mir i dok su sirene zavijale nad Zagrebom, ja sam počela pitati sebe: zašto mi je ovako baš kako mi je, zašto je u ovom životu sve baš tako kako je, može li biti bolje i gdje ću naći svoje odgovore? Gdje je taj korijen kojeg želim iščupati, a iščupati se ne može?
I kao slučajno, kolegica sa posla me uputila na jednu gospođu koja se bavi regresijom – postupkom vraćanja u prošle živote. Ime joj je bilo Đurđica Szabo. Nisam htjela hipnotičku regresiju, a gđa. Szabo je baš prakticirala regresiju postupkom vraćanja na alfa-nivo i dalje. To mi je savršeno odgovaralo, dogovorile smo susret, otišla sam na par razgovora i dogovorila sam termin. Neću se sad raspisati kako je bilo, koji je postupak vraćanja na alfa-nivo, ali samo ću reći jedno: savršeno!
I dok sam polako putovala tim čudnim dimenzijama, tako su i manifestacije bile sve, samo ne sa ovog svijeta (mislim time na moj svijet 1991. i 1992.).
i evo 1. život kojeg sam prošla kroz tu regresiju:
1. Život
Gusta šuma Cornwalla, Engleska, godina 17.stoljeće. Nalazim se u gustoj šumi i vidim dečka tamne guste kose, velikih tamnozelenih očiju, srednje visine od cca 18 godina, kako stoji bos u sivim hlačama, nekoj tamnijoj košulji i sa nekim krpenim šeširom na glavi. Vidim tog dečka (a to sam ja) i njegov život mi se odvrti u kaleidoskopu prasjećanja: ne znam porijeklo tog dečka, roditelje, rodbinu, ali kao da je pao iz Svemira u gustu šumu Cornwalla i izgubljen gledao oko sebe.
Sljedeća slika je taj isti dečko, samo stariji 10-tak godina, valja se i vodi ljubav u nekoj staji sa plavokosom djevojkom (ona ima bijelu pregaču na sebi, široku plavu suknju, bijelu bluzu i crvenu maramu na glavi, bucmasta je, ljepuškasta).
Vidim da je zaljubljena u tog čovjeka, ali on joj je obećao sve, samo da je dobije. Čim je završen ljubavni čin, on se digao, pospremio se i rekao joj da mora ići.
Sljedeća slika je taj isti dečko, samo sad ima oko 47 godina, po zanimanju je kotlokrpa, vozi natkrivena kola sa 2 bijela konja, u tim kolima mu je i dom i zakrpava kotlove (kotlokrpa). Ima jednog psa s kojim druguje i tako ide od sela do sela, živeći u tim kolima, zarađujući novac krpanjem kotlova i prevrćući se po nekim stajama sa raznoraznim ženama samo radi muške potrebe. Nikad nije volio niti jednu ženu ljubavlju, već samo tijelom. U njegovom životu sam vidjela samo to – tu nije bilo ni žene ni djece ni doma. Živio je u pokretnom domu, u zaprežnim kolima i putovao Cornwallom do svoje smrti.
Sljedeća slika je slika tog istog čovjeka, par mjeseci kasnije od njegovog 47-og rođendana. Stoji u staji, prilazi jednom boksu sa konjima, konj se propinje i zadnjim nogama ga udara u područje crijeva, gdje od udarca kotlokrpa umire (napomena: užasno se bojim konja).
sjećam se tih vremena... kotlokrpa i brusača noževa i škara... sjećam se njihova glasa... odlično si izkukičala tekst... oživjela prohujale dane dajetnjstva... majstorice kratkih priča... ugodan ti dan želim draga prijateljice... :)
06.03.2018. (09:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja sam pomalo zavidjela sestričnama na takvim tanjurima, one su kao malene jele iz njih. Mi ih nismo imali, a tata je imao naviku, prije nego mama, baciti svako okrnjeno ili ulubljeno posuđe. Prije dvije, tri godine je dobio dva emajlirana tanjura i sad najradije iz njih jede (a nisu baš više ni u najboljem izdanju), a uz njih su obavezna i sjećanja ovim tvojim tekstovima... što je pomalo i tužno, jer je izgubio dosta novijih sjećanja.
06.03.2018. (11:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijepa sjećanja iz ne baš tako davne prošlosti. Kao mali sam posjećivao Bilogoru, Podravinu i Slavoniju i vidio sam kotlokrpe. Onda se sve popravljalo, ništa se nije bacalo i nije bilo deponija smeća ni razbacanih vrećica i drugih proizvoda od PVC, PE i sličnih materijala po okolini. (kod nas je puno prezimena po starim zanimanjima, npr. Kovač, Lončar, Cvek (postolarski čavlić), a Žnidarić je od njem. Schneider.)
06.03.2018. (12:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećam se još i sada kotlokrpe koji je znao povremeno dolaziti. Kišobrani fire iza leđa, žene nose lonce na krpanje i nože na oštrenje. Neka davna vremena, prošlo stoljeće.
06.03.2018. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izgleda da smo nas dvoje živjeli u susjedstvu. I po našoj ulici hodao je 'kotlokrpa', vikao iste riječi uz jedan dodatak (valjda smo bili industrijaliziraniji od vas): "Okrenime ribiš, dobime štrudliš!" A stvar na koju se ta reklama odnosila je bio pljosnati ribež koji je na jednoj polovici imao dio za pravljenje mrvica od tijesta i slično, a na drugoj nož za rezanje zelja, bundeva, jabuka i svega voća koje treba 'rendati' da bi se napravilo punilo za štrudlu.
A što se pak tiče krpanja rajngli i lonaca, e tu nam nije trebao 'kotlokrpa'. Bilo mi je dovoljno da nekoliko puta vidim kako on to radi, pa sam u očuhovoj radionici (koju on nije koristio već je služila njegovom ocu i gdje je bilo sveg bravarskog i kovačkog alate) krpao rupe, no ne čavlima nego bakenim zakovicama ispod kojih sam stavljao podloške, pa na kraju sve lijepo oblikovao po liniji dna lonca ili rajngle.
P.S. Imao sam tetu u Lici, Švica. Tamo se često kuhano jelo blagovalo iz zajedničke zdjele postavljene na sred stola svaki sa svojom drvenom žlicom. Na kraju se žlica oblizala i drškom ugurala između dva kamena u zidi za slijedeću uporabu. I zamisli: unatoč takvom životu broj stanovnika je rastao. A danas?
06.03.2018. (13:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad sam bio mali u moje malo misto povremeno bi navraćala grupa Roma, koji bi se negdje ulogorili i kalaisali naše kotlenke, siće, pjate, toće,.....!! :-)
06.03.2018. (17:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@shadow bolje bi ti bilo da ideš na "krpanje" nego u reinkarnaciju.. pitaj svećenika šta Crkva misli o takvoj "pojavi" a ti Demi, samo klepeći sa ovim svojim kotlokrpajućim reminiscencijama..:)))
06.03.2018. (17:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bila su to lijepa vremena ,još si i za kilu krpa mogao dobiti kokoš,ili ti je taj kotlokrpa mogao i znao popraviti i kišobran a danas sve samo uvoz Kina.LP
07.03.2018. (00:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eh, drugačije se živjelo u socijalizmu i komunizmu. Kažu, bila siromaština, nije se imalo...itd., itd., itd.!
Ako je bilo petero-šestero dice u kući, onaj najmlađi je oblačio ono što je nekad najstariji oblačio. Sve se, više-manje, prenosilo s koljena na koljena. Tako su živjeli naši stari i nisu se puno jadikovali.
Bilo je to takvo vrijeme, vrijeme druga Tita.
Koliko god je bilo teško u tim vremenima, svi su ipak imali siguran posao, a ne kak danas. Završiš velike škole da bi potom čamio godinama u evidenciji HZZ-a.
Sramotno na što je spala ova naša lijepa domovina, naša Hrvatska.
Danas je vrijeme takvo. Završi velike škole i ako nećeš na HZZ, čeka te sjedalo u autobusu/zrakoplovu i putna karta za Njemačku il pak Irsku.
Uvijek su nas drugi više cijenili neg mi sami sebe...
07.03.2018. (01:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drevni vanzemaljac
Dobro si me sjetila moram naoštriti noževe :))
06.03.2018. (09:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
dakle, nećeš vjerovati, ali kad sam vidjela naslov - zaledila si me, a evo zbog čega:
vjerujem u reinkarnaciju i prošla sam postupak regresije, vraćanja u prošle živote i to moja 4 života, proživljena prije ovog sadašnjeg živućeg života i ovdje sam napisala sve što sam tom prilikom bila, prošla i do kojih saznanja sam došla...
1991. sam ostala sama, drugi suprug je otišao 7.7.1991. i to je bio kraj braka. Odahnula sam. Domovina je bila u ratnom stanju, a u meni je tek tad nastupio mir i dok su sirene zavijale nad Zagrebom, ja sam počela pitati sebe: zašto mi je ovako baš kako mi je, zašto je u ovom životu sve baš tako kako je, može li biti bolje i gdje ću naći svoje odgovore? Gdje je taj korijen kojeg želim iščupati, a iščupati se ne može?
I kao slučajno, kolegica sa posla me uputila na jednu gospođu koja se bavi regresijom – postupkom vraćanja u prošle živote. Ime joj je bilo Đurđica Szabo. Nisam htjela hipnotičku regresiju, a gđa. Szabo je baš prakticirala regresiju postupkom vraćanja na alfa-nivo i dalje. To mi je savršeno odgovaralo, dogovorile smo susret, otišla sam na par razgovora i dogovorila sam termin. Neću se sad raspisati kako je bilo, koji je postupak vraćanja na alfa-nivo, ali samo ću reći jedno: savršeno!
I dok sam polako putovala tim čudnim dimenzijama, tako su i manifestacije bile sve, samo ne sa ovog svijeta (mislim time na moj svijet 1991. i 1992.).
i evo 1. život kojeg sam prošla kroz tu regresiju:
1. Život
Gusta šuma Cornwalla, Engleska, godina 17.stoljeće. Nalazim se u gustoj šumi i vidim dečka tamne guste kose, velikih tamnozelenih očiju, srednje visine od cca 18 godina, kako stoji bos u sivim hlačama, nekoj tamnijoj košulji i sa nekim krpenim šeširom na glavi. Vidim tog dečka (a to sam ja) i njegov život mi se odvrti u kaleidoskopu prasjećanja: ne znam porijeklo tog dečka, roditelje, rodbinu, ali kao da je pao iz Svemira u gustu šumu Cornwalla i izgubljen gledao oko sebe.
Sljedeća slika je taj isti dečko, samo stariji 10-tak godina, valja se i vodi ljubav u nekoj staji sa plavokosom djevojkom (ona ima bijelu pregaču na sebi, široku plavu suknju, bijelu bluzu i crvenu maramu na glavi, bucmasta je, ljepuškasta).
Vidim da je zaljubljena u tog čovjeka, ali on joj je obećao sve, samo da je dobije. Čim je završen ljubavni čin, on se digao, pospremio se i rekao joj da mora ići.
Sljedeća slika je taj isti dečko, samo sad ima oko 47 godina, po zanimanju je kotlokrpa, vozi natkrivena kola sa 2 bijela konja, u tim kolima mu je i dom i zakrpava kotlove (kotlokrpa). Ima jednog psa s kojim druguje i tako ide od sela do sela, živeći u tim kolima, zarađujući novac krpanjem kotlova i prevrćući se po nekim stajama sa raznoraznim ženama samo radi muške potrebe. Nikad nije volio niti jednu ženu ljubavlju, već samo tijelom. U njegovom životu sam vidjela samo to – tu nije bilo ni žene ni djece ni doma. Živio je u pokretnom domu, u zaprežnim kolima i putovao Cornwallom do svoje smrti.
Sljedeća slika je slika tog istog čovjeka, par mjeseci kasnije od njegovog 47-og rođendana. Stoji u staji, prilazi jednom boksu sa konjima, konj se propinje i zadnjim nogama ga udara u područje crijeva, gdje od udarca kotlokrpa umire (napomena: užasno se bojim konja).
I sve ostalo ovdje
06.03.2018. (09:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shadow-of-soul
i ovdje na blogu :)
I na blogu
06.03.2018. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja.
sjećam se tih vremena... kotlokrpa i brusača noževa i škara... sjećam se njihova glasa... odlično si izkukičala tekst... oživjela prohujale dane dajetnjstva... majstorice kratkih priča... ugodan ti dan želim draga prijateljice... :)
06.03.2018. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lastavica
Još čuvam dva plehana tanjura... nostalgija, što li je...
06.03.2018. (10:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
golden age
umiješ ti to, znalački, podići patinu s uspavanih uspomena
(a naše tuge dijeliti ćemo sve dok dišemo)
06.03.2018. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.
Ja sam pomalo zavidjela sestričnama na takvim tanjurima, one su kao malene jele iz njih.
Mi ih nismo imali, a tata je imao naviku, prije nego mama, baciti svako okrnjeno ili ulubljeno posuđe. Prije dvije, tri godine je dobio dva emajlirana tanjura i sad najradije iz njih jede (a nisu baš više ni u najboljem izdanju), a uz njih su obavezna i sjećanja ovim tvojim tekstovima... što je pomalo i tužno, jer je izgubio dosta novijih sjećanja.
06.03.2018. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
hehe tada su i one zenske i muske stvari imale miris tih stvari..A sada ki da si ga stavia u sampon hehe
06.03.2018. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gogoo
Lijepa sjećanja iz ne baš tako davne prošlosti. Kao mali sam posjećivao Bilogoru, Podravinu i Slavoniju i vidio sam kotlokrpe. Onda se sve popravljalo, ništa se nije bacalo i nije bilo deponija smeća ni razbacanih vrećica i drugih proizvoda od PVC, PE i sličnih materijala po okolini. (kod nas je puno prezimena po starim zanimanjima, npr. Kovač, Lončar, Cvek (postolarski čavlić), a Žnidarić je od njem. Schneider.)
06.03.2018. (12:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
More ljubavi
Sjećam se još i sada kotlokrpe koji je znao povremeno dolaziti. Kišobrani fire iza leđa, žene nose lonce na krpanje i nože na oštrenje. Neka davna vremena, prošlo stoljeće.
06.03.2018. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
semper_contra
Izgleda da smo nas dvoje živjeli u susjedstvu. I po našoj ulici hodao je 'kotlokrpa', vikao iste riječi uz jedan dodatak (valjda smo bili industrijaliziraniji od vas): "Okrenime ribiš, dobime štrudliš!" A stvar na koju se ta reklama odnosila je bio pljosnati ribež koji je na jednoj polovici imao dio za pravljenje mrvica od tijesta i slično, a na drugoj nož za rezanje zelja, bundeva, jabuka i svega voća koje treba 'rendati' da bi se napravilo punilo za štrudlu.
A što se pak tiče krpanja rajngli i lonaca, e tu nam nije trebao 'kotlokrpa'. Bilo mi je dovoljno da nekoliko puta vidim kako on to radi, pa sam u očuhovoj radionici (koju on nije koristio već je služila njegovom ocu i gdje je bilo sveg bravarskog i kovačkog alate) krpao rupe, no ne čavlima nego bakenim zakovicama ispod kojih sam stavljao podloške, pa na kraju sve lijepo oblikovao po liniji dna lonca ili rajngle.
P.S. Imao sam tetu u Lici, Švica. Tamo se često kuhano jelo blagovalo iz zajedničke zdjele postavljene na sred stola svaki sa svojom drvenom žlicom. Na kraju se žlica oblizala i drškom ugurala između dva kamena u zidi za slijedeću uporabu. I zamisli: unatoč takvom životu broj stanovnika je rastao. A danas?
06.03.2018. (13:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
O-da životu!
i ovo mi je nešto poznato...ne znam dal iz priča ili sam proživjela....vraćaju mi se neke uspomene iz djetinjstva..hvala
06.03.2018. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
modrinaneba
Ljepa i posebna so Tvoja sječanja...meni puno nekih novih riječi ali sam razumjela sve!!!
06.03.2018. (16:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
geomir
Kad sam bio mali u moje malo misto povremeno bi navraćala grupa Roma,
koji bi se negdje ulogorili i kalaisali naše kotlenke, siće, pjate, toće,.....!! :-)
06.03.2018. (17:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mecabg
Stara vremena... Deluje kao da je bilo pre sto godina, a tragove još nalazimo...
06.03.2018. (17:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tignarius
@shadow
bolje bi ti bilo da ideš na "krpanje" nego u reinkarnaciju..
pitaj svećenika šta Crkva misli o takvoj "pojavi"
a ti Demi, samo klepeći sa ovim svojim kotlokrpajućim reminiscencijama..:)))
06.03.2018. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blablalica
Tvoj me post podsjetio na ovu pjesmicu:Špengljarska igra
06.03.2018. (18:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
I meni je stari pričao o koltlokrpama, a ovu sam pjesmicu morala brzooo izgovarati;-))))
Sviđa mi se ta topla, sanjiva prošlost o kojoj pišeš..
06.03.2018. (18:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Demetra
Tignarius, ne razumijem zašto me vrijeđaš? Da li je to kršćanski?
06.03.2018. (18:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisan EL DIABLO
sićan se svega!... brušenja, oštrenja, rebatinavanja, šaldavanja,
popravaka kišobrana... češljeva od aluminija! :))
06.03.2018. (19:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gurmanka
Lijepo je i nostalgično kod tebe, prava priča!
06.03.2018. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
DOMENICO
a sad je sve PVC i to oni kineski :(
06.03.2018. (23:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Taango
Bila su to lijepa vremena ,još si i za kilu krpa mogao dobiti kokoš,ili ti je taj kotlokrpa mogao i znao popraviti i kišobran a danas sve samo uvoz Kina.LP
07.03.2018. (00:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SM
Eh, drugačije se živjelo u socijalizmu i komunizmu. Kažu, bila siromaština, nije se imalo...itd., itd., itd.!
Ako je bilo petero-šestero dice u kući, onaj najmlađi je oblačio ono što je nekad najstariji oblačio. Sve se, više-manje, prenosilo s koljena na koljena. Tako su živjeli naši stari i nisu se puno jadikovali.
Bilo je to takvo vrijeme, vrijeme druga Tita.
Koliko god je bilo teško u tim vremenima, svi su ipak imali siguran posao, a ne kak danas. Završiš velike škole da bi potom čamio godinama u evidenciji HZZ-a.
Sramotno na što je spala ova naša lijepa domovina, naša Hrvatska.
Danas je vrijeme takvo. Završi velike škole i ako nećeš na HZZ, čeka te sjedalo u autobusu/zrakoplovu i putna karta za Njemačku il pak Irsku.
Uvijek su nas drugi više cijenili neg mi sami sebe...
07.03.2018. (01:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Nema više kotlokrpa...Došla druga vremena, ali Tvoja sjećanja kao da su ponovo oživjela i još uvijek prisutna....Pozdrav, L+B+G
07.03.2018. (14:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...