Danas sam naišao na članak u Sportskim novostima i ugodno sam se iznenadio. Piše da Sanjin Pol Vrgoč - 20 godišnji boksač i kickboksač iz Pule, član kickboxing kluba "Istra" iz Pule, mada je prošlu godinu u kickboxing savezu nastupao za kickboxing klub "Mislav" iz Podstrane, sanja svoj odlazak u Peking. Nisam znao za snove iliti planove Sanjina i njegovog brata - trenera Roberta Vrgoča da namjeravaju s boksom do Olimpijade u Pekingu. Iskreno sam uvjeren da Sanjin - taj tihi i samozatajni nokauter iz Pule to može.
Isto tako se nadam da neće biti nekih igara koje bi Sanjina izbacile iz konkurencije za odlazak na kvalifikacijska natjecanja za Olimpijadu. Nažalost, bilo je takvih neželjenih stvari u boksu.
Čitajući članak sjetio sam se Sanjinovih nastupa ove godine u kickboxingu. Sudjelovao je na Hrvatskom kickboxing prvenstvu u full contactu gdje je finalu svladao na bodove - 3:0 Franu Radnića, tada aktualnog vice prvaka Europe u low kicku. Svi znamo da je kasnije Frane postao svjetski prvak u thai kickboxingu i Europski prvak u thai kickboxingu po profesionalnim pravilima.
Svojim odličnim borbama i osvajanjem titule državnog prvaka u Zagrebu, 5, ožujka 2005. na Hrvatskom prvenstvu u full contactu, Sanjin je stekao status kandidata za reprezentaciju, a svoj status reprezentativca potvrdio je i osvajanjem kupa u full contactu 29. listopada 2005. u Splitu, gdje je u finalu naletio na izuzetno motiviranog mlaog Splićana Nevena Škaru. Sanjin je imao prilike pokazati svo svoje znanje i iskustvo, a 3 napuknuta rebra dokaz su žestine finalne borbe. A Sanjin je sve to šutke izdržao.
Nažalost, zbog rebara nije mogao u reprezentaciju na susret s Mađarima, ali spremio se za reprezentativni nastup na Svjetskom kickboxing prvenstvu 29. studenog 2005. u mađarskom Szegedu. U prvoj borbi (osmina finala) susreo se s Kazahstancem Danabekom Suzhanovom i pobijedio ga na bodove. U četvrtfinalnoj borbi susreo se s odličnim Rusom Igorom Kulbayevom od kojeg je nažalost izgubio na bodove 3:0. Kulbayev je nekoliko dana kasnije postao svjetski prvak.
Tada su se zapazile i neke slabosti kod Sanjina - a to je miješanje disciplina - malo boksa, malo kickboxinga i to je bio osnovni uzrok lošije borbe od one koju su svi očekivali.
Sada, Sanjin i brat - trener Robert sanjaju Olimpijadu. Siguran sam da oni to mogu i hoće i samo im svi skupa možemo poželjeti puno sreće do i u Pekingu.
Post je objavljen 10.02.2006. u 23:04 sati.