Ništa pametno neću reći kada kažem - svatko od nas ima neotuđivo pravo na svoje mišljenje, ima pravo na iznošenje svoga mišljenja, ali nema pravo na takvo iznošenje svoga mišljenja kada to nekoga drugoga ugrožava, vrijeđa ili na bilo koji drugi način diskriminra.
I svoj prošli tekst nisam ja posvetio tamo nekim Muslimanima, ne poznam ja nikakvog Ali Sabina iz Katara, ni Mehmeta Ben Abina iz Afganistana, ni Mustafu iz Teherana, Karima iz Mogadiša ... ne nisu oni prioritet moga razmišljanja niti pažnje!
Ali poznajem, a s nekima sam i prijatelj: Mirzet Barjektarević, Azra Zukanović, Jetiš Bajrami, Fehmi Shatri, Sanel Muslić, Elvir Behlulović,Aldijana Sabljaković, Đevit Osmani, Enver Idrizi, Sabit i Senad Handanagić, Nedžip Mazlami, Albert Aslani, Rifat Kamberović, Zijad Halilović, Sead Pejmanović ...
njih ja poznajem, o njima ja mislim kada kažem NE SLAŽEM SE !!!, njih se se u mojoj, ali i njihovoj državi vrijeđa, njihovi se sveci ismijavaju. A kada se s njima susrećemo, pričamo, vježbamo, spariramo - sigurno ne možemo ni pomisliti na sve one izraze koje su neki u cijeloj dikusiji ovih dana upotrijebili i s njima povezali - primitivizam, terorizam, zaostalost, ekstremizam, fanatizam - JA NE!, samo osjećam nelagodu da su moji prijatelji i poznanici možda povrijeđeni u ime neke imaginarne slobode.