Razne teme i razmišljanja, komentari, ideje vezani uz kickboxing kao sport s ciljem približavanja kickboxinga široj sportskoj, ali i onoj drugoj javnosti.
ČLAN
HRVATSKE BLOGERSKE ORGANIZACIJE
MEMBER OF
CROATIAN BLOGER'S ORGANIZATION
Best View:
Ovaj blog najbolje se može vidjeti koristeći web preglednik Opera ili Internet Explorer (bez Zone Alarm zaštitnog programa). Nažalost, kod Firefoxa ne prikazuju se slike.
U Zadru je u nedjelju, 26. veljače 2006. u sportskoj dvorani Jazine održana kickboxing večernja priredba pod nazivom "Ante, svi smo za te" s koje je sav prihod uplaćen u fond za obranu generala Ante Gotovine.
Organizatori ove priredbe su Hrvatski kickboxing savez, kickboxing klubovi "Croatia" iz Zadra, "Pit Bull" iz Splita i UHBDDR - Zadar. Svi borci, treneri, službeno i tehničko osoblje na ovoj priredbi nastupili su bez ikakvih naknada, odričući ih se u korist fonda za obranu generala Gotovine.
Dakle, neriješeni rezultat, mada su objektivni promatrači (i stručni i publika) vidjeli da je bolji bio Marin Radulić. Publika je sudačku odluku popratila zviždanjem.
Full contact, -75 kg Ivan Jukić - Sveti Krševan, Zadar - Jerko Kuzmić - Mornar, Split 3 : 0
Neugodno iznenađenje nakon cijelog dana oštrih i bespoštednih borbi. Dečki kao da su se dogovorili. Lagana razmjena udaraca, čak ni na sparinzima se tako ne radi. Opomena suca, publika podržava odluku suca o kažnjavanju boraca, zviždi borcima. Drugi dio borbe, potaknuti kaznom i zviždanjem borci započinju žešći full contact i u tom dijelu se Jukić pokazao boljim.
Ultimate fight, super teška kategorija Marko Marojević - Pit Bull, Split
- Stipe Klanac - Pirana Gym, Rijeka
- pobjeda Klanac
Susret dvaju početnika, bez velikih pretenzija, velikih obrata i atraktivnih poteza. Cilj je bio ubaciti ultimate fight borbu radi raznolikosti priredbe. Borci su odradili 5 minuta djelomično pasivne, ali u drugom dijelu vrlo aktivne borbe. Sudac Zvonimir Brala proglasio je mladog Klanca iz Rijeke pobjednikom.
Full contact, -67 kg Renato Gogošević - Pit Bull, Split - Luka Bjelanović - Sveti Krševan, Zadar 2 : 1
Lijepa borba i lijepi prikaz full contacta. Ponovljeni susret finalista prošlog kickboxing državnog prvenstva u full contactu. Susret u kojem je Luka želio poravnati skor. Početak borbe protiče u ujednačenoj razmjeni udaraca i rukama i kickova, ali pokazije se nešto veća preciznost Renata. Luka plasira dosta udaraca, međutim manje je precizan, a Renato lagano povećava bodovnu prednost. U trećoj rundi je Luka na podu nakon desnog krošea, a nakon toga znatno slabije pruža otpor i svaki Renatov napad završava u klinču, za što Luka dobiva javnu opomenu. Općenito, prve dvije runde gotovo izjednačeni ili možda blaga prednost Gogoševića, dok je u trećoj rundi - stariji i iskusniji Gogošević definitivno potvrdio da je bolji.
Full contact, -91 kg Marijan Badel - Sveti Krševan, Zadar - Ivica Ivić - Bjelovar, Bjelovar 0 : 3
Još jedna prezentacije domaćeg borca - Marijana Badela kojemu je match maker ove priredbe "doveo" viceprvaka svjetskog kupa Ivicu Ivića iz Bjelovara. Borba je cijelo vrijeme prošla u nadmoći Ivića. Ivić i snažniji i precizniji, cijelu je borbu stvarao i povećavao svoju bodovnu prednost. Međutim, i Marijan Badel pruža kvalitetan otpor. Prednost Ivća očitovala se i u korištenju raznolike kickboxing tehnike i dobro izvedenim kombinacijama. Suci su bili jednoglasni u svojoj odluci, međutim pohvale treba uputiti svakako i Marijanu Badelu, koji po mome sudu treba malo više poraditi na kombinacijama i preciznosti.
Low kick, - 91 kg Marko Tomasović - Pit Bull, Split - Ivan Brkljača - Croatia, Zadar 3 : 0
Ako je cilj bio nasmijati publiku, cilj je ostvaren. Ali, to se ne radi tako da se viceprvaku svijeta Tomasoviću dovede u ring jedan komedijaš. Samo mogu komentirati da je Marko zadržao dostojanstvo šampiona.
Thai kickboxing, -75 kg Frane Radnić - Pit Bull, Split - Goran Plećaš - Holly Spirit, Zagreb
Onaj koji je ne poznaje Franu Radnića i njegov način borbe - iznenadio se. Međutim, Frane u svaku borbu (osim valjda one za titule) ulazi s taktiziranjem i daje samo onoliko više koliko je potrebno. Tako nam je kidao živce na mnogim prvenstvima. Tako je bilo i sada. Sve tri runde lagana prednost Radnića protiv odličnog Plećaša. Radnić je vrlo vješto izbjegavao blisku borbu i klinč, jer pokazalo se da je Plećaš dobar u kickboima i koljenima. Taj je momak sve iznenadio, a kada smo od njegovog trenera Posilovića doznali da je još početnik, ugodno iznenađenje je bilo još veće. Plećaš je očito veliki potencijal: Gledajući njegovu borbu u thai kickboxingu, vidljiviji je slabiji rad ruku ili bolje rečeno, bolji rad nogu (low kickovi i koljena), ali takav način borbe bolji je za Muay Thai i bilo bi šteta to mijenjati ako svoju budućnost vidi u tom sportu. Mada bi ga i mi u kickboxingu rado vidjeli na našim drugim natjecanjima. Vrlo ugodno iznenađenje, a znajući u kojim je rukama od Gorana Plećaša možemo očekivati vrhunske rezultate. I to vrlo brzo.
Full contact, -91 kg Luka Kalmeta - Pit Bull, Split - Alen Đuričić - King, Poreč
Ovu borbu teško je komentirati, pa bih se rađe suzdržao komentara.
I na kraju - komentar večernje priredbe.
Sve u svemu, prosječna priredba, ali imala je sasvim drugu funkciju - ne prikazati neka vrhunska rješenja, zvijezde i borbe za pamćenje. Cilj je bio organizirati večernju priredbu koju će doći pogledati tisuću - dvije gledatelja koji su kupili karte, a sav prihod je namjenjen u fond za obranu generala Gotovine. I ništa više.
Dakle, mislim da smo se svi mi razmazili. Svi očekujemo borbe ravne finalu japanskim K1 turnirima. Ma gdje toga ima. Ako ima, to košta, i to jako, jako puno. Drugo, nema svaka priredba za cilj skupiti kremu nad kremama. Negdje je cilj napraviti promociju lokalnog kluba, drugdje napraviti nekoliko prestižnih borbi radi samih borbi pojedinih boraca, negdje, zašto i to ne reći, da se malo zaradi i poporavi blagajna kluba - organizatora.
I nije jednostavno organizirati priredbu s 8 zvijezda, to valjda može samo gospodin Ishi. Sve ostalo je hrpa kompromisa, dobre volje, puno ljubavi i nesebičnosti i vlastitog novca.
Na kraju se može reći da je nedjelja u Zadru bila jako lijepi kickboxing dan. Puno, puno lijepih borbi, zanemarivo malo grešaka i još manje nezadovoljnika. Slobodan sam reći da će svaki iskreni ljubitelj borilačkog sporta biti zadovoljan viđenim.
Da to je moje subjektivno mišljenje i uvjeren sam da je objektivno, unatoč svemu.
Nakon Branka Cikatića - prvog pobjednika K1 turnira, Mirka Filipovića - finaliste K1 turnira u Japanu na K1 nebu zasjala je još jedna hrvatska zvijezda.
Ante Varnica, kickboksač iz Splita, svojevremeno svjetski amaterski kickboxing prvak, član kickboxing kluba "Pit Bull" i osvojio je drugo mjesto na kontinentalnom kvalifikacijskom K1 turniru koji je održan u Budimpešti (Mađarska), u subotu, 25. veljače 2006.
Ante Varnica i njegovi treneri prof. Marko Žaja i Pero Tokić sudjelovali su na kvlifikacijskom K1 turniru za Europu u Budimpešti.
Ante Varnica se u prvom kolu susreo s mađarskim borcem Tomasom Vargom. Prve dvije runde prošle su u prednosti Ante. Upravo iznanađujuće je bilo koliko i kakve udarce može izdržati Tomas. Upravo snažni udarci bili su razlog što je Ante u trećoj rundi smanjio intenzitet. Na kraju borbe odluka sudaca 2:1 za Antu Varnicu.
U drugoj borbi, Ante se susreo s Poljakom Martinom Roszalskim. O jačini protivnika govori i činjenica da je Roszalski u prvoj kvalifikacijskoj borbi deklasirao Tihamera Brunera, mađarskog šampiona i profesionalnog kickboxing prvaka.
Prva runda je prošla u blagoj prednosti Ante, koji u drugoj rundi pojačava intenzitet. Zamjetno je kod Ante sve slabije korištenje low kickova, što je posljedica ne baš zadovoljavajućeg stanja desne potkoljenice, nesanirane još od prethodnih kvalifikacijskih borbi u Milanu. Međutim, Ante nadoknađuje ručnim tehnikama - snažnim i preciznim udarcima. Treću rundu Ante odrađuje zadržavajući stečenu prednost, izbjegava klinč i održava distancu. Na kraju borbe suci proglašavaju borbu neriješenom te se određuje i četvrta runda. I u četvrtoj rundi Ante je precizniji u ručnim tehnikama, vješto izbjegava protivnikove low kickove i borbu u klinču. Međutim, na opće iznenađenje i gladatelja i vodstva hrvatske ekipe, suci proglašavaju Poljaka Martina Roszalskog za pobjednika. Uslijedilo je negodovanje više od 5000 gledatelja, uslijedila je žalba iz hrvatskog kuta te je na kraju supervisor meča promijenio odluku bodovnih sudaca (objavljeno je da je Roszalski ozlijeđen) i pobjedu dodijelio Anti Varnici.
Ovom pobjedom, Ante Varnica se plasirao u finale kvalifikacijskog K1 turnira za Europu, što je do sada treći po značaju uspjeh nekog hrvatskog kickboksača.
U trećoj, finalnoj borbi, Ante se susreo s mađarskim predstavnikom - Atilla Karač. Do finalne borbe na ovom kvalifikacijskom turniru, Atila je u ringu proveo manje od 1 runde, zahvaljujući ždrijebu koji mu je donio znatno slabije protivnike, ali i zahvaljujući svojoj prvenstveno vrlo dobroj ručnoj tehnici zbog čega je svoja oba protivnika knockout-irao već u prvim rundama.
Sama borba prošla je u nadmoći Atile Karača. Ante je zbog stare ozljede desne potkoljenice, ali i sve lošijeg stanja lijeve potkoljenice pokušavao izbjegavati vrlo snažne low kickove Atile. Međutim nakon blokade jednog vrlo snažnog low kicka, Ante ne može stati na lijevu nogu, sudac odbrojava, a Ante na trenutak savladava bol i nastavlja. Ponovno udarac u lijevu potkoljenicu, ozljeda je očita i liječnik ne dozvoljava nastavak borbe. Sudac prekida borbu i Ante je tehničkim knock outom izgubio finalnu borbu K1 kontinentalnog kvalifikacijskog turnira.
Mađar Atila Karač se plasirao u daljnji tijek kvalifikacija za završni K1 turnir u Japanu, dok je naš Ante s pljeskom ispraćen s ringa. Nama ostaje za nadati se da će Ante kvalitetno sanirati svoje obje potkoljenice i da će već 29. travnja na večernjoj kickboxing priredbi u Splitu, na Gripama, pokazati da je spreman za sljedeće K1 kvalifikacijske turnire. Naravno, s više sportske sreće.
ODRŽANA DRŽAVNA PRVENSTVA HRVATSKOG KICKBOXING SAVEZA
U DISCIPLINI THAI KICKBOXING ZA JUNIORE I SENIORE
U Zadru su u nedjelju, 26. veljače 2006. u sportskoj dvorani Jazine održana Hrvatska kickboxing prvenstva u disciplini thai kickboxing za juniore i seniore. Ukupno je nastupilo 87 natjecatelja iz 19 klubova - članova Hrvatskog kickboxing saveza.
Pobjednici po kategorijama su sljedeći:
Juniori:
- 54 kg - Goran Mimica - KBK "Pit Bull" - Split
- 60 kg - Matija Međimurec - KBK "Kobra" - Bjelovar
-63.5 kg - Goran Kovačević - KBK "Sveti Duh" - Osijek
- 67 kg - Mario Katić - KBK "MOKK" - Kaštela
- 71 kg - Mario Agatić - KBK "Pit Bull" - Split
- 75 kg - Tomislav Rudan - KBK "Petar Krešimir IV" - Šibenik
- 81 kg - Luka Šimić - KBK "Bushido" - Požega
- 86 kg - Goran Vrebac - KBK "King" - Poreč
+91 kg - Tomislav Čikotić - KBK "Dalmacija" - Dugi Rat
Juniorke:
- 56 kg - Barbara Vlahov - KBK "Dalmatino" - Šibenik
- 65 kg - Mateja Blažević - KBK "MOKK" - Kaštela
+ 65 kg - Matija Šimović - KBK "Mornar" - Split
Seniori:
- 60 kg - Siniša Kovačić - KBK "Pit Bull" - Split
- 67 kg - Anđelko Rebić - KBK "Pit Bull" - Split
- 71 kg - Frane Radnić - KBK "Pit Bull" - Split
- 75 kg - Stipica Duspara - KBK "King" - Poreč
- 81 kg - Marin Mašić - KBK "Barun Trenk" - Zagreb
- 86 kg - Stipe Stipetić - KBK "Terminator" - Split
- 91 kg - Igor Jurković - KBK "King" - Poreč
+91 kg - Valentino Venturini - KBK "King" - Poreč
Seniorke:
- 48 kg - Danijela Peričić - KBK "Barun Trenk" - Zagreb
- 56 kg - Ivona Roca - KBK "Dalmatino" - Šibenik
- 60 kg - Ana Mandić - KBK "Pit Bull" - Split
- 65 kg - Mateja Blažević - KBK "MOKK" - Kaštela
- 70 kg - Nives Radić - KBK "Dalmatino" - Šibenik
Najboljima su proglašeni Stipe Stipetić - "Terminator" - Split i Ivona Roca - "Dalmatino" - Šibenik.
Komentar nekih borbi i boraca:
najprije valja istaknuti vrlo ugodno iznenađenje - a to je da je sa svojim borcima došao (pod registracijom kluba Sveti Duh iz Osijeka - Damir Posilović, a svakako treba izdvojiti i pohvaliti Gorana Plećaša, koji je po sudu publike i nezavisnih promatrača nepravedno zakinut u kvalifikacijama. Ipak, pokazao se kao borac pred kojim je lijepa kickboxing ili Muay Thai karijera.
Dobra finalna borba bila je između Nikole Božića iz KBK "Mega Centar" - Rijeka i Anđelka Rebića iz KBK "Pit Bull" - Split. Na kraju je pobijedio iskusniji Rebić.
Ono što je svima bilo drago, to je da je na redovnom državnom prvenstvu nastupio i Frane Radnić - KBK "Pit Bull" Split, i nimalo mu njegove titule nisu smetale da odradi borbu s relativno nepoznatim borcima. Oba protivnika (Branko Mikulić iz KBK "Otok" iz Otoka i Goran Benaković iz zagrebačkog KBK "Barun Trenk") pružila su solidan otpor i pokazali da mladi dolaze.
Odlična borba, možda i borba prvenstva bila je finalna borba -86 kg u kojoj su se susreli Marin Roso iz KBK "Sveti Duh" - Osijek i Stipe Stipetić iz KBK "Terminator" - Split. Odlična borba, vrlo snažni udarci, precizni, lijepa tehnika, a prevagnulo je iskustvo Stipetića, ali i ukočenost Rose, koji je već u kvalifikacijama pobijedio vrlo "nezgodnog" Ivicu Dusparu iz KBK "King" - Poreč.
Druga odlična borba, polufinalna u kategoriji do 91 - Igor Jurković - KBK "King" - Poreč i Vladimir Čelar - KBK "Mornar" - Split. Borba za pamćenje. Svi koji poznaju oba borca pomislili su da će Jurković s lakoćom "odraditi" Čelara koji dolazi iz light contacta. Pa, prije 2 mjeseca taj isti Čelar je bio u light contact reprezentaciji na svjetskom prvenstvu i osvojio 3. mjesto. Najblaže rečeno - šok za sve. Jurković koji je podcijenio protivnika, Čelar dodatno motiviran zbog prelaska u tvrđu disciplinu i susreta sa svjetskim prvakom. Jurkovića je Čelar iznenadio high kickovima i već u prvoj rundi Jurković je na podu u knock downu ozbiljno uzdrman. Sudac broji i samo iskustvo suca u procjeni stanja (a možda baš i činjenica što je svjestki prvak) spašava Jurkovića od brojanja do 10 i prekida borbe. Pokazala se ispravna odluka suca. Jurković se vraća i odlično nastavlja. Čelar i dalje iznenađuje brzim high kickovima od kojih je dobar dio bio vrlo precizan i završio na glavi Jurkovića. Treća runda, oštri napad Jurkovića, Čelar pada, ne zbog udarca, nego zbog guranja i / ili nestablnosti, Jurković ga nenamjerno udara koljenom u glavu i to je u stvari ubrzalo "kraj" Čelara. Krajem treće runde, desnim krošeom Čelar je knock out-iran i pobjeda Jurkovića. Borba koja je jako puno pokazala - svima, a najviše Jurkoviću i njegovom treneru Leonardu Komšiću.
I opet odlična borba dvaju odličnih boraca. U finalu apsolutne kategorije susreli su se Stipan Radić - KBK "Barun Trenk" - Zagreb i Valentino Venturini - KBK "King" - Poreč. Vrlo izjednačena borba, velik broj snažnih i preciznih udaraca kod oba borca. Dalo bi se dugo opisivati akciju po akciju koje su se izmjenjivale, samo valja reći da je ukupna bodovna razlika u ovoj borbi bila samo 2 udarca, "samo" 2 boda kod jednog suca, a kod drugog suca samo 1 udarac je prevagnuo na stranu Venturinija i donijela mu pobjedu od 2:1. Što se tu može reći - šteta što nema dva prva mjesta. Oba su ih borca istinski zaslužila.
Kod seniorki - sve prvakinje su i očekivane prvakinje.
Kod juniora valja izdvojiti finalnu borbu između, do tada odličnog Branimira Farkaša - KBK "Bushido" - Požega i odličnog Gorana Kovačevića - KBK "Sveti Duh" - Osijek. Farkaš se odličnim pokazao u kvalifikacijskim borbama, ali nedovoljno dobrim za odličnog Kovačevića.
Odličnima su se pokazali i Mario Katić - KBK "MOKK" - Kaštela, Mario Agatić - KBK "Pit Bull" -Split, Tomislav Rudan - KBK "Petar Krešimir IV." - Šibenik, Luka Šimić - KBK "Bushido" - Požega, Barbara Vlahov - KBK "Dalmatino" - Šibenik i posebno Tomislav Čikotić - KBK "Dalmacija" - Dugi Rat. Zbog svih njih biti će jako zanimljivo pratiti buduća državna prvenstva kickboxing saveza.
Ukupno gledajući izbornici i dužnosnici kickboxing saveza mogu biti vrlo zadovoljni prikazanim. Iz dva razloga. Općenito, puno je mladih, dobrih i odličnih boraca. To daje garanciju da ćemo i sutra imati dobar thai kickboxing u Hrvatskoj. Drugi razlog je što dobri borci dolaze iz različitih sredina - Poreč, Osijek, Split, Zagreb, Šibenik, Zadar, Požega - dakle iz cijele Hrvatske.
Nije za zanemariti možda i treći razlog. Iz dana u dan u kickboxing savez dolaze i pridružuju se vrsni treneri i borci iz drugih borilačkih sportova. Evo, dva vrhunska trenera iz Muay Thaija već sudjeluju u natjecanjima kickboxing saveza - Leon Beneta i Damir Posilović, a tu je i Siniša Kovačić iz savatea. I sama ta činjenica daje za nadu da će se borbe još više popraviti, konkurencija još više zaoštriri, kvaliteta povećati.
Naravno, ne treba zaboraviti i cijelu seriju odličnih trenera - dugogodišnjih članova saveza, čiji je rezultat iz dana u dan sve bolji i bolji - Komšić, Žaja, Čikotić, Sunara, Lambaša, Bilandžić, Božić ... da se ne uvrijede oni koji su preskočeni.
U DISCIPLINI SEMI CONTACT ZA DJECU, MLAĐE I STARIJE KADETE
U subotu, 25. veljače, u sportskoj dvorani Osnovne škole "Stjepan Ivičević" u Makarskoj, okupilo se 158 natjecatelja iz 25 klubova - članova Hrvatskog kickboxing saveza na Hrvatskim kickboxing kupovima u disciplini semi contact za uzraste - djeca (7, 8 i 9 godina), mlađi kadeti (10, 11 i 12 godina) i stariji kadeti (13, 14 i 15 godina).
Izvršni organizator natjecanja bio je KBK "Mavaschi" iz Makarske, pod vodstvom trenera i aktualnog svjetskog seniorskog prvaka u semi contactu - Pere Gazilja.
Pobjednicima kupa postali su:
Dječaci:
- 19 kg - Ivica Šarčević - "Pakrac" - Pakrac
- 22 kg - Markos Radoš - "Novska" - Novska
- 25 kg - Jure Beus - "Mavaschi" - Makarska
- 28 kg - Blaž Žilić - "Moslavac" - Popovača
- 32 kg - Marko Matanović - "Tigar" - Karlovac
+ 32 kg - Blaž Bareša - "HBD" - Vodice
Djevojčice:
- 22 kg - Lea Fistonić - "HBD" - Vodice
- 28 kg - Marinela Pleše - "Moslavac" - Popovača
- 32 kg - Dora Dereh - "Mavaschi" - Makarska
Mlađi kadeti:
- 28 kg - Hrvoje Babić - "Kutina" - Kutina
- 32 kg - Mineo Molnar - "Kutina" - Kutina
- 37 kg - Bruno Petković - "HBD" - Vodice
- 42 kg - Alvin Ališić - "Viktorija" - Rijeka
- 47 kg - Jerko Loboja - "Mavaschi" - Makarska
+ 47 kg - Ivan Batista - "Viktorija" - Rijeka
Mlađe kadetkinje:
- 28 kg - Marinela Pleše - "Moslavac" - Popovača
- 32 kg - Ena Kovač - "Moslavac" - Popovača
- 37 kg - Rina Čičin Karlov - "HBD" - Vodice
- 47 kg - Iris Bareša - "HBD" - Vodice
Stariji kadeti:
- 42 kg - Frane Opačak - "Benkovac" - Benkovac
- 47 kg - Marko Beljan - "Trogir" - Trogir
- 52 kg - Matej Lebo - "Benkovac" - Benkovac
- 57 kg - Antonio Kovačević - "Lotus" - Split
- 63 kg - Domagoj Šarčević - "Moslavac" - Popovača
- 69 kg - Ivan Romić - "Kutina" - Kutina
+ 69 kg - Marko Delić - "Mornar" - Split
Starije kadetkinje:
- 42 kg - Vlatka Hajdu - "Moslavac" - Popovača
- 46 kg - Anamarija Sambolek - "Kutina" - Kutina
- 55 kg - Marija Mihovilović - "Futura" - Pula
- 60 kg - Lana Ješić - "Mornar" - Split
+ 65 kg - Ana Vukas - "Viktoria Hrvatski sokol" - Osijek
Dug, dug, moj preveliki dug ali ... evo počinjem djelomično vraćati.
Dakle, slijedi izvještaj sa susreta kickboxing reprezentacija Osiječko - baranjske županije i Vojvodine. Imam i slike, ali vremena nemam. Slike dolaze naknadno.
"NOĆ RATNIKA" - VEČERNJA KICKBOXING PRIREDBA Susret kickboxing reprezentacija Osiječko-baranjske županije i Vojvodine
Valpovo je 18. veljače 2006. bilo domaćin večernje kickboxing priredba na kojoj su borbe večeri bile susret kickboxing reprezentacija Osiječko - baranjske županije i Vojvodine. Osim predstavnika dvaju saveza, u uvodnom dijelu održano je nekoliko pokaznih borbi mlađih kickboksača, a ekipi Osiječko - baranjske županije priključila su se i dva Dalmatinca.
Izvršni organizator ovoga susreta bio je Kickboxing savez Osiječko - baranjske županije kojeg vode predsjednik Jozo Barišić i tajnik Slobodan Panjkov. U gradskoj sportskoj dvorani je bilo oko 1000 gledatelja.
Susret reprezentacija Osiječko - baranjske županije i Vojvodine:
1. borba - low kick, - 50 kg Nikola Habus - OBŽ -
Aleksandar Đorđević - Vojvodina
- 1:2
Prilično izjednačena borba. Vrlo mala bodovna razlika, samo nekoliko bodova koji donose premoć Đorđeviću. Ono što je odmah bilo vidljivo to je nešto bolji rad kickovima Đorđevića, dok je Habus dobro parirao u ručnim tehnikama.
2. borba - low kick, - 60 kg Josip Skender - OBŽ - Aleksandar Gogić - Vojvodina - 0:3
Potpuna nadmoć gosta iz Vojvodine i suci su bili jednoglasni po bodovanju i u svojoj konačnoj odluci.
3. borba - full contact, - 81 kg
Stipe Stipetić - OBŽ - Aleksandar Marić - Vojvodina - 2:1
Prilično ujednačena borba. Ne baš puno udaraca, ali borci su razmjenjivali snažne i precizne udarce. Prva runda protiče u uobičajenom taktiziranju i ispitivanju protivnika. Druga runda pokazala je puno nepreciznih udaraca s obje strane, s time što suci daju blagu prednost Stipetiću. Treća runda ponovno izjednačena, ali ovaj puta je bilo više preciznijih odnosno bodovanih udaraca. Na kraju borbe, suci podijeljeni, a ukupna razlika je od 2, 3 udarca.
4. borba - low kick, - 63,5 kg Anđelko Rebić - OBŽ - Aleksandar Janković - Vojvodina - 2:1
Opet prilično ujednačena borba. Početak protiče u međusobnom ispitivanju i čekanju da protivnik poduzme akciju, druga runda ponovno vrlo ujednačena, u trećoj rundi kod jednog suca prednost stiče Rebić, kod drugog pak Janković, dok je treći zabilježio izjednačenje. Nakon vrlo ujednačene borbe, prdsnost domaćeg terena ide na stranu Rebića.
5. borba - low kick, - 81 kg Ivica Brčić - OBŽ - Luka Stajić - Vojvodina - 3:0
Nekako već uobičajeno - prva runda izjednačena, druga prilično izjednačena ili s malom prednošću Brčića, treća runda je na strani Brčića. Puno udaraca, puno eskivaža, ali oba borca, pogotovo Brčić, već početkom treće runde nemaju snage. Sva tri suca su vrlo ujednačeno bodovala ovu borbu.
6. borba - low kick, - 75 kg Ivan Barišić - OBŽ - Aleksandar Popović - Vojvodina - 3:0
Od samoga početka vrlo aktivan Barišić. Udarci su precizni, dobra tehnika, dobro kretanje, svaki napad je uspješna kombinacija. Ali, i Popović se dobro brani i uspješno kontrira. Sve u svemu lijepa i atraktivna borva u kojoj je cijelo vrijeme Barišić imao inicijativu i cijelo vrijeme je povećavao svoju bodovnu prednost.
Na kraju, ukupni rezultat borbi kickboxing reprezentacija Osiječko - baranjske županije i Vojvodine je 4:2 za domaće borce. Ocjena cijele priredbe je zadovoljavajuća, kada se zna što je bio cilj, a cilj je bio promovirati lokalne borce i odraditi nekoliko borbi s borcima prije početka natjecateljske sezone Hrvatskog kickboxing saveza, a kako bi se još uvijek na vrijeme mogle ispraviti neke slabosti.
Šteta što nismo vidjeli više slavonskih boraca, ima ih više po klubovima u Osijeku. Nadalje, uvodne borbe, koliko god mogu biti simpatične kada se uvrštavaju mladi, u stvari oni najmlađi članovi, to istovremeno može biti i vrlo kontra produktivno. Često se misli da dobar dojam ostavlja mladi borac koji se oštro potuče. Međutim, odgovorni iz domaćeg kluba kao da zaboravljaju da upravo tu brbu gledaju mnogi roditelji koji na drugačiji način gledaju kako se neki klinac tuče. To se više ne bi smjelo ponavljati.
Bilo je prigovora i na suđenje. Pregledom svih bodovnih papira i zabilježenih bodova i napomena - dvije borbe su bodovane neriješeno, a prednost je dana domaćim borcima. Ništa čudno, ništa iznenađujuće. Vrlo lako su prednosti mogle biti dodijeljene i protivničkoj strani. Ali, nisu. Na puno gore stvari su naši borci navikli kada se oni bore na tuđem terenu.
Valja svakako reći da nije jednako kada se borbu promatra i boduju udarci i isti se bilježe u liste, i kada se gleda sa strane te gledatelj dopusti da ga ponesu emocije ili navijanje. Vrlo često je slučaj da publika nagradi aktivnijeg borca, ali isto tako je često da upravo taj borac nije učinkovit, da je neprecizan i da mu udarci sjedaju po blokadama. Suci ipak hladno pokušavaju procijeniti ispravnost svakog udarca. U borbama u kojima je s obje strane palo po 30-tak udaraca i kada je razlika 1, 2 ili 3 boda, može se svakako postaviti pitanje da li je sudac baš sve vidio. Kod takvih rezultata svaki ishod je moguć. I nijedan ishod nije pogrešan. Bez obzira na publiku.
Pred nama je vikend pun kickboxing događanja, a nastavlja se i suradnja Hrvatskog kickboxing saveza i foto amatera koji vrlo profesionalno rade digitalne fotografije. Stoga, poziv foto amaterima - članovima HRphotocontest web portala, ali i ostalim fotografima, bilo amaterske, bilo profesionalne, bilo foto-blogerske provincijencije - za još jedno slikanje kickboxinga drugim okom, kroz objektiv.
Dakle, evo nas kickboksača ponovno u Dalmaciji. Ovaj vikend tri događanja, tri prilike za druženje uz kickboxing fotografiju, tri prilike za fotkanje zanimljivih sportskih fotografija.
Subota, 25.02., Makarska, Hrvatski kickboxing kup za mlađe uzraste u semi contactu u dvorani osnovne škole "Stjepan Ivičević". Svi zainteresirani za fotkanje, slobodno doći tijekom dana (poslije 11 sati) i javiti se nekom od službenih osoba. Ostalo ćemo se dogovoriti, ljudi smo, zar ne? Dođete li poslije 19 sati i ne nađete nas u dvorani, znači da smo otišli, završili natjecanje - bez vas, a vi ste možda propustili fotkati nekog budućeg Cro Copa Filipovića, Hrvatskog Tigra Cikatića, Gromovnika Andrijaševića, a tko zna možda i nekog našeg Van Damma, Bruce Leeja ... šteta.
Nedjelja, 26.02. Zadar, tijekom dana u sportskoj dvorani Jazine Hrvatsko prvenstvo u thai kickboxingu za juniore i seniore (oni koji me žele iznervirati kažu da je to K1). Najavljeno je 80-tak natjecatelja, što predstavlja 80-tak borbi, što predstavlja 200-tinjak rundi, što predstavlja tisuće i tisuće udaraca, blokada, eskivaža - svega onoga što smo gledali na slikama dosadašnjih foto amaterskih profesionalaca. Dakle, svi zainteresirani - javiti se tijekom dana (poslije 11 sati) nekom od službenih osoba u dvorani, pa onda dogovor - znate ono o ljudima, zar ne?
Isti dan, ista dvorana, ista meta, pardon, isti ring, ali večernja kickboxing priredba u čast generala Ante Gotovine - više o samoj priredbi malo niže u prethodnom postu. Večernja priredba za koju viđeniji Zadrani smatraju da bi bilo dobro biti viđen u publici, a viđen je samo ako je slikan, a slikan je samo ako to mi objavimo, pa nam onda ukradu slike, pa ih onda mi tužimo, pa onda - joj para, nikad kraja ... i jopet, svi zainteresirani trebaju se javiti u dvoranu nekom od službenih osoba (u to nisu uključeni lokalni alkosi i oni obrijanih glava - niska čela, pogleda smjela), najkasnije do 17 sati, pa onda dogovor, pa onda ljudi ...
A onda - objava slika (i na blogu, i na forumima, i na web portalima), pa ko bolji ...
Najprije se ispričavam čitateljima moga bloga što su zadnjih nekoliko dana otvarali blog u potrazi za novim informacijama, a nalazili su samo stare tekstove. Zapale me neke obaveze i ne dadoše mi vremena za ovo moje veselje, ali obećavam, najprije sebi, pa onda i vjernim čitateljima - nadoknaditi ću u sljedećih nekoliko dana. Biti će toga, nakupilo se i aktivnosti valja opisati, ali i ideja što napisati.
Sada evo jedne najave:
Hrvatski kickboxing savez na prijedlog svojih članova - suboraca generala Ante Gotovine i u suradnji s kickboxing klubovima "Pit Bull" iz Splita, "Croatia" iz Zadra te uz pomoć Marka Žaje, Roberta Modrića i Luke Kalmete - u nedjelju, 26. veljače 2006. organizira večernju kickboxing priredbu pod nazivom "Ante - svi smo za te".
Kickboksači - članovi Hrvatskog kickboxing saveza na ovaj će način iskazati svoju podršku generalu Anti Gotovini, a sav prihod od priredbe, na kojoj svi sudionici nastupaju potpuno besplatno, biti će uplaćen u fond za obranu generala Ante Gotovine.
Priredba će se održati u sportskoj dvorani "Jazine" s početkom u 19 sati, a nakon Hrvatskog kickboxing prvenstva u thai kickboxingu za juniore i seniore koji će se tijekom dana održavati u istoj dvorani.
Na večernjoj priredbi nastupiti će sljedeći parovi:
i to jako dobro, a da bi bolje zaštitili svoje interese, istarski klubovi su se dogovorili i osnovali Kickboxing savez Istarske županije i time je taj savez postao najmlađi član Hrvatskog kickboxing saveza
Istarski kickboxing savez osnovali su kickboxing klubovi: "Futura" iz Pule, kojeg vodi Branko Popović, inače i izbornik Hrvatske kickboxing reprezentacije za disciplinu semi contact, "King" iz Poreča, kojeg vodi Leonardo Komšić, koji je i izbornik Hrvatske kickboxing reprezentacije u disciplini thai kickboxing, "Lav" iz Pule, kojeg vodi Rudolf Oliva, "Planet sport" iz Pule, kojeg vode Edi Višković i Zelg Galešič, "Poreč" iz Poreča, kojeg vodi Dragan Zdjelar te "Umag" iz Umaga, kojeg vodi Marinko Škorić.
Za predsjednika je izabran Branko Popović, a za tajnika Rudolf Oliva.
Uskoro se očekuje i povećanje broja članova u županijskom savezu. Čim dostave potrebnu dokumentaciju u članstvo će biti primljeni "Budokai" iz Rovinja kojeg vodi Pero Mišković, "Buzet" iz Buzeta, kojeg vodi Vilma Jeletić, a ako riješi svoje obveze prema HKBS-u, u članstvo će biti primljen i klub iz Pazina "Kick 2" kojeg vode Alisa Ramakić Matejčić i Denis Matejčić.
Stvarno se može očekivati da će formulacija iz naslova ovog posta postati široko prihvaćena u Istri. Evo i s moje strane - bravo dečki i puno uspjeha Vam želim.
Na slici su: Leonardo Komšić (King-Poreč), Marvin Jurcan (Poreč-Poreč), Predrag Znaor (predsjednik Hrvatskog kickboxing saveza), Branko Popović (Futura - Pula), Rudolf Oliva i Mladen Ljubojević (Lav-Pula) i Dražen Mandić (Poreč-Poreč).
Dakle, nastavlja se borba novinara protiv ljudske gluposti. Kickboksači su eto i u ovoj žalosnoj situaciji ipak zadovoljni, barem su novinari stali u obranu kickboxinga i zdrave pameti.
Čak se i u časopisu Elite našao članak o nepravdi koju je doživjela Nives Radić - dvostruka svjetska viceprvakinja i aktualna europska prvakinja u kickboxingu. Još jedan prilog borbi protiv budala.
Ali, još mi se nešto mota po glavi. Dobro se sjećam, čak mi se je i urezalo u pamćenje, kada je moj prijatelj, koji ima sličnu viziju kao i ja što se tiče kickboxinga i koji je kao i ja sav u tome, rekao "Želio bih da se o kickboxingu piše i po kuharicama i po ženskim revijama i časopisima". To je bilo otprilike prije 10 godina, kada je pola Hrvatske, pa i moja majka, govorili kiksboksing, dok je druga polovica govorila kingboksing.
To je bilo vrijeme kada su nas čak i Sportske novosti svrstavale u rubriku ili "ekstremni sportovi" ili "boks" ili jednostavno "borilački sportovi". Nije bilo kickboxinga. I u tim uvijetima on to meni kaže. Moš mislit kako sam ga pogledao, ali sam se i zamislio. Pomislih, a zašto ne? Pa kad može jedan Ćiro Blažević biti svakog trenutka na televiziji, u novinama, na radiju - u svakoj prilici, pobijedio Hajduk, izgubio Dinamo, izbor miss universe, prijem kod predsjednika, dogodila se pljačka - njega pitaju za komentar. Ćiro, svugdje Ćiro. Pa kad su i one super brze policijske aute uveli - i tada su njega prvoga kaznili. Bojiš se i paštetu otvoriti. Kad može on, valjda postoji tajna ili neki recept ili .. ili ono nešto drugo, - možemo i mi kickboksači.
E, tada sam i ja počeo sanjati svoj san - kickboxing, i danas, eto tu smo gdje smo, nadam se i s mojim malim doprinosom.
Ali, tema ovog posta je Nives Radić - ta divna, tiha, samozatajna, mirna, staložena, lijepa i pametna djevojka, pravi sportaš. Puno bih o tome mogao pisati. Djevojka koja je zaslužila svu našu pažnju. Kada se cijela ova situacija smiri, napsati ću jedan posebni post o Nives - prikazati je kao sportašicu s barem dijelom njezinih sportskih rezultata. A ima ih, vidjeti ćete.
I na kraju, što mi ostaje. Pokušao sam i ja na ovaj svoj način sudjelovati u borbi protiv budala. Protiv nepravde i licemjerja. Mislim da sam jasno rekao što mislim i kako sve to ocjenjujem. Nadam se da je moj stav jasan. I da se slažete samnom.
Ali dodao bih još i poruku za Nives. Ne znam da li će je pročitati, pa ako ima neka dobra blogerska duša koja ovo čita i poznaje Nives, veselilo bi me da i ona zna za ovu moju poruku.
Poruka za Nives
Nives, ne odustaj, nismo ni ti, ni ja, ni mnogi drugi ušli u svijet kickboxinga da bi se bavili budalama i da bi se na njih osvrtali. Budala će uvijek biti. Tu smo da radimo ono što volimo, što tako s ljubavlju treniramo, vježbamo i pripremamo se. Radimo ono što nas vodi pobjedama i pobjeđujemo. Uživamo u tome i lijepo nam je, cijeloj našoj kickboxing obitelji. I nećemo dozvoliti budalama da nam oduzmu to naše zadovoljstvo. "Nedaj se Nives, nedaj se godinama moja Nives".
Na Skupštini Hrvatskog kickboxing saveza, u nedjelju 12, veljače 2006. - došlo je do promjena u članstvu i sada nas ima, ima, ima ... j*bote kol'ko nas ima!
Započinje intenzivno razdoblje kickboxing aktivnosti kickboxing saveza. Pa evo najave nekoliko natjecanja i događanja u narednom razdoblju, krećem redom:
1.
U subotu, 18. veljače se u Valpovu održava večernja kickboxing priredba - susret kickboxing reprezentacije Osiječko - baranjske županije i reprezentacije Vojvodine (o tome slijedi posebni post s najavom, a kasnije i izvještaj s nekoliko slika - nadam se).
2.
U nedjelju, 19. veljače se u Zagrebu, u dvorani Kineziološkog fakulteta na Jarunu (preko puta SC Mladost) održava Otvoreni kickboxing kup "Zagreb 2006" na kojem će se natjecati mlađi kadeti i juniori u semi contactu i seniori u light contactu.
3.
Sljedeći tjedan, u subotu 25. veljače je Hrvatski kickboxing kup u semi contactu za djecu, mlađe i starije kadete u Makarskoj.
4.
U nedjelju, 26. veljače u Zadru se održava Hrvatsko kickboxing prvenstvo u disciplini thai kickboxing za juniore i seniore. Prvenstvo će se odvijati tijekom dana u sportskoj dvorani Jazine.
Navečer, s početkom u 19:00 sati održati će se posebna Gala - večernja kickboxing priredba u čast i kao potpora obrani generala Ante Gotovine koju organizira Hrvatski kickboxing savez s izvršnim organizatorima - Marko Žaja i Luka Kalmeta te klub "Croatia". Sav prihod od te priredbe biti će uplaćen u fond za obranu generala.
Svi čitatelji ovoga moga bloga su pozvani da svojim prisustvom date potporu, a kupnjom ulaznice i prilog za generala Gotovinu. O svemu tome ide poseban post s najavom i navedenim parovima koji se bore. Za sada Vam mogu reći da će parovi biti vrlo zanimljivi, a borbe vrlo oštre. Izgleda da su neki naši vrhunski borci najavili "poravnanje starih računa". Pa da vidimo. U svakom slučaju, znam da će pobijediti kickboxing.
5.
Vikend nakon ovoga 4. i 5. ožujka, u Dublinu, Irska, je Međunarodni kickboxing turnir "Irish Open 2006". Radi se o najvećem "open" turniru u Europi, a očekuje se prisustvo više od 2500 natjecatelja iz cijeloga svijeta. Prema informacijama koje imam - ekipa iz Sisačko - moslovačke županije je odustala, ali ide ekipa kickboksača iz Rijeke.
6.
Tjedan dana kasnije, u nedjelju, 12. ožujka 2006. se u Kostreni održavaju Hrvatska kickboxing prvenstva u semi contactu za starije kadete, u semi contactu za seniore i u low kicku za juniore. Natjecanja se održavaju u novoj sportskoj dvorani.
7.
I tjedan dana kasnije, 18. ožujka je Međunarodni kickboxing turnir "Austria Classics 2006" koji se održava u Worglu (Austrija). NA ovom natjecanju u pravilu sudjeluje dosta sportaša iz Hrvatskog kickboxing saveza i u pravilu su vrlo uspješni.
Svi mi koji pišemo blog želimo da ga se čita, da ga čitatelji komentiraju (naravno, na onaj sugestivni način, dajući svoj doprinos temi ili iznoseći svoje mišljenje, a ne ono "super ti je blog"). I stvarno je lijepo kada dobijemo koju pozitivnu kritiku, eto veselja, češka sujetu. Nisu nam drage loše kritike, ali pametni se s njima okoriste, i isto tako, nitko ne voli kritizerstvo.
Upravo zbog toga, mnogi blogeri, pa i ja, smo stavili linkove na pojedine blogove koji se bave recenzijom, komeniranjem i savjetima za druge blogove. Pa sam i ja, među ostalima stavio link na blog BLOSCARI (sad ga neću linkati, eto!) koji je, djelovalo je, na svoj ležerni i humoristični način žele ukazati koji su blogovi za preporuku, koji su dobri, koje valja pogledati i pročitati, pa tako u mnogim kategorijama. Čak je i stavljanjem na COOL listu i posebnim člankom na naslovnici to djelovalo za ozbiljno i za preporuku. Djelovalo je, ali više ne. Aorist!
Jadni Bubrić u Šibeniku, nije mu dosta što je izvalio što šta, pa ostao živ, u svojoj paničnoj obrani rekao je "Pa ti novinari pojma nemaju". E moj Bubriću, di ti je pamet bila pa novinare nazivati lašcima i neznalicama.
A onda je vraga povukao za rep! Sjeo novinar i napisao nekoliko riječi, onako, uvrijeđen:
Mogu samo reći - bravo B.Kurtaj!
Pa ako ne vidite, evo nekoliko zanimljivih formulacija:
... sve zbog uskih i pojedinačnih interesa šačice besprizornih, kameleonskih likova, koji tvoreći jednu umreženu skupinu već godinama "teroriziraju" veliku sportsku obitelj ...
... cinici kakvi već jesu ...
... to je samo vrh sante leda, koja se već godinama zlokobno i s velikom dozom drskosti i bezobrazluka valja pod dirigentskom palicom tih ljudi, koji nisu zaslužili ni da im se ime spomene ...
... tko zapravo stoji iza ovih manipulatora iz "prikrajka" i njihovih nečasnih rabota ...
... sve to ima petlje ustvrditi čovijek u čijem životopisu ima, najblaže rečeno, ozbiljnih "pogrešaka u koracima" ...
U Karlovcu je u subotu 11. veljače održana redovna godišnja sjednica Skupštine Hrvatskog kickboxing saveza na kojoj su svečano proglašeni najbolji kickboksači Hrvatske u protekloj godini. To su Frane Radnić iz splitskog kluba „Pit bull“ i Ana Znaor iz kickboxing luba "Malinska" iz Malinske. Radnić je svjetski amaterski prvak i europski prvak po profesionalnim pravilima u thai kickboxingu, a Znaor je svjetska viceprvakinja i dvostruka pobjednica Svjetskog kupa u semi contactu. Frane i Ana su već jednom bili proglašeni najboljima: Radnić za 2004., a Znaor za 2002. godinu.
Na slikama: Ana Znaor, Predrag Znaor (predsjednik HKBS-a) i Frane Radnić
Proglašeni su i najbolji natjecatelji po uzrastu u pojedinim kickboxing disciplinama.
To su u seniorskoj konkurenciji: Semi contact:
Zvonimir Gribl - "Malinska" - Malinska i Ana Znaor - "Malinska" - Malinska Light contact:
Vladimir Čelar - "Mornar" - Split i Katarina Iličić - "Moslavac" - Popovača
Full contact:
Marko Tomasović - "Pit bull" - Split i Nives Radić - "Dalmatino" - Šibenik Low kick:
Marin Roso - "Sveti Duh" - Osijek i Irena Dolenčić - "Tigar-Cikatić" - Zagreb
Thai kickboxing:
Frane Radnić - "Pit bull" - Split i Ana Mandić - "Pit bull" - Split Glazbene forme:
Frano Mijić - "Lotus" - Split i Jelena Mijić - "Lotus" - Split Aero kickboxing:
Marija Mažar - "Kutina" - Kutina
Najbolji juniori su:
Semi contact:
Goran Kosović - "Futura" - Pula i Matea Malec - "Moslavac" - Popovača Light contact:
Boris Martinović - "Benkovac" - Benkovac i Katarina Iličić - "Moslavac" - Popovača Full contact:
Andrej Kljun - "Draga" -Rijeka i Natalija Šimac - "Mega Centar" - Rijeka
Low kick:
Marin Došen - "Sveti Matej - Viškovo i Mateja Blažević - "Mokk" - Kaštela Thai kickboxing:
Tomislav Rudan - "P.Krešimir IV - Šibenik i Barbara Vlahov - "Dalmatino" - Šibenik Glazbene forme:
Josip Mijalić - "Lotus" - Split i Anđela Paleka "Lotus" - Split Aero kickboxing:
Marina Lelić - "Lav" - Pula
Najbolji stariji kadeti su:
Semi contact:
Matija Lovrek - "Moslavac" - Popovača i Ana Znaor - "Malinska" - Malinska Light contact:
Matej Lebo - "Benkovac" - Benkovac i Andreja Ivas - "HBD" - Vodice Glazbene forme:
Ivan Goleš - "Lotus" - Split i Lana Ješić - "Mornar" - Split Aero kickboxing:
Anamarija Sambolek - "Kutina" - Kutina
Najbolji mlađi kadeti su: Semi contact:
Mineo Molnar - "Kutina" - Kutina i Saskia Božić - "Kutina" - Kutina Glazbene forme:
Vjekoslav Lozo - "Lotus" - Split i Tea Pažanin - "Lotus" - Split
Najbolji u dječjem uzrastu, odnosno dječaci i djevojčice su: Semi contact:
Stipe Fistonić - "HBD" - Vodice i Marinela Pleše - "Moslavac" - Popovača Glazbene forme:
Luka Lozo - "Lotus" - Split i Ana Vidović - "Lotus" - Split
Priznanja i zahvalnice za uspješan rad u 2005. godini primili su: Osvajači trostrukih naslova državnih prvaka:
Stipica Duspara - "King" - Poreč
Miroslav Grgić - "Moslavac" - Popovača
Boris Golemović - "Bushido" - Požega
Treneri svjetskih prvaka:
Predrag Znaor, Marko Žaja, Leonardo Komšić
Pomoć pri pripremi i u opremanju reprezentacije:
Leonardo Komšić, Jozo Nujić, Tomica Belavić , "Mladost" Karlovac,
Za posebno uspješan rad:
Igor Bezjak, Zoran Cicvara, Branko Popović, Leonardo Komšić, Josip Čikotić, Kristina Pilko i Miljenko Kutleša.
Čestitke svim proglašenima!
Ostatak sjednice je prošao u radnom ozračju. Među dvadesetak točaka dnevnog reda ističe se odluka o povećanju godišnje članarine za 300 kn. Također je usvojena odluka o isključenju dva kluba i brisanju 3 kluba iz članstva, ali i primitak čak 25 novih klubova. Tako HKBS sada broji 142 člana što ga pored Hrvatskog karate saveza čini najbrojnijim nacionalnim savezom borilačkog sporta.
U Zadru je 12. veljače 2006. u organizaciji Hrvatskog saveza tajlandskog boksa i kluba "Croatia" iz Zadra održano Hrvatsko prvenstvo u tajlandskom boksu za juniore i seniore.
Pozivu se odazvalo 11 klubova ("Barun Trenk"-Zagreb, "Croatia"-Zadar, "Dalmatino"-Šibenik, "Flash"-Split,"Grom"-Zagreb, "Petar Krešimir IV."-Šibenik, "Otok"-Otok, "Tigar-Cikatić"-Zagreb, "Tigar"-Metković, "Tigar"-Split, "UHBDDR"-Imotski). Nastupilo je ukupno 49 natjecatelja (19 seniora, 11 seniorki i 19 juniora).
Najboljim natjecateljima proglašeni su:
najbolji senior: Sanel Muslić - "Tigar - Cikatić" - Zagreb
najbolja seniorka: Irena Dolenčić - "Tigar - Cikatić" - Zagreb
najbolji junior: Ante Verunica - "Croatia" - Zadar
Najbolji klub na natjecanju bio je splitski klub tajlandskog boksa "Flash" kojeg vodi prof. Marko Žaja
Državnim prvacima postali su:
juniori:
- 57 kg -Goran Mimica - "Flash" -Split
- 60 kg -Fatmir Ademi-"P.Krešimir IV"-Ši
- 63,5 kg -Luka Tomić - "Flash" -Split
- 67 kg -Frane Klinac - "Croatia" -Zadar
- 71 kg -Roko Radulić - "Croatia" -Zadar
- 75 kg -Tomislav Rudan-"P.KrešimirIV"-Ši
- 81 kg -Ante Verunica - "Croatia" -Zadar
seniori:
- 60 kg - Siniša Kovačić - "Flash" - Split
- 63,5 kg - Vinko Đirlić - "Flash" - Split
- 67 kg - Sanel Muslić -"Tigar-Cikatić"-Zg
- 71 kg - Frane Radnić - "Flash" - Split
- 75 kg - Srđan Špirk - "Tigar-Cikatić"-Zg
- 81 kg - Marijo Valentić-"Tigar-Cikatić"-Zg
- 86 kg - Ivan Brkljača - "Croatia" - Zadar
- 91 kg - Luka Kalmeta - "Flash" - Split
+91 kg - Stipan Radić -"Barun Trenk"-Zg
seniorke:
- 56 kg -Kristina Karamatić-"UHBDDR"-Im
- 60 kg - Irena Dolenčić - "Tigar-Cikatić"-Zg
- 65 kg - Nevena Juranović - "Flash" - Split
- 70 kg - Nives Radić -"Dalmatino"-Šibenik
+70 kg -Matija Šimović-"UHBDDR"-Im
A sada evo i mog komentara:
Svašta se može pričati. Osobno nisam zadovoljan, Muay Thai je u Hrvatskoj znao biti na višim granama. Ali što je tu je. Možemo sada kritizirati, možemo odmahivati rukom ali ... možemo i sami početi okretati stvari u korist sporta. Kritiziranje, u stvari kritizerstvo nikome nije pomoglo.
A hrvatskom Muay Thai-ju treba pomoći!
Mene je najviše dojmio Sanel Muslić. Pravi borac, odličan tehničar, pun snage i kondicije - sve u svemu (nadam se da se neće naljutiti na usporedbu) još jedan Emil Zoraj. Odradio je odličnu borbu protiv Renata Gogoševića iz splitskog kluba "Flash". Prešao je u klub "Tigar - Cikatić" (bio je prije u "Barunu Trenku" kod Leona Benete i Zuca - a zna se kako oni pripremaju svakog borca) pa je za očekivati da će ga Branko Cikatić gurnuti malo u međunarodne vode (o tome nešto više nekom drugom prilikom).
Također je dobru borbu odradila i Irena Dolenčić koja se je u finalu susrela s vrlo "tvrdom" Anom Mandić iz splitskog "Flasha". U toj borbi se je vidjela razlika između Muay Thai-ja i thai kickboxinga.
Još bih izdvojio finalnu borbu u super teškoj kategoriji gdje su se susreli mladi Stipan Radić ("Barun Trenk") i novi Srđan Štambuk iz splitskog "Tigra". Odlična borba. Ali. prvenstveno zbog Stipana. To je odličan borac pred kojim je velika karijera. Još uvijek je mlad, ima vremena, a već sada odlično barata Muay Thai tehnikom. Vrlo je snažan, jake konstitucije koja može podnijeti još kojih desetak kilograma, a ima i odlične trenere - Leona i Zuca. Vjerujte mi na riječ - još ćemo mi dosta pisati o Stipanu Radiću, siguran sam u K1.
Treba svakako izdvojiti i mlade borce - juniore kluba "Croatia" Zadar - dobri su i s njima se dobro radi, pa je realno za očekivati (za koju godinu) i seniorske rezultate. Posebno se istakao mladi Ante Verunica. A ne bi bilo fer da ne spomenem i braću Vetona i Fatmira Ademija i Tomislava Rudana iz Šibenika.
Nažalost, Nives Radić, Srđan Špirk i Marijo Valentić kao ni Frane Radnić nisu imali adekvatne protivnike, pa je sve to prošlo tek tako da se odradi. Šteta, Ivan Posavec "nije bio spreman" (?) pa nije izašao na državno prvenstvo, ali Branko nije mogao odbiti novu ponudu pa će se Frane Radnić i Ivan Posavec susresti ponovno u Zadru, 26. veljače 2006. na večernjoj priredbi koju organizira Hrvatski kickboxing savez u čast i kao potporu generalu Anti Gotovini.
Žao mi je što nisam vidio Posilovića ili Žižanovića - sigiran sam da bi moj komentar bio znatno drugačji. Ali, nadam se da ću nekoliko Posilovićevih boraca vidjeti u Zadru, 26. veljače kada Hrvatski kickboxing savez (prije priredbe za generala Gotovinu) tokom dana organizira Hrvatsko prvenstvo u thai kickboxingu za juniore i seniore u dvorani Jazine.
Uvijek je tako - dok neki gube - drugi dobivaju.
I na kraju dojam cijelog državnog prvenstva u tajlandskom boksu - previše thai kickboxinga, ili možda čak i low kicka - premalo, jako premalo Muay Thai-ja.
Eto.
I na kraju slika, tek da bi utišala neke tračeve iz neinformiranih krugova!
Evo i vijesti iz susjedne Slovenije, s državnog prvenstva u tajlandskom boksu, koje je održano u Novome Mestu, 11. veljače 2005. Organizator i domaćin ovog državnog prvenstva bio je Iztok Vorkapič, predsjednik Saveza tajlandskog boksa Slovenije.
Možda nas i ti podaci baš i ne zanimaju, ali s tim pobjednicima sigurno ćemo se sresti u budućim susretima koje organiziraju naši klubovi, pogotovo ljeti u turističkim mjestima na obali.
Evo rezultata:
-67kg - Amel Alibašić (Dema Domžale) - Andrej Blatnik (Scorpion N.Mesto) -3:0
-67kg - Gregor Smole (No Fear Trebnje) - Filip Bokalj (Dema Domžale) -3:0
-71kg - Miha Lap (Khun Kao) - Lucijan Šibila (Scorpion, Krško) -2:1
-75kg - Klemen Kos (No Fear Trebnje) - Miha Kambič (Dema Domžale) -3:0
-75kg - Matej Hrovat(Dema Domžale) - Dejan Zaj (TBK Brežice) -3:0
-75kg - Vili Pirnat (Scorpion Krško) - Igor Vrban (Scorpion N.Mesto) -1:2
-81kg - Miro Klarić (Khun Kao Ljubljana) - Matej Bregar (Scorpion N.Mesto) -0:3
-81kg - Klemen Gorišek(TBK Brežice)-Asmir Muminović (Scorpion N.Mesto)-TKO
-86kg - Teofik Račimilović (Khun Kao) - Franci Grajš (Scorpion N.Mesto) -0:3
-86kg - Edin Husanović (TBK Brežice) - Matjaž Tomažin (Scorpion Krško) -1:2
+91kg - Tomislav Lukšić (TBK Brežice) - Tomaž Simonič (Scorpion N.Mesto) -0:3
Ostvarenim pobjedama, pobjednici su ostvarili i pravo ulaska u Muay Thai reprezentaciju Slovenije koja će nastupati na Svjetskom Muay Thai prvenstvu koje će se održavati krajem ožujka u Bangkoku, Tajland. Međutim i susjedne Slovence muči lova, pa su za sada osigurana samo dva mjesta na putu za Bangkok i to Igor Vrban (u kategoriji do 71kg) in Tomaž Simonič (u kategoriji do 91kg).
Danas sam naišao na članak u Sportskim novostima i ugodno sam se iznenadio. Piše da Sanjin Pol Vrgoč - 20 godišnji boksač i kickboksač iz Pule, član kickboxing kluba "Istra" iz Pule, mada je prošlu godinu u kickboxing savezu nastupao za kickboxing klub "Mislav" iz Podstrane, sanja svoj odlazak u Peking. Nisam znao za snove iliti planove Sanjina i njegovog brata - trenera Roberta Vrgoča da namjeravaju s boksom do Olimpijade u Pekingu. Iskreno sam uvjeren da Sanjin - taj tihi i samozatajni nokauter iz Pule to može.
Isto tako se nadam da neće biti nekih igara koje bi Sanjina izbacile iz konkurencije za odlazak na kvalifikacijska natjecanja za Olimpijadu. Nažalost, bilo je takvih neželjenih stvari u boksu.
Čitajući članak sjetio sam se Sanjinovih nastupa ove godine u kickboxingu. Sudjelovao je na Hrvatskom kickboxing prvenstvu u full contactu gdje je finalu svladao na bodove - 3:0 Franu Radnića, tada aktualnog vice prvaka Europe u low kicku. Svi znamo da je kasnije Frane postao svjetski prvak u thai kickboxingu i Europski prvak u thai kickboxingu po profesionalnim pravilima.
Svojim odličnim borbama i osvajanjem titule državnog prvaka u Zagrebu, 5, ožujka 2005. na Hrvatskom prvenstvu u full contactu, Sanjin je stekao status kandidata za reprezentaciju, a svoj status reprezentativca potvrdio je i osvajanjem kupa u full contactu 29. listopada 2005. u Splitu, gdje je u finalu naletio na izuzetno motiviranog mlaog Splićana Nevena Škaru. Sanjin je imao prilike pokazati svo svoje znanje i iskustvo, a 3 napuknuta rebra dokaz su žestine finalne borbe. A Sanjin je sve to šutke izdržao.
Nažalost, zbog rebara nije mogao u reprezentaciju na susret s Mađarima, ali spremio se za reprezentativni nastup na Svjetskom kickboxing prvenstvu 29. studenog 2005. u mađarskom Szegedu. U prvoj borbi (osmina finala) susreo se s Kazahstancem Danabekom Suzhanovom i pobijedio ga na bodove. U četvrtfinalnoj borbi susreo se s odličnim Rusom Igorom Kulbayevom od kojeg je nažalost izgubio na bodove 3:0. Kulbayev je nekoliko dana kasnije postao svjetski prvak.
Tada su se zapazile i neke slabosti kod Sanjina - a to je miješanje disciplina - malo boksa, malo kickboxinga i to je bio osnovni uzrok lošije borbe od one koju su svi očekivali.
Sada, Sanjin i brat - trener Robert sanjaju Olimpijadu. Siguran sam da oni to mogu i hoće i samo im svi skupa možemo poželjeti puno sreće do i u Pekingu.
Proglašeni najbolji sportaši u Primorsko - goranskoj županiji
Obavljen je izbor najboljih sportaša u Primorsko - goranskoj županiji. Ono što veseli je da najbolji dolaze iz borilačkih sportova - Petra Naranđa iz karatea, Marijo Šivolija iz boksa, a u kadetskoj konkurenciji Ana Znaor iz kickboxinga i Rene Premuš iz karatea.
Osim što je najbolja u županiji, mlada Ana Znaor nedavno je dobila trofej "Ivica Jobo Kurtini - junior" i jednu od najjačih sportskih nagrada koju sportašima mlađim od 18 godina i dodjeljuje riječki "Novi list". Još jednom bravo Ana!
Još kada bi se sukladno stvarno vrhunskim rezultatima i financirali klubovi borilačkog sporta, pa gdje bi nam bio kraj.
Ništa pametno neću reći kada kažem - svatko od nas ima neotuđivo pravo na svoje mišljenje, ima pravo na iznošenje svoga mišljenja, ali nema pravo na takvo iznošenje svoga mišljenja kada to nekoga drugoga ugrožava, vrijeđa ili na bilo koji drugi način diskriminra.
I svoj prošli tekst nisam ja posvetio tamo nekim Muslimanima, ne poznam ja nikakvog Ali Sabina iz Katara, ni Mehmeta Ben Abina iz Afganistana, ni Mustafu iz Teherana, Karima iz Mogadiša ... ne nisu oni prioritet moga razmišljanja niti pažnje!
Ali poznajem, a s nekima sam i prijatelj: Mirzet Barjektarević, Azra Zukanović, Jetiš Bajrami, Fehmi Shatri, Sanel Muslić, Elvir Behlulović,Aldijana Sabljaković, Đevit Osmani, Enver Idrizi, Sabit i Senad Handanagić, Nedžip Mazlami, Albert Aslani, Rifat Kamberović, Zijad Halilović, Sead Pejmanović ...
njih ja poznajem, o njima ja mislim kada kažem NE SLAŽEM SE !!!, njih se se u mojoj, ali i njihovoj državi vrijeđa, njihovi se sveci ismijavaju. A kada se s njima susrećemo, pričamo, vježbamo, spariramo - sigurno ne možemo ni pomisliti na sve one izraze koje su neki u cijeloj dikusiji ovih dana upotrijebili i s njima povezali - primitivizam, terorizam, zaostalost, ekstremizam, fanatizam - JA NE!, samo osjećam nelagodu da su moji prijatelji i poznanici možda povrijeđeni u ime neke imaginarne slobode.
Stvarno ne razumijem ni Pukanića, ni urednicu Sinu Karli. Provociraju, tamo gdje ne treba. Jedno je jasno - te ljude (mislim na Muslimane) takva slika - karikatura njihova sveca -vrijeđa, pa ma što mi mislili o tome, slagali se mi s time ili ne slagali. I sad se naši "frajeri" kur*e kako mi možemo objaviti sve što hoćemo.
A kada drmne neka bomba, kada nastradaju nevini - e onda su oni luđaci, teroristi, fanatici, ekstremisti i što sve ne. Možda i jesu, ali za zajebanciju nisu. Možda i nisu, ali sigurno jesu ljudi koji imaju svoju vjeru, svoja božanstva, svoje molitve, nade i utjehe - pa ma kakve bile i to treba poštovati. A kada to ne razumijemo - trebamo učiti, a ne se izrugavati. Kao što ne dozvolim da se s mojom vjerom i s mojim svecima nitko ne izrugava, tako razumijem i drugoga. A ako je primitivan (što nije on kriv), na žalost i njegov odgovor će biti primitivan.
Zar smo već zaboravili bombu u Rijeci ispred policije? Imamo mirnu zemlju, možeš se osjećati sigurnim, možeš slobodno gdje hoćeš, moglo bi biti bolje, ali zbog ovakvih budala - Pukanića i Karlića, moglo bi biti i gore.
Ne slažem se s time i neću kupiti "Nacional" - namjerno!
Ovaj moj post je i izraz moje solidarnost sa svim posjetiteljima moga bloga, sa svim našim kickboksačima, boksačima, fighterina, karatašima, judašima, hrvačima, taekwondoašima, aikidašima ... muslimanske vjere.
Danas sam dobio e-mail od prijatelja iz Kutine, pa da ne prepričavam, evo ga u cijelosti:
Vidim da si se sjetio i našeg Jože. Svaka mu čast, ali što da čovjek kaže na sve to. Biti izabran za najboljeg trenera svoje Županije, a u svom gradu ne dobiti niti zahvalnicu za protekli rad - apsurd - da ne upotrijebim neku težu riječ. Nakon toliko godina u kickboxingu, toliko odgojenih vrhunskih sportaša (Obralić, Mažar, Mrkoci, Božić S. ... ), toliko postignutih vrhunskih rezultata, konačno je nekim glavonjama došlo do glave da je i taj čovjek zaslužio nagradu. Kasno rekli bismo mi koji smo s njim svaki dan na treningu - ili možda nije !!??
Ipak kad ga gledam kako radi s hrpom klinaca ili kako one "stare" uvjerava da je važno ispravno napraviti prvu B kombinaciju, dođe mi da zaplačem od muke, jer znam da će to priznanje ubrzo prekriti prašina, a on će i dalje biti samo jedan od mnogih koji pokušavaju nešto napraviti za sport koji svi volimo ili smo ga zavoljeli zbog svega onog lijepog što nosi sa sobom. I opet će se naći "pametnjaković" koji će reći : Što je to ? Pa vi nemate niti kalendar takmičenja......???!!!
Još jednom sve pohvale "blogu". Samo nastavi, možda opet nekom prosvijetli.
Da dragi prijatelju, treba nastaviti, biti uporan i dosljedan, ali znaš da ne mogu sam i zato mi je svaka pomoć dobro došla, ali i pohvala daje neku dodatnu snagu. Hvala.
Prateći nekoliko foruma, razne izvore informacija, naišao sam na ovu snimku dijela borbe Badr Harija (Nizozemska) i Štefana Leke (Hrvatska / Njemačka). Obzirom da ih obojicu osobno poznajem, to mi je posebno zanimljivo.
Borba je bila u Tokiju, K1 Gand Prix. Leko je izgubio teškim high kick knock outom u drugoj rundi. Kako je to bilo, pogledajte:
Blaženi onaj koji izmisli internet i google tražilicu. Kako je to danas sve jednostavno. Utipkaš, klikneš i traži. Za koji djelić sekunde i eto ti stotine tisuća podataka. A što s time?
Tako sam i ja pronašao i odlučio staviti na moj blog slike ljepotice i kickboksačice Vesne Mladin (koju i osobno poznajem i stvarno je ljepotica, vjerujte mi).
Sve u svemu, ljepotica, studentica Kineziološkog fakulteta u Splitu, svojevremeno vrlo uspješna kickboksačica i pazite! - sada se bavi nogometom (što je dokaz da osim što je lijepa da je i pametna, he,he) - nogometni je sudac, jedina žena u Hrvatskoj.
Evo i malo podataka o Vesni. Dvadesetogodišnja Vesna Mladin iz Krila Jesenice nova je Miss Universe Dalmacije. Šarmantna ljepotica zakleta je sportašica, igra u prvoj nogometnoj ženskoj ligi u Kaštelima, a osim toga trenira kick boxing u klubu Dalmacija Dugi Rat. Sportskim pothvatima tu nije kraj, jer je novopečena misica i sutkinja mladim i starijim pionirima u županijskoj nogometnoj ligi, radi u spasilačkoj službi na Bačvicama, a nije za potcijeniti i to što za koji dan upisuje i treću godinu Kineziologije. Zanimljiva je i priča o tome kako je lijepa Vesna završila na ovome natjecanju ljepote. "Nisam imala nikakve namjere prijaviti se na izbor, ali me Renata Lovrinčević cijelo vrijeme malo pomalo nagovarala. Iako na koncu nisam niti sudjelovala na castingu, jedna cura je otkazala nastup, a budući da je imala isti konfekcijski broj kao i ja, a šta ću, onda sam pristala".
Ljepotica u ringu (objavljeno 2001.) Višestruka juniorska i seniorska prvakinja države, reprezentativka u kickboxingu, sudionica europskog prvenstva, manekenka, finalistica izbora za Miss Sporta, odlikašica u školi, najvjerojatnije buduća studentica Fakulteta za fizičku kulturu, a nadasve jedna ugodna, vesela i komunikativna osoba.
Šest godina u borilačkim sportovima, najmlađa prvakinja države već sa 13 godina, kontinuitet vrhunskih sportskih rezultata nije prekinut. Sve je to 18-godišnja Vesna Mladin iz Krila-Jesenice, članica kickboxing kluba Dalmacija iz Dugog Rata.
Šest godina u borilačkim sportovima, najmlađa prvakinja države već sa 13 godina, kontinuitet vrhunskih sportskih rezultata nije prekinut.Od prvenstva 1997. u Dubrovniku svake godine Vesna se sa državnog prvenstva vraća s nekoliko titula. Prošle godine kao juniorka osvojila je sve juniorske i seniorske titule u full-contactu i low-kicku, pokupila nagrade i za najbolju natjecateljicu, a sve je to ponovila i ove godine na prvenstvu u Šibeniku.
Vesna Mladin nova Miss Universe Dalmacije 2003.
Prije tri godine Vesna je debitirala na europskom seniorskom prvenstvu u full-contactu u Leverkusenu gdje je zauzela odlično peto mjesto. Kao reprezentativku očekuju je uskoro i novi nastupi na europskom prvenstvu. Za svoje uspjehe, uz svakodnevne treninge i pripreme te dugogodišnji naporni rad, najzaslužnijim smatra svog trenera Jozu Čikotića, ne zaboravljajući pritom spomenuti i cijelu ekipu iz kluba, braću, te roditelje Marina i Svemirku koji su joj najveća potpora.
''Bez potpore roditelja i prijatelja bavljenje ovim sportom bilo bi teško i ne bi se mogli ostvarivati ovakvi rezultati. Sa svojim dosadašnjim radom mogu biti izuzetno zadovoljna. U Hrvatskoj sam svoju kvalitetu dokazala, sljedeći korak je sigurno nastupi na europskim i svjetskim prvenstvima'' – kaže Vesna.
Vesna je završila srednju pomorsku školu, i kao odlikašica bila oslobođena polaganja maturalnog ispita. Namjerava upisati Fakultet za fizičku kulturu u Splitu i paralelno uz studiranje nastaviti se aktivno baviti sportom.
Prkoseći uvriježenom stereotipu o ženama u borilačkim sportovima, Vesna je primjer da bavljenje tim sportovima nimalo ne utječe na razvoj djevojaka i njihovu ženstvenost. Dapače! Vesna je i manekenka, članica jedne splitske modne agencije i već iza sebe ima sudjelovanje na nekoliko modnih revija. Štoviše, na nagovor trenera Čikotića koji je prijavljuje na izbor za Miss Sporta, ulazi u uži krug najljepših sportašica, među finalistice izbora koji se održao u Poreču.
Lijepo, lijepo,
ima i među nama kockboksačima - ljepotica. Upravo večeras se je Matea Župan iz Rijeke predstavila da se između ostaloga bavi i kickboxingom. Lijepo.
Matea, veselimo se tvom izlasku na ring.
MATEA ŽUPAN,
Rijeka, 19 godina
Dobro govori engleski i talijanski jezik. Studira poslovnu informatiku na Narodnom sveučilištu u Rijeci i radi kao knjigovođa. Voli čitati, odlaziti na fitness i trenirati kickboxing. Voljela bi raditi kao manekenka.
Inače, imali smo mi u kickboxingu još ljepotica. U stvari, imamo mi njih i sada, sve krasne i prekrasne cure, ali želiim reći, bilo ih je još koje su se na izborima za miss visoko plasirale. Ali. čim pronađem koju sliku, eto je ovdje.
Kao što sam već ranije pisao u nekim postovima, imamo suradnju s fotografima - amaterima, članovima ¤ HRphotocontest web portala
I Gerd je, pored još nekoliko fotografa je sudjelovao na kickboxing / ultimate fight turniru koji se je održao 17.12. u Rijeci u dvorani Mladosti i slikavao. Dobio sam njegov CD, a vrijeme je proletilo i nisam stigao i te slike objaviti kao štp sam objavio od ostalih.
Nekoliko dana traje bura oko slučaja u Šibeniku. Dosta sam toga pisao, slao e-mailove, pisao postove, zvao, razgovarao, pokušavao. Da li smo svi skupa nešto učinili - ništa konkretno, ali čulo se za nepravdu, čak je i na televiziji bilo, dobili smo na svoju stranu, na stranu kickboxinga i javne medije - barem dio njih.
I kao što sam napisao, dođe čovjeku da se zapita - čemu se to, ali iz tog beda trgnula me podrška prijatelja, suradnika, znanaca, čitatelja bloga i foruma koji su mi se javljali na razne načine.
Hvala.
Ova podrška prvenstveno je usmjerena na našu dragu sportsšicu Nives Radić, pa onda i ovom našem sportu i ja se u njihovo ima zahvaljujem.
Ali jedan e-mail me je posebno razveselio. Evo cijele prepiske:
Bog!
Kako je?
Izvrsno si napisao ove tekstove. Sad mi ovaj sport zvuči još veći i važniji!
...
Odgovorio sam: Hvala,
zadnjih desetak godina sam svo svoje slobodno, ali i dobar dio radnog vremena posvetio da kickboxing od kiksboksinga ili kingboksinga postane prepoznatljiv, uređen, poznat i priznat sport. Trudim se svakim dopisom, svakom svojom aktivnošću. I, osobno to mislim - uspjevam u tome. I jako sam ponosan što sam napravio. I jako sam ponosan na sve te ljude koje sam susreo i upoznao, s kojima od gušta radim i surađujem.
Ali, katkada se desi da me neka budala svojim izjavama, ponašanjem ili nedjelima baci u bed. Što da radim, pokušam, gutnem, riknem - ne znam što sve, ali nije mi drago kada neko omalovažava taj naš sport - ako ništa drugo, a ono zbog svog tog truda kojeg sam uložio. Nije jednostavno, znam se koji puta i zapitati "što je sve to meni trebalo?".
Ali, kada čovjek dobije podršku kakvu sam ja dobio od Vas, sve je nekako lakše, ljepše, nema više beda, ima samo dodatna snaga za dalje, više, jače.
Hvala
a na kraju sam dobio odgovor:
Jupi, baš sam sretna!
...
Divno je raditi s tobom, veselim se susretu!
Srdačno ...
I na kraju dana, u kojem se toliko toga dogodilo, u kojem sam osjetio svu nepravdu prema jednoj našoj vrhunskoj sportašici, prema sportu kojeg volim i u kojem provodim svo svoje slobodno vrijeme, na kraju dana tijekom kojeg sam se više puta upitao - ma, ima li sve to smisla, dobijem scanirana dva novinska članka koja su, kao rukom, odnijela svu tu moju sumnju.
Pero Gazilj iz Makarske i Ivan Barišić iz Valpova, proglašeni su najboljim spotašima u svojim sredinama.
Što reći - barem je to jednostavno - bravo momci, želim Vam još više uspjeha u daljnjem bavljenju sportom-
Ujedno i poruka Nives - očito je da ima sredina gdje se stvarni rezultat i trud uložen do njega vrednuje, poštuje i nagrađuje. Nadajmo se da će takvo pozitivno ozračje zasjati i u Šibeniku. Ipak, nije sve tako crno.
Dakle, ne može više sve proći baš onako kako su zamislili kvazi sportski bogovi. U Šibeniku se digla prilična prašina oko Nives i njezinog neuvrštavanja i izbor za naj sportašicu Šibenika, novinari ne miruju i izgleda ne boje se baš nikoga. Navaljuju, pitaju, postavljaju neugodna pitanja. Pitaju predsjednika Saveza sportova Šibenika kako to, zašto, koji kriteriji, a gospodin mulja, izmišlja, očito nešto skriva.
Danas popodne je bila kulminacija gluposti, zločestoče, neznanja, i ne znam čega sve ne. U emisiji "Život uživo" prilog iz Šibenika, pravilno intoniran i mladi novinar pita "negovo veličanstvo" predsjednika zašto, kako, a ovaj, mrtvo - hladno odgovara - "pa taj kickboxing ne postoji, nema vam tu nikakvih natjecanja, sve je to nešto sumljivo, ma kakav savez , nema tu nikakvog kalendara, pa uopće se ne zna ima li idući tjedan kakvo natjecanje". Reče i ostade živ!
Jednostavno ne vjerujem svojim ušima. I mislim si što sada. Što učiniti da takva budala više ne gnoji po trudu i znoju stotinjak kickboksača u Šibeniku, po trudu i znoju više od 6000 kickboksača u Hrvatskoj.
Novinar koji je pripremao tv prilog je ipak pokazao i drugu stranu. Razgovarao je s Nives i njezinim trenerom, ukazao na svu apsurdnost šupljih i lažnih izjava predsjednika sportskog saveza. Čak je pokazao na Google tražilici rezultat pretraživanja pojma "Nives Radić" i našao više od 11000 podataka.
I iz tajništva Hrvatskog kickboxing saveza vrlo brzo stiže e-mail s dopisom i demantima koji će, nadam se biti objavljen u sutrašnjoj štampi. Nadam se.
Pa kaže:
DEMANTI
izjava Predsjednika sportskog saveza grada Šibenika - gospodina Nenada Bubrića, objavljenih u emisiji "Život uživo" HTV-a-1, 2. veljače 2006.
Čelništvo Hrvatskog kickboxing saveza, a i mnogobrojno članstvo, koje je imalo priliku čuti i vidjeti izjavu predsjednika Saveza sportova grada Šibenika - gospodina Nenada Bubrića, i o kojoj već nekoliko dana bruji cijela javnost Šibenika, ali i šire - najblaže rečeno je zgroženo. Takve izjave nismo očekivali od jedne javne osobe koja prima plaću iz sportskog "kolača". Izjave su dane povodom novinarskog pitanja zbog neuvrštavanja dvostruke nositeljice titula viceprvakinje svijeta u 2 discipline kickboxinga - Nives Radić iz Šibenika na natječaj Sportskog saveza za izbor najboljeg sportaša grada Šibenika.
Nedopustivo je takvo nepoznavanje, a pitamo se da li je u pitanju nepoznavanje ili je tu nešto drugo, u odnosu na kickboxing i druge tzv. "male sportove". Nedopustivo je da gospodun predsjednik Sportskog saveza jednog grada kao što je Šibenik ne zna da Hrvatski kickboxing savez danas broji 142 kluba - člana, da ima registriranih 6375 sportaša, da je jedan od najvećih borilačkih saveza članova Hrvatskog olimpijskog odbora, da je prošle godine hrvatski sport osvojio 311 medalja od kojih su 54 osvojili kickboksači - što je objavljeno i brošuri Hrvatskog olimpijskog odbora povodom Velikog dana hrvatskog sporta 16. siječnja 2006. Naše je podatke barem jednostavno provjeriti u Hrvatskom olimpijskom odboru, u Almanahu hrvatskog sporta, na internetu, gotovo na svakom koraku.
Hrvatski kickboxing savez danas organizira natjecanja u svih 7 disciplina kickboxinga (semi, light, full contact, low kick, thai kickboxing, glazbene forme i aero kickboxing) i u svim dobnim skupinama (djeca, mlađi i stariji kadeti, juniori i seniori). Prema ovogodišnjem kalendaru kickboksači će u 2006, godini širom Lijepe naše, ali i Europe i svijeta sudjelovati na 22 državna prvenstva, 15 Hrvatskih kickboxing kupova, 17 otvorenih kupova, 13 međunarodnih turnira, 11 pozivnih turnira, 3 svjetska kupa, 2 europska prvenstva. Posebno ističeno da se ove godine u rujnu u Zadru održava Svjetsko kickboxing prvenstvo za kadete i juniore gdje se očekuje više od 1000 sudionika.
I sve te podatke taj gospodin ne zna? Čudno, začuđujuće, zastrašujuće. Pa on je plaćen da ih zna! Nažalost s osobom na takvoj funkciji koja ne poznaje barem osnovne podatke (Ili to ne želi? Ili je "pritisnut"?) nemamo što raspravljati niti dokazivati. Ali, pitamo šibensku sportsku javnost - koga vi to dragi sportaši imate na čelu sportskog saveza svoga grada?
Za sve dodatne informacije molim da se obratite tajništvu HKBS-a na adresu i brojeve telefona kako je navedeno u zaglavlju dopisa.
Uz zahvalu na objavljivanju, srdačno Vas pozdravljam.
Romeo Deša
Glavni tajnik HKBS-a
Ovaj post je moja borba protiv budala. A ja se iskreno nadam da i Nives Radić i hrvatski kickboksači imaju podršku prijatelja iz svih borilačkih vještina i sportova, ali i Vas, čitatelja ovoga moga bloga.
Najprije čestitam dobitnicima, nisu oni krivi što sportski oci rade gluposti. A između redaka se čita - najbolja sportašica iz ekipnog sporta, čudno. A kada se vidi iz kojeg kluba dolazi, pa kada se zna tko je "vlasnik" kluba - sve je jasno. Sportaši Šibenika, ne zavidim vam.
Lijepo je kada se dijele nagrade i kada ih dobivaju oni koji to najviše zaslužuju. Uvijek nas veseli kada se prepozna kao dobar netko iz naše sredine, netko iz našega sporta. Čovjek dobije dodatnu motivaciju da još više i jače trenira, bolje se priprema, jer nije uzalud, ipak to netko vidi i prepoznaje.
Ali, medalja ima dvije strane - onu lijepu, sjajnu, ali nažalost ima i onu drugu, ne baš tako lijepu stranu.
O čemu se radi. Muče me 3 slučaja, i moram vam ih kazati, pukao bih da prešutim.
Slučaj 1 U postu Čestitke Joži sam objavio da je neki dan Joža Cerovec proglašen za najboljeg trenera Sisačko - moslavačke županije. Lijepo, dapače, veseli nas, svi smo mu čestitali. Ali, pogledavši što je taj čovjek ostvario u protekloj godini - pa pomislim, zar samo ta nagrada, zar je taj čovjek trebao čekati tolike godine da se u županiji prepozna njegov rad? A da apsurd bude veći - u svojoj Kutini, nije ni ušao u konkurenciju za bilo kakvu sportsku nagradu. A svake godine Joža u Kutinu dovede i više od 1000 gostiju koji se dolaze natjecati i pratiti natjecatelje na kickboksački "Croatia Open". Pa što to treba učiniti - mogu li svi treneri biti Kostelić, Červar ili Pilić?
Stotine, možda i tisuće mladih je prošlo kroz dvoranu, hvala tih klinaca najveća je nagrada, a sve ostalo slika je onih koji uporno šute o svemu tome.
Slučaj 2 Slučaj jedne od naših najboljih kickboksačica - Nives Radić iz kickboxing kluba "Dalmatino" iz Šibenika. Ma zamislite, sportske glave šibenskog sportskog saveza, kada su vidjeli kandidature sportaša odlučili su PAZI !! da u konkurenciju ne mogu ući borilački sportovi i ronjenje na dah. Ma samo je falilo da ne kažu da se ne mogu kandidirati baš Nives Radić i baš Kristijan Kike Curavić. Sramota!
Naravno da se ekipa sportaša pobunila, tražila objašnjenja, a sportski mudonje skužili da su se malo zaletili, ali ne, ne poporavljaju, samo nalaze drugo objašnjenje - ne mogu se kandidirati neolimpijski sportovi. I nagradu dodijeliše među ostalima i neolimpijskim boćarima (nemam ništa protiv - dapače, čestitam) - ali vi mudonje, pa vi ni svojim odlukama niste dosljedni. Međutim, sramota je pukla, počeli oblijetati novinari, televizija pa gospodin predsjednik šibenskog sportskog saveza izjavljuje da taj kickboxing u stvari niti ne postoji, da taj savez je nešto neorganizirano i da su natjecanja sve nešto bez veze. Svaki komentar je suvišan.
GOSPODINE PREDSJEDNIČE - nema se tu s Vama što raspravljati, Vi koji ste predsjednik jednog gradskog sportskog saveza, koji živite od love koju uzimate sportašima ne znate za Kickboxing savez, rezultate - ma ne treba s Vama gubiti vrijeme - sramota i sram vas bilo! Obraćam se šibenskim sportašima i šibenskoj javnosti - dragi moji, koga Vi to imate na mjestu tajnika gradskog sportskog saveza??? Tko to Vama vedri i oblači sportsko nebo u Šibeniku??? Sapienti sat!
Slučaj 3 Neki dan je objavljeno u riječkom Novom listu, a i ja u postu Bravo Ana sam objavio da je mlada 15 godišnja Ana Znaor dobila nagradu "Ivica Jobo Kurtini - Junior" koju dodjeljuje riječki Novi list. U žiriju su bili: boksač Marijo Šivolija, karatistica Jelena Kovačević, nogometaš Ahmad Sharbini, odbojkašica Ivana Miloš i motociklist Loris Valjan.
I šokiram se čitavši tijek glasanja - svi redom, najveću ocjenu daju Ani Znaor - osim Marija Šivolije. On Ani Znaor daje najslabiju ocjenu. Ne mogu vjerovati, jer znam da je Marijo bio zajedno u klubu s Anom, da žive u susjedstvu, da ga je Anin otac - trener kickboxinga naučio prve korake u borilačkom sportu, da ga je vodio po Europi na natjecanja, da kad je otišao iz kickboxinga da je već nakon mjesec dana osvojio srebro na europskom kadetskom prvenstvu - što jasno govori o kvalitetnom radu prije toga u klubu.
Obrazloženje o svom bodovanju dao je sam Marijo - prepisati ću: "U izboru sam se vodio kriterijem olimpijskog sporta pa sam Tini Mihelić dodijelio 10 bodova, Arna Erega je puno napravila pa sam joj dodijelio 7, a o Ani Znaor se sve zna pa sam joj dodijelio 3 boda"
E moj Marijo, olimpijska medalja pokriva prsa, ali obraz nikada.
Low kick, -75 kg, juniori 
Ultimate fight, super teška kategorija
Ante Varnica, kickboksač iz Splita, svojevremeno svjetski amaterski kickboxing prvak, član kickboxing kluba "Pit Bull" i osvojio je drugo mjesto na kontinentalnom kvalifikacijskom K1 turniru koji je održan u Budimpešti (Mađarska), u subotu, 25. veljače 2006.
Prva runda je prošla u blagoj prednosti Ante, koji u drugoj rundi pojačava intenzitet. Zamjetno je kod Ante sve slabije korištenje low kickova, što je posljedica ne baš zadovoljavajućeg stanja desne potkoljenice, nesanirane još od prethodnih kvalifikacijskih borbi u Milanu. Međutim, Ante nadoknađuje ručnim tehnikama - snažnim i preciznim udarcima. Treću rundu Ante odrađuje zadržavajući stečenu prednost, izbjegava klinč i održava distancu. Na kraju borbe suci proglašavaju borbu neriješenom te se određuje i četvrta runda. I u četvrtoj rundi Ante je precizniji u ručnim tehnikama, vješto izbjegava protivnikove low kickove i borbu u klinču. Međutim, na opće iznenađenje i gladatelja i vodstva hrvatske ekipe, suci proglašavaju Poljaka Martina Roszalskog za pobjednika. Uslijedilo je negodovanje više od 5000 gledatelja, uslijedila je žalba iz hrvatskog kuta te je na kraju supervisor meča promijenio odluku bodovnih sudaca (objavljeno je da je Roszalski ozlijeđen) i pobjedu dodijelio Anti Varnici.
Dobra finalna borba bila je između Nikole Božića iz KBK "Mega Centar" - Rijeka i Anđelka Rebića iz KBK "Pit Bull" - Split. Na kraju je pobijedio iskusniji Rebić. 
Odlična borba, možda i borba prvenstva bila je finalna borba -86 kg u kojoj su se susreli Marin Roso iz KBK "Sveti Duh" - Osijek i Stipe Stipetić iz KBK "Terminator" - Split. Odlična borba, vrlo snažni udarci, precizni, lijepa tehnika, a prevagnulo je iskustvo Stipetića, ali i ukočenost Rose, koji je već u kvalifikacijama pobijedio vrlo "nezgodnog" Ivicu Dusparu iz KBK "King" - Poreč.
1. borba - low kick, -57 kg, juniori 
2. borba - low kick, - 70 kg
4. borba - low kick, - 75 kg 
1. borba - low kick, - 50 kg 
Hrvatski kickboxing savez na prijedlog svojih članova - suboraca generala Ante Gotovine i u suradnji s kickboxing klubovima "Pit Bull" iz Splita, "Croatia" iz Zadra te uz pomoć Marka Žaje, Roberta Modrića i Luke Kalmete - u nedjelju, 26. veljače 2006. organizira večernju kickboxing priredbu pod nazivom "Ante - svi smo za te". 
Čak se i u časopisu Elite našao članak o nepravdi koju je doživjela Nives Radić - dvostruka svjetska viceprvakinja i aktualna europska prvakinja u kickboxingu. Još jedan prilog borbi protiv budala.
2. 
Već sam pisao 
U Zadru je 12. veljače 2006. u organizaciji Hrvatskog saveza tajlandskog boksa i kluba "Croatia" iz Zadra održano Hrvatsko prvenstvo u tajlandskom boksu za juniore i seniore. 
"Grom"-Zagreb, "Petar Krešimir IV."-Šibenik, "Otok"-Otok, "Tigar-Cikatić"-Zagreb, "Tigar"-Metković, "Tigar"-Split, "UHBDDR"-Imotski). Nastupilo je ukupno 49 natjecatelja (19 seniora, 11 seniorki i 19 juniora). 
prof. Marko Žaja 
Evo i vijesti iz susjedne Slovenije, s državnog prvenstva u tajlandskom boksu, koje je održano u Novome Mestu, 11. veljače 2005. Organizator i domaćin ovog državnog prvenstva bio je Iztok Vorkapič, predsjednik Saveza tajlandskog boksa Slovenije.
Danas sam naišao na članak u Sportskim novostima i ugodno sam se iznenadio. Piše da Sanjin Pol Vrgoč - 20 godišnji boksač i kickboksač iz Pule, član kickboxing kluba "Istra" iz Pule, mada je prošlu godinu u kickboxing savezu nastupao za kickboxing klub "Mislav" iz Podstrane, sanja svoj odlazak u Peking. Nisam znao za snove iliti planove Sanjina i njegovog brata - trenera Roberta Vrgoča da namjeravaju s boksom do Olimpijade u Pekingu. Iskreno sam uvjeren da Sanjin - taj tihi i samozatajni nokauter iz Pule to može. 
Čitajući članak sjetio sam se Sanjinovih nastupa ove godine u kickboxingu. Sudjelovao je na Hrvatskom kickboxing prvenstvu u full contactu gdje je finalu svladao na bodove - 3:0 Franu Radnića, tada aktualnog vice prvaka Europe u low kicku. Svi znamo da je kasnije Frane postao svjetski prvak u thai kickboxingu i Europski prvak u thai kickboxingu po profesionalnim pravilima.
Dvadesetogodišnja Vesna Mladin iz Krila Jesenice nova je Miss Universe Dalmacije. Šarmantna ljepotica zakleta je sportašica, igra u prvoj nogometnoj ženskoj ligi u Kaštelima, a osim toga trenira kick boxing u klubu Dalmacija Dugi Rat. Sportskim pothvatima tu nije kraj, jer je novopečena misica i sutkinja mladim i starijim pionirima u županijskoj nogometnoj ligi, radi u spasilačkoj službi na Bačvicama, a nije za potcijeniti i to što za koji dan upisuje i treću godinu Kineziologije.
Zanimljiva je i priča o tome kako je lijepa Vesna završila na ovome natjecanju ljepote.
Višestruka juniorska i seniorska prvakinja države, reprezentativka u kickboxingu, sudionica europskog prvenstva, manekenka, finalistica izbora za Miss Sporta, odlikašica u školi, najvjerojatnije buduća studentica Fakulteta za fizičku kulturu, a nadasve jedna ugodna, vesela i komunikativna osoba. 
Sve je to 18-godišnja Vesna Mladin iz Krila-Jesenice, članica kickboxing kluba Dalmacija iz Dugog Rata.
Prije tri godine Vesna je debitirala na europskom seniorskom prvenstvu u full-contactu u Leverkusenu gdje je zauzela odlično peto mjesto. Kao reprezentativku očekuju je uskoro i novi nastupi na europskom prvenstvu. Za svoje uspjehe, uz svakodnevne treninge i pripreme te dugogodišnji naporni rad, najzaslužnijim smatra svog trenera Jozu Čikotića, ne zaboravljajući pritom spomenuti i cijelu ekipu iz kluba, braću, te roditelje Marina i Svemirku koji su joj najveća potpora.
MATEA ŽUPAN, 
U postu 
Slučaj jedne od naših najboljih kickboksačica - Nives Radić iz kickboxing kluba "
Neki dan je objavljeno u riječkom