KICKBOXING

Ovih nekoliko posljednjih dana dao sam si truda i prepisao u postove sve (jesam li?) osvajače medalja Hrvata od kako postoji kickboxing kao sport. Naravno, registrirane su samo medalje koje su osvojene u najvećoj i sada u Hrvatskoj jedino proznatoj svjetskoj kickboxing federaciji - WAKO.

Ono što mi je važno i što sam želio napraviti - staviti sve pred javnost, ali i sačuvati na jednom mjestu, mislim da je obavljeno.

Velik posao i baš sam zadovoljan.

A što sam napisao:
Hrvati su osvojili ukupno 303 medalje, od kojih je 255, počevši od prve pokojnog Borisa Ilića 1991. u Parizu, pod stijegom Lijepe naše pa do ovih današnjih. Ne znam da li je zbog ikojeg sporta iz Hrvatske toliko puta svirana "Lijepa naša" po svijetu?

Što mi je posebno drago - 2001. na svjetskom prvenstvu u Beogradu, prvi puta u povijesti je svirana "Lijepa naša" i to dva puta zahvaljujući zlatnim momcima - Ivanu Rudanu iz Zagreba i Anti Varnici iz Splita. Jeste da se niti jedan ton od himne nije čuo od zvižduka 10000 gledatelja u dvorani "Pinki", ali svirala je! Nikad prije, ni kada su nastupali "veliki" klubovi i reprezentacije "velikih" sportova, ni kada su tamo odlazili veliki političari. Zbog svih njih nije, ali zbog kickboksača Ivana i Ante - jeste. I zbog toga sam ponosan.

U ovoj kući ostaje još jedna "soba" prazna, a to su profi titule. I one će uskoro na svjetlo dana, samo da prokopam po materijalima koje imam, da obavim nekoliko telefonskih razgvora, i pred vas ću staviti sve naše šampione koji su ostvarili titule svjetskih, europskih i interkontinentalnih prvaka po profesionalnim pravilima.

* Svjetsko kickboxing prvenstvo za seniore
u disciplinama: low kick, thai kickboxing i glazbene forme
Agadir, Maroko, 19. - 25. rujna 2005.

Low kick:
- 86 kg - 2. mjesto - Marin Roso - Osijek

Thai kickboxing:
- 71 kg - 1. mjesto - Frane Radnić - Split
- 91 kg - 1. mjesto - Igor Jurković - Poreč
- 56 kg - 3. mjesto - Kristina Karamatić - Imotski
- 60 kg - 2. mjesto - Ana Mandić - Split
- 65 kg - 2. mjesto - Nevena Juranović - Split
- 70 kg - 2. mjesto - Nives Radić - Šibenik

Hrvatska thai kickboxing reprezentacija pod vodstvom izbornika Leonarda Komšića u ukupnom poretku tauzela 3. mjesto.


* Svjetsko seniorsko prvenstvo u kickboxingu
discipline: semi contact, light contact, full contact i aero kickboxing
Szeged, Mađarska, 29. studeni - 5. prosinca 2005.

Semi contact:
- 57 kg - 3. mjesto - Miroslav Grgić - Popovača
- 84 kg - 1. mjesto - Zvonimir Gribl - Malinska
- 89 kg - 3. mjesto - Marko Deša - Omišalj
- 94 kg - 1. mjesto - Pero Gazilj - Makarska
- 50 kg - 3. mjesto - Andreja Ivas - Vodice
- 55 kg - 5. mjesto - Matea Malec - Popovača
- 60 kg - 3. mjesto - Vedrana Halinčić - Jastrebarsko
- 70 kg - 2. mjesto - Ana Znaor - Malinska

Hrvatska semi contact reprezentacija pod vodstvom izbornika Branka Popovića u ukupnom poretku tauzela 3. mjesto.

Light contact:
- 94 kg - 3. mjesto - Vladimir Čelar - Split

Full contact:
- 91 kg - 2. mjesto - Marko Tomasović - Split
- 70 kg - 2. mjesto - Nives Radić - Šibenik

Aero kickboxing:
pojedinačno:
sa stepom - 2. mjesto - Marija Mažar - Kutina
sa stepom - 3. mjesto - Marija Krivačić - Karlovac

ekipno
sa stepom - 3. mjesto - Team CROATIA IV - Pula
(Marina Lelić,Antonija Zdeličan,Valerija Lukani)

* 1. Svjetsko kadetsko kickboxing prvenstvo
u disciplinama: semi contact i glazbene forme
Marina di Carrara, Italija, 14. - 19. rujna 2004.

Semi contact:
Mlađi kadeti:
-28 kg - 3. mjesto - Mineo Molnar - Kutina
-37 kg - 3. mjesto - Marko Beljan - Trogir
-42 kg - 3. mjesto - Saša Ljubojević - Pula
-42 kg - 1. mjesto - Andrej Gudac - Rijeka
-47 kg - 3. mjesto - Teo Mikelić - Pula
-47 kg - 3. mjesto - Matija Jambrišak - Novska
-32 kg - 1. mjesto - Saskia Božić - Kutina
-32 kg - 3. mjesto - Katarina Jelenčić - Zabok

Stariji kadeti:
-42 kg - 2. mjesto - Matej Lebo - Benkovac
-47 kg - 2. mjesto - Miroslav Grgić -Popovača
-52 kg - 1. mjesto - Ivan Romić - Kutina
-52 kg - 3. mjesto - Ivan Hajdu - Popovača
-57 kg - 1. mjesto - Dejan Gašparević - Kutina
-69 kg - 3. mjesto - Zdravko Hasan - Kutina
-42 kg - 1. mjesto - Andreja Ivas - Vodice
-42 kg - 3. mjesto - Jelena Mandalinić - Split
-46 kg - 2. mjesto - Jelena Horvat - Krapina
-50 kg - 2. mjesto - Nikolina Juričev Ivin - Vodice
-65 kg - 1. mjesto - Ana Znaor - Malinska
+65 kg - 3. mjesto - Martina Lojen - Karlovac

Glazbene forme:
tvrde - 2. mjesto - Lana Ješić - Split


* 5. Svjetsko juniorsko kickboxing prvenstvo
u svim disciplinama kickboxinga
Marina di Carrara, Italija, 14. - 19. rujna 2004.

Semi contact:
-74 kg - 3. mjesto - Juraj Novak - Krapina
-94 kg - 2. mjesto - Mario Samirić - Benkovac
-50 kg - 3. mjesto - Marina Lelić - Pula
-55 kg - 3. mjesto - Matea Malec - Popovača
-60 kg - 1. mjesto - Vedrana Halinčić - Jastrebarsko
-65 kg - 2. mjesto - Ana Znaor - Malinska

Light contact:
-74 kg - 1. mjesto - Ivica Duspara - Poreč
-79 kg - 1. mjesto - Dragan Franjković - Osijek
-84 kg - 3. mjesto - Igor Pranjić - Bjelovar
-89 kg - 1. mjesto - Vladimir Čelar - Split
-94 kg - 2. mjesto - Mario Samirić - Benkovac
-55 kg - 2. mjesto - Monika Meljančić - Karlovac
-60 kg - 1. mjesto - Maja Cukrov - Vodice
+65 kg - 1. mjesto - Ana Škarda - Čazma

Full contact:
-71 kg - 3. mjesto - Valentin Adlešić - Bjelovar
-81 kg - 2. mjesto - Miroslav Šarac - Split
-86 kg - 3. mjesto - Saša Matić - Bjelovar
-86 kg - 2. mjesto - Marko Stojadinović - Rijeka
-48 kg - 2. mjesto - Vanja Radetić - Pazin
-48 kg - 3. mjesto - Sabrina Pintar - Viškovo
-52 kg - 2. mjesto - Ivona Roca - Šibenik
-52 kg - 3. mjesto - Kristina Karamatić - Imotski
-56 kg - 3. mjesto - Katarina Iličić - Popovača
-60 kg - 3. mjesto - Barbara Vlahov - Vodice
-60 kg - 3. mjesto - Mateja Blažević - Kaštela
+65 kg - 2. mjesto - Matija Simović - Metković
+65 kg - 1. mjesto - Sanja Majkić - Klana

Low kick:
-51 kg - 3. mjesto - Ante Juričev Sudac - Vodice
-60 kg - 3. mjesto - Mario Katić - Kaštela
-71 kg - 3. mjesto - Dražen Pilat - Pazin
-81 kg - 1. mjesto - Stipe Stipetić - Dugi Rat
-91 kg - 2. mjesto - Hrvoje Čikotić - Dugi Rat
-91 kg - 1. mjesto - Stipan Radić - Zagreb
+91 kg - 1. mjesto - Marin Došen - Klana
+91 kg - 2. mjesto - Mirko Andrić - Imotski

Thai kickboxing:
-57 kg - 2. mjesto - Andjelko Rebić - Imotski
-81 kg - 2. mjesto - Mirko Tolušić - Imotski

Glazbene forme:
meke - 2. mjesto - Marko Radić - Split
meke s oružjem - 3. mjesto - Frano Mijić - Split
meke - 3. mjesto - Damira Lolić - Split
meke s oružjem - 2. mjesto - Ivana Radić- Split

Aero kickboxing:
Pojedinačno:
bez stepa - 2. mjesto - Martina Špigelski - Karlovac
bez stepa - 3. mjesto - Emina Kubura - Karlovac
sa stepom - 1. mjesto - Aldijana Sabljaković - Karlovac
sa stepom - 2. mjesto - Emina Kubura - Karlovac

Ekipno:
bez stepa - 1. mjesto - Team CROATIA - Karlovac
(Martina Špigelski, Aldijana Sabljaković, Emina Kubura)


* Europsko prvenstvo u kickboxingu za seniore
u disciplinama: full contact, low kick i thai kickboxing
Budva, Srbija i Crna Gora, 19. - 24. listopada 2004.

Low kick:
-51 kg - 3. mjesto - Ante Juričev Sudac - Vodice
-71 kg - 2. mjesto - Frane Radnić - Split
-91 kg - 3. mjesto - Krešimir Marasović - Split
-56 kg - 3. mjesto - Ana Mandić - Split
-81 kg - 1. mjesto - Nives Radić - Šibenik

Thai kickboxing:
-86 kg - 3. mjesto - Igor Jurković - Poreč
-91 kg - 3. mjesto - Valentino Venturini - Poreč
+91 kg - 3. mjesto - Tomica Paladin - Poreč


* Europsko prvenstvo u kickboxingu za seniore
u disciplinama: semi contact, light contact, glazbene forme i aero kickboxing
Maribor, Slovenija, 23. - 28. studeni 2004.

Semi contact:
-57 kg - 3. mjesto - Goran Kosović - Pula
-79 kg - 3. mjesto - Zvonimir Gribl - Malinska
-94 kg - 3. mjesto - Pero Gazilj - Makarska

Light contact:
-69 kg - 3. mjesto - Stipica Duspara - Poreč
-94 kg - 2. mjesto - Vladimir Čelar - Split
+94 kg - 3. mjesto - Dražen Glavaš - Popovača
- 65 kg - 3. mjesto - Sanja Stunja - Jastrebarsko

Aero kickboxing
pojedinačno:
Sa stepom - 2. mjesto - Marija Krivačić - Karlovac

ekipno:
Sa stepom - 2. mjesto - Team Croatia I - Karlovac
(Marina Nikolić, Irena T.Badovinac, Marija Krivačić)

Slijedi 2005.

* Svjetsko seniorsko prvenstvo u kickboxingu
u disciplinama low kick, thai kickboxing i glazbene forme
Jalta, Ukrajina, 26. - 30. rujna 2003.

Low kick
- 71 kg - 3. mjesto - Frane Radnić - Split

Thai kickboxing
- 57 kg - 3. mjesto - Vinko Đirlić - Split

Romeo Deša (međunarodni kickboxing sudac i glavni tajnik HKBS-a) - dobio posebno priznanje WAKO - svjetske organizacije za svoj rad kao tehnički direktor WAKO-a i doprinos organizaciji svjetskog prvenstva


* Svjetsko seniorsko prvenstvo u kickboxingu
u disciplinama: semi contact, light contact, full contact i aero kickboxing
Paris, Francuska, 21. - 26. listopada 2003.

Semi contact:
- 79 kg - 1. mjesto - Zvonimir Gribl - Malinska

Light contact:
+ 94 kg - 3. mjesto - Dražen Glavaš - Popovača
- 65 kg - 1. mjesto - Sanja Stunja- Jastrebarsko
+ 70 kg - 3. mjesto - Ivana Didović - Benkovac

Full contact:
- 52 kg - 3. mjesto - Ivona Roca - Šibenik
- 70 kg - 3. mjesto - Nives Radić - Šibenik

Aero kickboxing:
Pojedinačno:
sa stepom - 2 mjesto - Goran Valentić - Osijek
sa stepom - 2. mjesto - Lidija Mandić - Osijek
bez stepa - 1. mjesto - Lidija Mandić - Osijek

Ekipno:
sa stepom - 3. mjesto - Team Croatia - Osijek
(Snježana Valentić, Lidija Mandić, Goran Valentić)

Slijedi 2004.

* Svjetsko juniorsko prvenstvo u kickboxingu,
Budva, Crna Gora, Jugoslavija, 17.-22.09.2002.

Semi contact:
- 50 kg - 1. mjesto - Ana Znaor - Malinska
- 50 kg - 2. mjesto - Ivona Roca - Šibenik
- 60 kg - 2. mjesto - Iva Bešlić - Pula
- 65 kg - 3. mjesto - Vlatka Vrček - Zabok
+ 70 kg - 1. mjesto - Ivana Maleš - Šibenik
+ 70 kg - 3. mjesto - Anja Ljubojević - Pula
- 69 kg - 1. mjesto - Ivan Palijaš - Jastrebarsko
- 74 kg - 1. mjesto - Sead Pejmanović - Omišalj
- 79 kg - 2. mjesto - Andrej Beck - Osijek
- 79 kg - 3. mjesto - Stjepan Goluban - Zabok

Light contact:
- 50 kg - 2. mjesto - Ivona Roca - Šibenik
+ 70 kg - 2. mjesto - Ivana Maleš - Šibenik
- 74 kg - 3. mjesto - Zoran Škaljac - Pula
- 79 kg - 3. mjesto - Andrej Beck - Osijek
- 84 kg - 1. mjesto - Vladimir Čelar - Split
- 89 kg - 2. mjesto - Marin Došen - Viškovo

Full contact:
- 56 kg - 3. mjesto - Danijela Bašić - Valpovo
- 65 kg - 3. mjesto - Nives Radić - Šibenik
+ 70 kg - 1. mjesto - Sanja Majkić - Viškovo
+70 kg - 2. mjesto - Anita Bago - Imotski
- 54 kg - 3. mjesto - Andrej Kutleša - Imotski
- 54 kg - 3. mjesto - Ivan Vlahović - Krapina
- 81 kg - 2. mjesto - Andrija Perlain - Split
+ 91 kg - 2. mjesto - Tomica Paladin - Pazin

Low kick:
- 54 kg - 3. mjesto - Krešimir Ivšan - Osijek
- 63,5 kg - 3. mjesto - Ante Šušnjar - Split
- 67 kg - 3. mjesto - Fehmi Shatri- Kostrena
- 71 kg - 3. mjesto - Hrvoje Modrić - Osijek
- 71 kg - 3. mjesto - Tomislav Gulija - Popovača
- 75 kg - 2. mjesto - Stipe Stipetić - Dugi Rat
- 81 kg - 3. mjesto - Željko Vertot - Netretić
- 86 kg - 1. mjesto - Hrvoje Ivčetić - Požega

Thai kickboxing:
- 60 kg - 2. mjesto - Hrvoje Crnić - Viškovo
- 75 kg - 1. mjesto - Marijan Barišić - Valpovo


* Europsko prvenstvo u kickboxingu,
Jesolo, Venecija, Italija, 22.-27.10.2002.

Semi contact:
- 55 kg - 3. mjesto - Manuela Grobotek - Kutina
- 94 kg - 3. mjesto - Pero Gazilj - Makarska

Light contact:
- 65 kg - 3. mjesto - Sanja Stunja - Jastrebarsko
- 69 kg - 3. mjesto - Sead Pejmanović - Omišalj
+ 94 kg - 2. mjesto - Dražen Glavaš - Popovača

Full contact:
- 70 kg - 3. mjesto - Ivana Derdić- Jastrebarsko
- 51 kg - 3. mjesto - Mario Bašić - Imotski
- 54 kg - 2. mjesto - Andrej Kutleša - Imotski
- 91 kg - 3. mjesto - Mijo Sobin - Kaštela

Low kick:
- 75 kg - 1. mjesto - Hrvoje Jukić - Šibenik
- 81 kg - 2. mjesto - Stjepan Glavica - Dugi Rat
+ 91 kg - 3. mjesto - Ivica Perković - Šibenik

Thai kickboxing:
- 57 kg - 3. mjesto - Vinko Đirlić - Split

Aero kickboxing:
Pojedinačno - 2. mjesto - Marina Nikolić - Karlovac

Slijedi 2003.

* Svjetsko prvenstvo u semi i light contactu i glazbenim formama
Maribor, Slovenija, 2001.

Semi contact:
- 74 kg - 1. mjesto - Zvonimir Gribl - Malinska
- 89 kg - 3. mjesto - Pero Gazilj - Makarska


* Svjetsko prvenstvo u full contact, low kicku, thai kickboxingu i aero kickboxingu
Beograd, Jugoslavija, 20.-25.11.2001.

Full contact:
+ 70 kg - 3. mjesto - Izabel Čavka - Kaštela
+ 91 kg - 1. mjesto - Ivan Rudan - Zagreb

Low kick:
- 91 kg - 1. mjesto - Ante Varnica - Split
+ 91 kg - 3. mjesto - Tugomir Gruica - Kaštela

Thai kickboxing:
+ 91 kg - 3. mjesto - Ivica Perković - Šibenik

3. Svjetsko juniorsko prvenstvo u kickboxingu,
Feodosija, Ukrajina, 2000.

Semi contact:
- 57 kg - 1. mjesto - Danijel Mrkoci - Kutina
- 69 kg - 1. mjesto - Marko Deša - Omišalj
- proglašen za najboljeg natjecatelja svjetskog prvenstva u semi contactu
- 84 kg - 2. mjesto - Zoran Majkić - Viškovo
- 89 kg - 2. mjesto - Branimir Lambaša - Šibenik

Light contact:
- 60 kg - 3. mjesto - Nevena Juranović - Omiš
- 84 kg - 1. mjesto - Zoran Majkić - Viškovo
- 89 kg - 3. mjesto - Branimir Lambaša - Šibenik

Low kick:
- 71 kg - 3. mjesto - Mario Princ - Viškovo


* Europsko prvenstvo u kickboxingu
Caorle, Italija, 19.-22.10.2000.

Semi contact:
- 70 kg - 2. mjesto - Marijana Birin - Šibenik
- 74 kg - 3. mjesto - Zvonimir Gribl - Malinska

Light contact:
- 60 kg - 3. mjesto - Sanja Stunja - Jastrebarsko
- 70 kg - 2. mjesto - Marijana Birin - Šibenik
+ 70 kg - 3. mjesto - Biserka Širanović - Jastrebarsko
- 57 kg - 3. mjesto - Danijel Mrkoci - Kutina

Low kick:
- 91 kg - 2. mjesto - Tugomir Gruica - Kaštela
+ 91 kg - 1. mjesto - Ivan Rudan - Zagreb


* Europsko prvenstvo u kickboxingu
Moskva, Rusija, 22.-26.11.2000.

Nisu sudjelovali natjecatelji iz Hrvatske

Slijedi 2001.

* Svjetsko prvenstvo u semi i light contactu i glazbenim formama
Stuttgard, Njemačka, 05.-08. 10. 1995.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* Svjetsko prvenstvo u full contactu i low kicku
Kijev, Ukrajina, 25.-28.11. 1995.

Full contact:
+ 91 kg - 3. mjesto - Zvonimir Toth - Slavonski Brod

Low kick:
- 75 kg - 1. mjesto - Igor Ivošević - Rijeka

* Europsko prvenstvo u full contactu i low kicku
Beograd, Jugoslavija, 23.-27.10.1996.

Nisu sudjelovali natjecatelji iz Hrvatske

* 13. Europsko prvenstvo u semi i light contactu i glazbenim formama
Caorle, Italija 29.11.-01.12.1996.

Semi contact:
- 50 kg - 2. mjesto - Erna Obralić - Kutina
- 65 kg - 1. mjesto - Ivana Derdić - Jastrebarsko
- 74 kg - 3. mjesto - Miroslav Topić - Slatina

Hrvat Zvonimir Gribl je kao član turske reprezentacije osvojio 3.mj. u SC -74 kg.
Hrvat Roland Conar je kao član njemačke reprezentacije osvojio 3.mj. u SC -79 kg.

Light contact:
- 65 kg - 3. mjesto - Ivana Dredić - Jastrebarsko

* 1. Svjetsko juniorsko prvenstvo u kickboxingu
Moskva, Rusija, 14.-16.09.1997

Semi contact:
- 50 kg - 1. mjesto - Erna Obralić - Kutina
- 60 kg - 1. mjesto - Kristina Novak - Malinska

Light contact:
- 50 kg - 2. mjesto - Erna Obralić - Kutina

* Svjetsko prvenstvo u light contactu i low kicku,
Dubrovnik, Hrvatska, 1997.

Light contact:
+ 65 kg - 1. mjesto - Ivana Derdić - Jastrebarsko

Low kick:
- 57 kg - 3. mjesto - Ivan Otulić - Omišalj
- 63,5 kg - 1. mjesto - Zoran Cvek - Kneginec
- 86 kg - 3. mjesto - Igor Španić - Varaždin
+ 91 kg - 2. mjesto - Vlatko Sorola - Rijeka

* Svjetsko prvenstvo u semi i full contactu i glazbenim formama
Gdanjsk, Poljska, 1997.

Semi contact:
- 79 kg - 2. mjesto - Roland Conar - Malinska

Full contact:
+ 65 kg - 2. mjesto - Ivana Derdić - Jastrebarsko
+ 91 kg - 3. mjesto - Josip Bodrožić - Kaštela

* Europsko prvenstvo u semi contactu, thai kickboxingi i glazbenim formama
Kijev, Ukrajina 21.-25.10.1998.

Semi contact:
- 74 kg - 2. mjesto - Zvonimir Gribl - Malinska

Low kick:
- 86 kg - 3. mjesto - Elvir Behlulović - Dugi Rat
+ 91 kg - 3. mjesto - Vjekoslav Novak - Trogir

* Europsko prvenstvo u light i full contactu,
Levercusen, Njemačka 01.-06.12.1998.

Light contact:
- 79 kg - 3. mjesto - Roland Conar - Malinska

Full contact:
- 65 kg - 3. mjesto - Suzana Stunja - Jastrebarsko
+ 65 kg - 2. mjesto - Ivana Derdić - Jastrebarsko
- 91 kg - 1. mjesto - Elvir Behlulović - Dugi Rat

* 2. Svjetsko juniorsko prvenstvo u kickboxingu,
Lisabon, Portugal, 16.-19.09.1999.

Semi contact:
- 50 kg - 2. mjesto - Kristina Šabalja - Malinska
- 65 kg - 2. mjesto - Kristina Novak - Malinska
+ 65 kg - 1. mjesto - Marijana Birin - Šibenik
- 63 kg - 3. mjesto - Marko Deša - Omišalj
- 84 kg - 2. mjesto - Branimir Lambaša - Šibenik
- 84 kg - 3. mjesto - Zoran Majkić - Viškovo

Light contact:
- 50 kg - 3. mjesto - Kristina Šabalja - Malinska
- 65 kg - 1. mjesto - Ivana Kardum - Šibenik
- 65 kg - 2. mjesto - Kristina Novak - Malinska
+ 65 kg - 1. mjesto - Marijana Birin - Šibenik
- 84 kg - 1. mjesto - Zoran Majkić - Viškovo
- 84 kg - 2. mjesto - Branimir Lambaša - Šibenik

Full contact:
- 70 kg - 3. mjesto - Anamarija Jurinjak - Krapina
+ 70 kg - 1. mjesto - Anela Galić - Imotski
- 71 kg - 3. mjesto - Filip Petric - Imotski
+ 91 kg - 2. mjesto - Goran Dujilović - Split

Low kick:
- 60 kg - 3. mjesto - Sead Pejmanović - Omišalj
- 63 kg - 1. mjesto - Ante Bilić - Split
- 71 kg - 2. mjesto - Mario Princ - Viškovo

Thai kickboxing:
+ 91 kg - 2. mjesto - Goran Dujilović - Split

* 12. Svjetsko prvenstvo u low kicku,
Bishkerk, Kirgistan, 15.-17.10.1999.

Nisu sudjelovali natjecatelji iz Hrvatske

* Svjetsko prvenstvo u kickboxingu,
Caorle, Italija, 25.-28.11.1999.

Semi contact:
- 57 kg - 3. mjesto - Danijel Mrkoci - Kutina
- 79 kg - 1. mjesto - Roland Conar - Malinska

Light contact:
- 60 kg - 2. mjesto - Sanja Stunja - Jastrebarsko
- 65 kg - 3. mjesto - Katarina Žuvić - Omišalj
- 57 kg - 3. mjesto - Danijel Mrkoci - Kutina
- 84 kg - 2. mjesto - Mirko Borković - Jastrebarsko

Full contact:
- 70 kg - 1. mjesto - Ivana Derdić - Jastrebarsko
- 67 kg - 3. mjesto - Mirzet Barjektarević - Viškovo
+ 91 kg - 3. mjesto - Josip Bodrožić - Kaštela

Slijedi 2000.

* 8. Svjetsko prvenstvo u kickboxingu,
London, Velika Britanija, 12.-13.10.1991.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* Svjetsko prvenstvo u kickboxingu,
Paris, Francuska, 1991.

Low kick
- 75 kg - 3. mjesto - Mateo Marinović - Split
- 91 kg - 3. mjesto - Zvonko Budimir - Rijeka ?
+ 91 kg - 1. mjesto - Boris Ilić - Rijeka

Full contact:
- 57 kg - 3. mjesto - Velimir Sabljić - Pula

* Europsko prvenstvo u kickboxingu,
Cavala, Grčka, 23.-25.10.1992.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* Europsko prvenstvo u kickboxingu,
Varna, Bugarska, 20.-22.11.1992.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* Svjetsko prvenstvo u kickboxingu,
Atlantic City, USA, 05.-07.11.1993.

Hrvat Franjo Zobić je kao član austrijske reprezentacije osvojio 3.mj.u SC -74 kg.

* Svjetsko prvenstvo u kickboxingu,
Budimpešta, Mađarska, 26.-28.11.1993.

Full contact (muškarci):
- 54 kg - 1. mjesto - Velimir Sabljić - Pula

Full contact (žene):
+ 65 kg - 3. mjesto - Lejla Topić - Zagreb

* Europsko prvenstvo u semi i full contactu i glazbenim formama
Helsinki, Finska, 21.-23.10.1994.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* Europsko prvenstvo u light contactu i low kicku
Lisabon, Portugal, 02.-04.12.1994.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

Slijedi 1995. - 1999.

Na Europskoj konferenciji WAKO organizacije koja je održana u Berlinu 25. veljače 1977. odlučeno je da će se tijekom godine održati dva europska full contact turnira čiji će rezultati poslužiti za formiranje prve službene rang liste najboljih natjecatelja u Europi.

Prvi turnir je održan u Rotterdamu. Nastupilo je 63 natjecatelja iz 9 europskih zemalja. Hrvati su osvojili dvije medalje: Slobodan Šokota (Rijeka)- srebro do 74 kg i Miroslav Đerek (Split) broncu do 63 kg. U ekipnom poretku "Jugoslaveni" su zauzeli 4. mjesto iza Nizozemske, SR Njemačke i Norveške.

Drugi turnir je održan u Beču. Nastupilo je 60 natjecatelja iz 7 europskih zemalja. Naši borci su postigli još bolji uspjeh:
- 79 kg - 1. mjesto - Marin Batina - Split
- 69 kg - 3. mjesto - Anđelko Mladenović - "Mladost" - Varaždin
- 74 kg - 3. mjesto - Ivica Oreški - "Mladost" - Varaždin
Uključujući srebro Lada Kokota iz Maribora "Jugoslaveni" su zauzeli ekipno drugo mjesto iza SR Njemačke, a ispred Nizozemske.

Budući da isti natjecatelji nisu nastupili na oba turnira njihov završni poredak u 1977. na europskoj rang listi u nijednoj težinskoj skupini nije bio među prvom trojicom. Slobodan Šokota (Rijeka) je bio 4. do 74 kg, a Ivica Oreški ("Mladost" - Varaždin) 5. u istoj kategoriji. Među prvih 10 se plasirao i Marin Batina (Split) na 6. mjestu do 79 kg.

U 1978. g. je nastavljena praksa sastavljanja rang liste nakon održavanja dva europska turnira. Prvi turnir je održan od 19. do 22. svibnja u Wolfsburgu (Njemačka). Po prvi put je održano natjecanje i u semi contactu. Ukupno je sudjelovalo 180 natjecatelja iz 10 zemalja. U semi contactu su nastupili: Goran Odrulj ("Peščenica" - Zagreb), Slavko Ivković (Zagreb) i Tomislav Zdjelar - "Građevinar" - Virovitica, ali nisu osvojili medalje.

* Prvi turnir 2. Europskog prvenstva u full contactu,
Wolfsburg, Njemačka 1978.

- 74 kg - 3. mjesto - Slobodan Šokota - Rijeka
- 79 kg - 3. mjesto - Branko Žgaljardić - Rijeka
+ 84 kg - 2. mjesto - Milan Rokvić - "Croatiatrans" - Zagreb

* Drugi turnir 2. Europskog prvenstva u full contactu i semi contactu,
Basel, Švicarska, 1978.

Semi contact:
- 74 kg - 1. mjesto - Slobodan Šokota - Rijeka

* 1. Svjetsko prvenstvo u full contactu,
Berlin, Njemačka 1978.

- 84 kg - 1. mjesto - Branko Žgaljardić - Rijeka

* 2. Europsko prvenstvo u semi contactu,
Milano, Italija, 1979.

- 74 kg- 2. mjesto - Slobodan Šokota - Rijeka

* 3. Europsko prvenstvo u full contactu,
Milano, Italija 1979.

- 79 kg - 1. mjesto - Branko Cikatić - Split
- 84 kg - 1. mjesto - Branko Žgaljardić - Rijeka

* 1. Svjetsko prvenstvo u semi contactu,
Florida, USA, 1979.

- 74 kg - 2. mjesto - ? Đurović

* 2. Svjetsko prvenstvo u full contactu,
Florida, USA, 1979.

- 69 kg - 3. mjesto - Valter Parlović - Rijeka
- 74 kg - 3. mjesto - Branko Cikatić - Split
- 84 kg - 2. mjesto - Branko Žgaljardić - Rijeka
+ 84 kg - 3. mjesto - Mladen Carević - Virovitica

* 3. Europsko prvenstvo u semi contactu,
London, Velika Britanija 1980.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* 4. Europsko prvenstvo u full contactu,
London, Velika Britanija, 1980.

- 79 kg - 1. mjesto - Branko Cikatić - (Split)
+ 84 kg - 2. mjesto - ? Pušnik - ?

* 4. Europsko prvenstvo u semi contactu,
Dublin, Irska, 1981.

- 63 kg - 3. mjesto - ? Vosak - ?

* 5. Europsko prvenstvo u full contactu,
Dublin, Irska, 1981.

- 63 kg - 3. mjesto - Saša Stojanović - Split
- 79 kg - 1. mjesto - Branko Cikatić - Split
- 84 kg - 3. mjesto - Marinko Čabo - Trilj
+ 84 kg - 3. mjesto - Marinko Čabo - Trilj

* 2. Svjetsko prvenstvo u semi contactu,
Milano, Italija, 1981.

- 84. kg - 3. mjesto - Slobodan Šokota - Rijeka

* 5. Europsko prvenstvo u semi contactu,
Basel, Švicarska,1982.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* 3. Svjetsko prvenstvo u full contactu,
London, Velika Britanija, 1983.

- 63,5 kg - 2. mjesto - Saša Stojanović - Split

* 3. Svjetsko prvenstvo u semi contactu,
London, Velika Britanija, 1983.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* 6. Europsko prvenstvo u full contactu,
Graz, Austrija, 1984.

- 60 kg - 3. mjesto - Čedomir Zadravec - ?
- 63,5 kg - 1. mjesto - Saša Stojanović - Split

* 6. Europsko prvenstvo u semi contactu,
Graz, Austrija, 1984.

- 69 kg - 3. mjesto - S. Bajraktarević - ?
- 79 kg - 3. mjesto - Dejan Benčić - ?
- 84 kg - 3. mjesto - Martin Golob - ?
+ 84 kg - 3. mjesto - Vojislav Car - ?

* 4. Svjetsko prvenstvo u full contactu,
London, Velika Britanija, 1985.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* 4. Svjetsko prvenstvo u semi contactu,
London, Velika Britanija, 1985.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* Svjetsko prvenstvo u kickboxingu,
Budimpešta, Mađarska 1985.

Semi contact:
- 74 kg - 3. mjesto - Dejan Benčić - ?

Full contact:
- 87 kg - 3. mjesto - Slobodan Šokota - Rijeka

* 7. Europsko prvenstvo u full contactu,
Atena, Grčka, 1986.

- 75 kg - 3. mjesto - Mario Pisk - Zagreb
- 80 kg - 3. mjesto - Dušan Rudolf -?
- 91 kg - 2. mjesto - Miljenko Šarac - Kaštela
+ 91 kg - 1. mjesto - Mladen Carević - Virovitica

* 7. Europsko prvenstvo u semi contactu,
Atena, Grčka, 1986.

- 84 kg - 3. mjesto - Mladen Markešina -?

* Svjetsko prvenstvo u kickboxingu,
Minhen, Njemačka, 1987.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* Europsko prvenstvo u kickboxingu,
Hamburg, Njemačka, 1987.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* Svjetsko prvenstvo u kickboxingu,
Birmingen, Velika Britanija, 1987.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* Europsko prvenstvo u semi i light contactu,
Mestre, Italija, 05.11.1988.

Natjecatelji iz Hrvatske nisu osvojili odličja

* Europsko prvenstvo u glazbenim formama,
Trogir, Hrvatska, 19.-20.11.1988.

S oružjem - 3. mjesto - Hrvoje Gotovac - ?

Europsko prvenstvo u full contactu,
Trogir, Hrvatska, 19.-20.11.1988.

- 54 kg - 3. mjesto - Z. Grabovac - ?
- 75 kg - 3. mjesto - N.Bakaj - ?
- 91 kg - 3. mjesto - Miljenko Šarac - Kaštela

* Svjetsko prvenstvo u kickboxingu,
Mestre, Italija, 01.1990.

Full contact
+ 91 kg - 3. mjesto - Duško Malović - ?

* 9. Europsko prvenstvo u kickboxingu,
Madrid, Španjlska, 16.-19.11.1990.

Light contact
- 69 kg - 3. mjesto - Ernison Šurković - Labin

Full contact
- 71 kg - 3. mjesto - ? Zečević - ?
- 91 kg - 3. mjesto - ? Mutavožić - ?

Slijedi 1991. - 1995.

Ovim postom započinjem seriju članaka o ostvarenjima hrvatskih kickboksača na svjetskoj i europskoj kickboxing sceni unutar WAKO - svjetske kickboxing federacije, čiji je osnivač i punopravni član - Hrvatski kickboxing savez. Biti će više postova s ciljem da se na jednom mjestu prikažu javnosti svi osvajači medalja u kickboxingu - dakle, HRVATSKI KICKBOXING "HALL of FAME".

Postoji mogućnost da sam nešto propustio, jer jednostavno nisam mogao doći do podatka, pa poštovane čitatelje, koji imaju informaciju molim da mi se jave s točnim podatkom.

Dio uvodnog teksta je objavljen u postu Nešto osnovno o kickboxingu - povijest, opis i tako to 10. siječnja 2006., a sada evo i uvodnog članka o medaljašima:

UVOD

1976. g. su u Hrvatskoj započela sustavna državna i međurepublička natjecanja koja je organizirao dr. Emin Topić iz Zagreba.

Prvaci po kategorijama su bili:
-57 kg - Milan Kaniški - "Kula" - Kneginec Gornji,
-63 kg - Robert Siladi - "Zrinjski" - Čakovec,
-69 kg - Anđelko Mladenović - "Mladost" - Varaždin,
-74 kg - Alfonz Eferl - "Izola" - Izola, Slovenija,
-79 kg - Branko Žgaljardić - "Budokai Rijeka" - Rijeka,
-84 kg - Mladen Carević - "Građevinar" - Virovitica,
+84 kg - Milan Vučević - "Zagreb" - Zagreb.

Prvo europsko prvenstvo u full contactu je održano 1977. u dva dijela (u Rotterdamu i u Beču). Marin Batina iz Splita je osvojio prvo mjesto u Beču u kategoriji do 79 kg, ali budući da nije nastupio na prvom turniru u Rotterdamu njegova ukupna pozicija na kraju godine na europskoj rang listi je bila tek šesto mjesto.

Europsko prvenstvo u semi contactu je započelo godinu dana kasnije. Također su održana dva turnira za poredak na konačnoj godišnjoj rang listi. Na drugom turniru u semi contactu u 1978. koji je održan u Baselu (Švicarska) Slobodan Šokota iz Rijeke je osvojio prvo mjesto, ali budući da nije nastupio na prvom turniru u Wolfsburgu (Njemačka) njegov poredak na europskoj rang listi krajem godine nije bio među prvom trojicom.

Prvo svjetsko prvenstvo u full contactu je bilo 1978. u Berlinu. Branko Žgaljardić iz Rijeke je tada postao prvi amaterski svjetski prvak u full contactu u povijesti.

Na 3. EP u Milanu 1979. dobili smo i prve europske prvake u full contactu. To su do 84 kg Branko Žgaljardić, a do 79 kg Branko Cikatić iz Splita.

Ivan Milinović iz Rijeke je prvi kickboksač - junior koji je postao svjetski prvak za tek uspostavljenu nezavisnu Republiku Hrvatsku. On je svoje zlato osvojio 12.-20. kolovoza 1991. na WKA SP-u u Ocean Sityu (SAD).

Prvu zlatnu medalju u pojedinačnoj muškoj seniorskoj konkurenciji na nekom SP-u za Republiku Hrvatsku donio kickboksač pokojni Borislav Ilić iz Rijeke u disciplini low kick - na WAKO svjetskom kickboxing prvenstvu koje je 7. i 8. prosinca 1991. održano u Parizu.

Prva svjetska profesionalna prvakinja i najbolja hrvatska kickboksačica svih vremena je Ivana Derdić iz Jastrebarskog. Ona je prvi put postala europska prvakinja u semi contactu 1996. u Caorleu, svjetska prvakinja u light contactu u Dubrovniku 1997., svjetska prvakinja u full contactu 1999. u Caorleu, a svjetska WAKO PRO prvakinja u low kicku 2002.

WAKO svjetska juniorska prvenstva su započela 1997. Prve svjetske juniorske prvakinje u Moskvi su bile Erna Obralić iz Kutine i Kristina Novak iz Krapine.

Prvi pobjednici Svjetskog kupa za kadete u Debrecenu su bile Ana Znaor iz Malinske i Ivona Roca iz Šibenika 1999., a Dinko Marković iz Kutine 2002.

WAKO PRO svjetski i europski profesionalni prvaci: Igor Ivošević, Dražen Ordulj, Mladen Šteko, Ivica Čukušić, Siniša Andrijašević, Marko Žaja, Ivica Tekić, Ivana Derdić, Sanja Stunja, Roland Conar, Mirko Borković, Ante Varnica, Senad Osterman, Frane Radnić.

Toliko o prvim prvima.

Evo i prvog izvještaja s jednog natjecanja. Takvih izvještaja biti će ubuduće puno više, biti će dosta fotografija i sve me to veseli. Imam želju i namjeru svima pokazati zbog čega se ja, ali i svi mi u kickboxingu radujemo i veselimo.

Dakle, evo prvog takvog izvještaja s natjecanja.

Moreno di Piave, Italija - 28. siječnja 2006.
Međunarodni kickboxing turnir "Golden Belt"

U konkurenciji od oko 500 natjecatelja iz Škotske, Engleske, Italije, Austrije, Slovenije, Belgije, Hrvatske, Grčke, Irske, Norveške i Švicarske, nastupilo je šest natjecatelja Kickboxing kluba "Kutina" iz Kutine, kao jedini predstavnici iz Hrvatske.

Nastupili su mlađi kadeti Mineo Molnar i Simon Cvitković, te Anamarija Sambolek, Ivan Romić, Josip Podvorac i Zdravko Hasan među starijim kadetima, svi u disciplini semi contact.

Rezultatski je najuspješniji bio Mineo Molnar, ponoviši prošlogodišnji uspjeh na ovom turniru - osvojio je 1. mjesto u kategoriji -135cm. Imao je tri borbe, a pobijedio je Talijana Danielea Vittiela 9:2, Belgijca Lasio De Blocka iz Beverena 6:4 nakon produžetka, i u finalu Gienaria Fusca iz Italije 7:6.

Treća mjesta osvojili su Anamarija Sambolek, Ivan Romić i Zdravko Hasan. Ivan Romić u kategoriji -69kg, pobijedio je Lua Dekristoforua iz Italije 6:4, potom lako Michelea Coumoa iz Italije 9:1, da bi u polufinalu bio poražen od kasnijeg pobjednika Van Raemndocka iz Belgije 0:5. Zdravko Hasan u kategoriji +69kg pobijedio je Paola Niceforoa iz Italije predajom protivnika, a u polufinalu je izgubio 3:5 od Antonia Celieneta također iz Italije. Anamarija Sambolek poražena je u kategoriji -47 kg u polufinalu od Elene Cason iz Italije 9:11.

U eliminacijama su poraženi Simon Cvitković u kategoriji -145cm, od talijana Samuela Salmistraroa 2:3, i Josip Podvorac nakon pobjede nad talijanom Fabiom Scardazanom od 8:5, poražen je od Jonny Marcata 4:6 također iz Italije.

Natjecatelje je vodio glavni trener Josip Cerovec.

Što na sve to komentirati - bravo dečki i cure iz Kutine, krenuli smo s medaljama, a sigurans am da ćemo tako i nastaviti, pa natjecateljska sezona je tek počela.

OSNOVNI PODACI O HRVATSKOM KICKBOXING SAVEZU

- Hrvatski kickboxing savez osnovan je 16. svibnja 1992.

- Hrvatski kickboxing savez punopravni je član svjetske kickboxing organizacije WAKO (World Association of Kickboxing Organizations) od 25. kolovoza 1995.

- Hrvatski kickboxing savez pridruženi je član Hrvatskog olimpijskog odbora od 06. studenog 1996.

* Sjedište:
HRVATSKI KICKBOXING SAVEZ
51512 Njivice, Gromačine 41
tel. 051 847 254, 051 847 050
fax. 051 847 254

* Predsjednik:
Predrag Znaor, prof.
51511 Malinska, Tina Ujevića 5
tel. 051 858 593, mob. 091 1858 593
fax. 051 858 593
predrag.znaor@vip.hr

* Glavni tajnik:
Romeo Deša, ing.
51513 Omišalj, Bjanižov 1
tel. 051 841 553 / mob. 098 424 626
fax. 051 842 275, 051 842 192
romeo.dessa@ri.t-com.hr

* Članstvo (31.01.2006.)
- 102 klubova - punopravnih članova
- 9 županijskih kickboxing saveza
- 31 klub - kandidati za članstvo

- Predstavnik saveza u WAKO: Predrag Znaor - član Skupštine
- Predstavnik WAKO PRO za Hr: Predrag Znaor
- Član izvršnih tijela WAKO: Romeo Deša
(član organizacijskog odbora WAKO-a, član tehničke komisije za light contact)
- Predstavnik saveza u HOO: Predrag Znaor - član Skupštine HOO-a
- Skupština: Čine je po jedan predstavnik punopravnih članova Saveza
- Nadzorni odbor: Sašo Smiljanić, dipl.ing - predsjednik NO

* ŽIRO RAČUN SAVEZA: 2402006 - 1100139478
* Matični broj poslovnog subjekta: 3 945 472
* web adresa: www.crokickboxing.hr (u izradi)

* VODSTVO SAVEZA (od 28.05.2005.)

* PREDSJEDNIK I POTPREDSJEDNIK:
Predrag Znaor, prof. - predsjednik HKBS-a
51511 Malinska, Tina Ujevića 5
tel. 051 858 593
mob. 091 185 85 93
fax. 051 85 85 93
predrag.znaor@vip.hr

Miljenko Kutleša - potpredsjednik HKBS
21260 Imotski, Vinjani Gornji 26
tel. 021 851 211
mob. 091 7837 733
fax. 021 841 151

* TAJNIŠTVO:
Romeo Deša, ing. - glavni tajnik
51513 Omišalj, Bjanižov 1
tel. 051 841 553
mob. 098 424 626
fax. 051 842 215 (fax)
romeo.desa@dina.hr
romeo.desa@ri.t-com.hr

Kristina Pilko - tajnica
51000 Rijeka, Marči 10
mob. 098 1617 218
kristina.pilko@ri.t-com.hr

Marinka Margan - računovodstvo
51512 Njivice, Stube put Kijca 3
tel. 846 217
mob. 098 414 885
marinka.margan@grad-krk.hr

* POVJERENICI ZA DISCIPLINE - IZBORNICI:
Alan Mijić - glazbene forme
21000 Split, Plančićeva 10
tel. 021 385 340
mob. 091 5240 266
alan.mijic@st.t-com.hr

Marina Nikolić - aero kickboxing
47000 Karlovac, Rakovac b.b.
tel. 047 421 821
mob. 098 1700 069
marina.nikolic@ka.t-com.hr

Branko Popović, prof. - semi contact
karla.quaranta-popovic@pu.t-com.hr
52100 Pula, Osiječka 9
tel. 052 214 555
mob. 098 576 444

Stipan Jurišić, dipl.ing. - light contact
21000 Split, Vinogradska 78
mob. 091 5463 921
dariojurisic@yahoo.com

Marko Žaja, prof. - full contact
21000 Split, Čajkovskog 10 / 3
mob. 098 423 709
fax. 021 346 867
hnk-hajduk@st.t-com.hr

Josip Čikotić - low kick
21315 Dugi Rat, Omiška 1
tel. 021 734 202
mob. 091 524 2711

Leonardo Komšić - thai kickboxing
52440 Poreč, Lindarska 35
mob. 098 780 939
lkomsic@inet.hr

* DIREKTOR REPREZENTACIJA
Elvis Nakić, ing.
23000 Zadar, Gaženička 7
tel. 023 340 719
mob. 098 635 922
elvis.nakic@zd.t-com.hr

* POVJERENICI:
Nikola Božić, ing. - povjerenik za natjecanja
44320 Kutina, Matoševa 14
mob. 091 205 2080
fax. 044 683 511
nikola@kickboxing-kutina.hr

Igor Bezjak, dipl.iur. - povjerenik za suđenje - glavni sudac
51217 Viškovo, Bezjaki 6
tel. 051 682 528
mob. 091 5695 910
igor.bezjak@ri.t-com.hr

Zoran Cicvara - povjerenik za registracije
47000 Karlovac, Gornja gaza 10
tel. 047 614 344
mob. 091 7825 359
zoran.cicvara@ka.t-com.hr

Dragan Majkić - povjerenik za profesionalni kickboxing
sanja.majkic@ri.t-com.hr
51217 Klana, Kalužnica 37
tel. 051 808 570
mob. 091 1808 570

* PREDSJEDNICI ODBORA:
dr. David Bonefačić - liječnički odbor
e-mail:david.bonefacic@ri.t-com.hr
51000 Rijeka, Brajšina 31
tel. 051 513 662
mob. 091 200 81 46

Miljenko Kutleša - stegovni odbor
21260 Imotski, Vinjani gornji 26
tel. 021 851 211
mob. 091 7837 733

Josip Cerovec - stručni odbor
44320 Kutina, Vinogradska 65
tel/fax. 044 683 122
mob. 091 5882 394
josip.cerovac@sk.t-com.hr

Rudolf Oliva - odbor za marketing
52100 Pula, Serliov prilaz 1
tel/fax 052 216 234
mob. 098 254 290
eurostyle@pu.t-com.hr

Tomislav Rosy, dipl.ing. - odbor za informiranje
44330 Novska, F.K.Frankopana 21
tel. 044 608 328
mob. 095 800 3580
kickboxing.novska@hi.t-com.hr

Evo, malo sređenih podataka o članovima Hrvatskog kickboxing saveza. Naravno, slijediti će i nadopunjavanje. Ovaj post sam stavio samo kako bih napravio ikonu s linkom na njega, pa ako netko želi pretraživati, da može naći. Drugačije nisam znao sve to postaviti. Ali naučiti ću.

Dakle, evo članova Hrvatskog kickboxing saveza - 31. siječnja 2006.

ČLANOVI

1. KBK "Barun Trenk" - Zagreb
10000 Zagreb, Hrvatskog proljeća 38
Leon Beneta - 091 2991 573
baruntrenk@hotmail.com

2. KBK "Benkovac" - Benkovac
23000 Zadar, Gaženička 7;
Elvis Nakić - 098 635 922
elvis.nakic@zd.t-com.hr

3. KBK "Bilje" - Bilje
31000 Osijek, Sjenjak 73
Slobodan Panjkov - 098 9808 327
spanjkov@net.hr

4. KBK "Budokai" - Rovinj
52210 Rovinj, Porečka 7;
Pero Mišković - 091 541 1987
boris147@net.hr

5. KBK "Bumerang" - Zagreb
10000 Zagreb Nehajska 39 a
Vladimir Koren - 098 457 915
boomerang@inet.hr

6. KBK "Bura" - Kostrena
51221 Kostrena, Iva Šodića 30;
Ante Vičević - 091 5101 590
ante.vicevic@ri.tel.hr

7. KBK "Busshido" - Požega
34000 Požega, S.S. Kranjčevića 27;
Saša Božić - 091 5366 445
sasa.bozic@po.t-com.hr

8. KBK "Bušido" - Sveti Križ Začretje
49223 Sv.Križ Začretje, K.Š. Đalskog 11;
Ivan Draganić - 098 9639 459

9. KBK "BTI " - Zabok
49210 Zabok, Jakuševec 9
Zvonko Kar - 091 588 9819

10. KBK "Champion Gym" - Osijek
31000 Osijek, Sjenjak 46
Damir Huber - 091 5410 0490

11. KBK "Chili" - Osijek
31000 Osijek, Strossmayerova 68
Snježana Valentić - 091 6252 666
svalenticv@net.hr

12. KBK "Croatia" - Sisak
44000 Sisak, Trg Vere Grozaj 15
Dragoslav Krnjaić - 091 5115 221
dkrnjaic@hgk.hr

13. KBK "Croatia" - Zadar
23 000 Zadar, Put Pudarice 11 d
Robert Modrić - 098 686 223
robert.modric@yahoo.com

14. KBK "Dalmacija" - Dugi Rat
21315 Dugi Rat Omiška 1
Jozo Čikotić - 091 5242 711

15. KBK "Dalmatino" - Šibenik
22000 Šibenik, I.Meštrovića 36
Damir Lambaša - 098 626 469
damir.lambasa@si-t-com.hr

16. KBK "Dalj" - Dalj
31000 Osijek, Sjenjak 73
Slobodan Panjkov - 098 9808 327
spanjkov@net.hr

17. KBK "Dijagora" - Zadar
23000 Zadar, Ljudevita Posavskog 12
Denis Gregov - 091 5827 906

18. KBK "Dinamic"- Karlovac
47000 Karlovac, Rakovac b.b
Marina Nikolić - 098 1700 069
marina.nikolic@ka.t-com.hr

19. KBK "Domsa" - Zagreb
10000 Zagreb, Klekova 13
Domagoj Pozaić- 091 7886 882
dpozaic@net.hr

20. KBK "Draga" - Rijeka
51000 Rijeka, Draga - Orlići 7d
Ivan Lisac - 091 5313 063
ivan.lisac@ri.t-com.hr

21. KBK "Đidara" - Zabok
49210 Zabok, Matije Gupca 81
Đino Sinković - 049 223 978

22. KBK "Eugen Kvaternik" - Slunj
10000 Zagreb, Kombolova 9
Zdravko Begović - 091 6602 638
zdravko.begovic@zg.t-com.hr

23. KBK "Feniks" - Virovitica
33000 Virovitica, Pavla Radića 87
Mladen Carević - 033 726 828

24. KBK "Futura" - Pula
52100 Pula, Osiječka 9
Branko Popović - 098 190 1600
karla.quaranta-popovic@pu.t-com.hr

25. KBK "Gavran" - Zadar
23000 Zadar, Jakova Mikalje 22
Damir Zrilić - 098 643 238
damir.zrilic@zd.t-com.hr

26. KBK "Gladijator" - Osijek
31000 Osijek, Sjenjak 73
Slobodan Panjkov - 098 9808 327
spanjkov@net.hr

27. KBK "Grobnik" - Čavle
51219 Čavle, Čavle 158
Elvis Šabotić - 098 477 602
elvissabotic@yahoo.com

28. KBK "Grom" - Split
21000 Split, Put Sv.Izidora 60
Dinko Brnić - 021 855 797
gromsplit@yshoo.com

29. KBK "Grom" - Vidovec
42205 Vidovec, Nedeljanec - Varaždinska 14
Dubravko Mašić - 098 9453 519
dubravko.masic@europanet.hr

30. KBK "Hrvatski branitelj dragovoljac" - Vodice
22211 Vodice, Hrvatskih boraca 34
Denis Ivas - 091 5067 684
zvjezdana.ivas@public.carnet.hr

31. KBK "Hrvatski vuk"- Veliko Trgovišće
49214 Veliko Trgovišće, S. Radića 25
Robert Špoljar - 049 236 328
robespol@net.hr

32. KBK "Istra" - Pula
52000 Pula, Buonarotijeva 1
Edi Višković - 052 31 828
conto-mar@pu.t-com.hr

33. KBK "Ivanić Grad" - Ivanić Grad
10314 Križ, Buljani - Staklena 21
Dalibor Ozvačić, prof. - 091 5939 945
dalibor.ozvacic@zg.t-com.hr

34. KBK "Jadran"- Split
21000 Split, Vukovarska 57
Saša Stojanović, prof. - 091 5408 656
sasa.stojanovic@st.t-com.hr

35. KBK "Jaguar" - Imotski
21260 Imotski, Kneza Branimira 22
Ante Gudelj - 098 1939 715

36. KBK "Jastreb" - Jastrebarsko
10436 Rakov Potok, Komari 7
Željko Derdić - 091 1968 007
zeljko.palijas@pliva.hr

37. KBK "Karlovac" - Karlovac
47000 Karlovac, Dr.Vladka Mačeka 18
Hrvoje Jurković - 091 5252 951
hrvoje.jurkovic@ka.t-com.hr

38. KBK "Kaštela" - Kaštel Stari
21216 Kaštel Stari, Put blata 64
Ivica Čavka - 098 370 417

39. KBK "King" - Poreč
52440 Poreč, Lindarska 35
Leonardo Komšić - 098 780 939
lkomsic@inet.hr

40. KBK "Klana" - Klana
51217 Klana, Kalužnica 37
Dragan Majkić - 091 1808 570
sanja.majkic@ri.t-com.hr

41. KBK "Kobra"- Bjelovar
43000 Bjelovar, Galovac 97
Selimir Bogunović - 091 5932 395
seli@vodatel.net

42. KBK "Kobra" - Imotski
88000 Mostar, Ul. Kralja Tvrtka 13 a
Bosna i Hercegovina
Mario Zovko- +387 63 316 797
puma@tel.net.ba

43. KBK "Krapina" - Krapina
49243 Oroslavlje, Milana Prpića 97
Ivan Cesarec - 098 651 369

44. KBK "Kutina" - Kutina
44320 Kutina, Vinogradska 65
Josip Cerovac - 044 683 122
nikola@kickboxing-kutina.hr

45. KBK "Lav" - Dubrovnik
20000 Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 41
Ramo Hadžiosmanović - 091 5734 118

46. KBK "Lav" - Pula
52100 Pula, Serliov prilaz 1
Rudolf Oliva - 098 254 290
eurostyle@pu.t-com.hr

47. KBK "Lotus" - Split
21000 Split, J.Plančića 10
Alan Mijić - 091 5240 266
alan.mijic@st.t-com.hr

48. KBK "Makarska" - Makarska
21325 Tučepi, Dračevac 41 a
Goran Nadaždin - 091 5405 371

49. KBK "Malinska" - Malinska
51511 Malinska, Tina Ujevića 5
Predrag Znaor, prof. - 0911 858 593
predrag.znaor@vip.hr

50. KBK "Marjan"- Split
21000 Split, B.Papandopula 21
Željko Nešić - 091 2511 559

51. KBK "Marjan" - Split
21000 Split, J.Plančića 10
Alan Mijić - 091 5240 266
alan.mijic@st.t-com.hr

52. KBK "Matko Laginja" - Zagreb
10000 Zagreb, Josipa Roglića 1, Knežija
Igor Kudeljnjak - 01 3835 422
igor.kudeljnjak@zg.t-com.hr

53. KBK "Mavaschi" - Makarska
21300 Makarska, Tučepska 7
Pero Gazilj - 098 1888 070

54. KBK "Mega Centar" - Rijeka
51000 Rijeka, Giuseppe Duella 12
Igor Ivošević - 091 7841 083
igor.ivosevic@ri.t-com.hr

55. KBK "Mislav" - Podstrana
21312 Podstrana, Pavićeva 33
Joso Gabrić - 091 1333 654
samuraj@st.t-com.hr

56. KBK "Mladost" - Osijek
31000 Osijek, I.G.Kovačića 21
Ivica Kolak

57. KBK "Mladost" - Varaždin
42000 Varaždin, Stanka Vraza 6
Anđelko Mladenović - 042 310 467

58. KBK "MOKK" - Kaštela
21214 Kaštel Kambelovac, Tome Nigera 7
Miljenko Šarac - 098 796 782
gloria.males@t.th.hr

59. KBK "Mornar" - Split
21000 Split, Vinogradska 78
Stipan Jurišić, dipl.ing. - 091 5463 921
dariojurisic@yahoo.com

60. KBK "Moslavac" - Popovača
44320 Kutina, Josipa Badalića 24
Dražen Šalković - 091 5015 940
drazen.salkovic@email.t-com.hr

61. KBK "Novska" - Novska
44330 Novska, F.K.Frankopana 21
Tomislav Rosy - 091 554 8082
ljiljana.jambrisak@sk.t-com.hr
kickboxing.novska@hi.t-com.hr

62. KBK "Omišalj" - Omišalj
51513 Omišalj, Bjanižov 1
Romeo Deša, ing. - 098 424 626
romeo.desa@dina.hr
romeo.desa@ri.t-com.hr

63. KBK "Osijek" - Osijek
31000 Osijek, Dunavska 49 a
Vlado Brekalo - 098 958 096

64. KBS / MAC "Otok" - Otok
32252 Otok, Bana Josipa Jelačića 145
Josip Dabro - 098 9064 928

65. KBK "Petar Krešimir IV." - Šibenik
22000 Šibenik, Miljevačka 9
Joško Sunara - 091 5880 888
pkresimir@net.hr

66. KBK "Pit 119" - Karlovac
47000 Karlovac, A.G.Matoša 20
Reny Capuccy - 091 355 2551
basis@ka.t-com.hr

67. KBK "Pit Bull" - Split
21000 Split, Čajkovskog 10 / 3
Marko Žaja, prof. - 098 423 709
hnk-hajduk@st.t-com.hr

68. KBK "Poštar" - Split
21000 Split, Put skalica 31
Neven Škare - 021 383 414
srd.postar@st.t-com.hr

69. KBK "Proximus" - Njivice
51512 Njivice, Gromačine 41
Teufik Čočić - 098 369 363
proximus@ri.tel.hr

70. KBK "Puma" - Draganić
47000 Karlovac, Hrv. bratske zajednice 15
Zoran Cicvara - 091 7825 359
zoran.cicvara@ka.t-com.hr

71. KBK "Punat" - Punat
51521 Punat, Klančić 4
Sami Pllana - 091 251 02 36

72. KBK "Rijeka" - Rijeka
51000 Rijeka, Rikarda Katalinića Jeretova 4b
Milan Spasojević - 091 4118 750
milan.spasojevic@ri.t-com.hr
taekwondo-rijeka@hi.t-com.hr

73. KBK "Sensei"- Metković
88000 Capljina BiH , Riva b.b.
Dominik Lubina, dr. - +387 66 320 994
dominik.lubina@tel.net.ba

74. KBK "Sklad ‘92" - Solin
21210 Solin, Don Frane Bulića 50
Siniša Andrijašević - 098 1763 821
sinisa.andrijasevic@st.t-com.hr

75. KBK "Slatinska banka" - Slatina
33520 Slatina, G.Janka Draškovića 1
Stjepan Gal - 091 5258 553
sgal@net.hr

76. KBK "Slavonija-Osijek" - Osijek
31000 Osijek, Trpimirova 4
Goran Stjepanović, dipl.ing. - 091 2504 093
goran.stjepanovic@os.t-com.hr

77. KBK "Sokol"- Netretić
47271 Netretić, Donje Stative 59
Vladimir Vojak - 047 804 433

78. KBK "Sokol" - Slunj
10000 Zagreb, Kombolova 9
Zdravko Begović - 091 6602 638
zdravko.begovic@zg.t-com.hr

79. KBK "Sokol" - Split
21000 Split, Ulica 16 a
Snježana Matić - 091 3650 256
snjezana.matic@st.t-com.hr

80. KBK "Split" - Split
21000 Split, Vinogradska 78
Stipan Jurišić, dipl.ing. - 091 5463 921
grego.kutlesa@st.t-com.hr

81. KBK "Sušak" - Rijeka
51000 Rijeka, Rikarda Katalinića Jeretova 4b
Milan Spasojević - 091 4118 750
milan.spasojevic@ri.t-com.hr
kbk.susak@ri.t-com.hr

82. KBK "Sveti Duh" - Osijek
31000 Osijek, Vijenac I.Meštrovića 88
Tomislav Bilandžić - 091 5608 298
tbilandzic@mup.hr

83. KBK "Sveti Jure" - Omiš
21253 Gata, Gata 108
Marin Čović - 021 860 584

84. KBK "Sveti Krševan" - Zadar
23000 Zadar, Senjska 7
Nenad Mitrović - 098 9249 842
tamara_martinovic@hotmail.com

85. KBK "Sveti Matej" - Viškovo
51217 Klana, Kalužnica 37
Dragan Majkić - 091 1808 570
sanja.majkic@ri.t-com.hr

86. KBK "Team Regušić" - Bošnjaci
32 275 Bošnjaci, M.Gupca 29
Željko Regušić - 091 7965 785

87. KBK "Terminator" - Split
21000 Split, Vukovarska 164
Željan Rakela - 098 222 893

88. KBK "Tigar-Agroprodukt" - Karlovac
47000 Karlovac, Hrv. bratske zajednice 15
Zoran Cicvara - 091 7825 359
zoran.cicvara@ka.t-com.hr

89. KBK "Tigar-Cikatić" - Zagreb
10000 Zagreb, Jarunska cesta 5
Branko Cikatić - 01 3635 001
branimir.cikatic@zg.t-com.hr

90. KBK "Trogir" - Trogir
21222 Marina, Dograde bb
Jozo Palada - 091 5847 133
jozo.palada@st.t-com.hr

91. KBK "UHBDDR" - Imotski
21260 Imotski, Vinjani gornji b.b.
Miljenko Kutleša - 098 423 810

92. KBK "Valpovo" - Valpovo
31550 Valpovo, M.A Reljkovića 16
Jozo Barišić - 091 5621 906
g_banjan@yahoo.com

93. KBK "Velebit" - Benkovac
23422 Stankovci, Vukšić 38
Joso Ledenko - 098 9540 781

94. KBK "Viktoria Hrvatski sokol" - Osijek
31431 Čepin, Kralja Tomislava 13
Vjekoslav Beck - 098 642 685
viktoria@viktoria.hr

95. KBK "Viktorija" - Rijeka
51000 Rijeka, Nikole Tesle 5/1
Ivica Marić - 091 768 1458
ivicamar@inet.hr

96. KBK "Vinkovci" - Vinkovci
32252 Otok, Bana Josipa Jelačića 145
Josip Dabro - 098 9064 928

97. KBK "Vitez Mile Bošnjak" - Imotski
21260 Imotski, Vinjani gornji b.b.
Miljenko Kutleša - 098 423 810

98. KBK "Zlatni zmaj" - Bjelovar
43000 Bjelovar, Velike Sredice 86
Alen Vorkapić - 091 455 6662

99. KBK "Zmaj" - Bedekovčina
49222 Poznanovec, A.Čelekovića 9 a
Arpad Jakša - 049 208 406
arpad.jaksa@kr.t-com.hr

100. KBK "Zmaj" - Čazma
43240 Ćazma, M.Novačića 73
Miroslav Škarda - 098 239 729
sportsko.drustvo.cazma@bj.t-com.hr

101. KBK "Zmaj" - Duga Resa
47000 Karlovac, Kralja Tomislava 27a
Damir Tek

102. KBK "Zmajevo oko" - Rogoznica
22203 Rogoznica, Zečevo 72
Gorana Mijić, prof. - 022 559 582

ŽUPANIJSKI KICKBOXING SAVEZI

103. KBS Istarske županije
52100 Pula, Serliov prilaz 1
Rudolf Oliva - 098 254 290
eurostyle@pu.t-com.hr

104. KBS Karlovačke županije
47000 Zagreb, Hrv.bratske zajednice 15
Zoran Cicvara - 091 6602 638
zoran.cicvara@ka.t-com.hr

105. KBS Primorsko - goranske županije
51217 Viškovo, Bezjaki 6
Igor Bezjak, dipl.iur. - 091 5695 910
igor.bezjak@ri.t-com.hr

106. KBS Sisačko - moslavačke županije
44330 Novska, F.K.Frankopana 21
Tomislav Rosy, dipl.ing. - 091 554 8082
kickboxing.novska@hi.t-com.hr

107. KBS Slavonsko - baranjske županije
31000 Osijek, Sjenjak 73
Slobodan Panjkov - 098 9808 327
spanjkov@net.hr

108. KBS Splitsko - dalmatinske županije
21210 Solin, Put mira 29
Emil Grubišić. - 091 1309 819

109. KBS Vukovarsko - srijemske županije
32252 Otok, Bana Josipa Jelačića 145
Josip Dabro - 098 9064 928

110. Zagrebački kickboxing savez
10000 Zagreb, Klekova 13
Domagoj Pozaić- 091 7886 882
dpozaic@net.hr

111. Zagorski kickboxing savez
49210 Zabok, Jakuševec 9
Zvonko Kar - 091 588 9819

KANDIDATI ZA ČLANSTVO

112. KBK "051" - Rijeka
51000 Rijeka, Marči 10
Kristina Pilko - 098 1617 218
kristina.pilko@ri.t-com.hr

113. KBK "Ameno" - Split
21000 Split, Vojka Krstulovića 31
Milivoj Bajić - 091 5128 908
mateo.marinovic@st.t-com.hr

114. KBK "Amika aerobic" - Zagreb
10000 Zagreb, Mašićeva 3 a
Amika Tomčić- 098 357 295
amikat@hotmail.com

115. KBK "Bjelovar" - Bjelovar
45000 Bjelovar, Gudovačka cesta
Dalibor Češnjaj - 099 9488 820
dcesnjaj@yahoo.com

116. KBK "Brač" - Supetar
21400 Supetar, otok Brač, M.Vodanovića b.b.
Zoran Galantić - 091 787 1612

117. KBK "Centar" - Šibenik
22000 Šibenik, Vilsonova 4
Ivica Perković - 091 5061 587

118. KBK "Croatia" - Pakoštane
23211 Pakoštane, Prološka 15
Nino Maksan - 091 571 7492
nmaksan@inet.hr

119. KBK "Drill" - Opatija
51000 Rijeka, Škurinjskih žrtava 26
Dražen Erlić - 098 1923 003
derlic2000@net.hr

120. KBK "Drniš" - Drniš
22320 Drniš, Miljevačka 4
Jakov Patiera - 098 942 3207

121. KBK "Enigma" - Prigorje
10291 Prigorje, Vatrogasna 5
Marko Šintić -

122. KBK "Fighter" - Zagreb
10000 Zagreb, Knežija 7
Igor Divjanović - 098 9658 062

123. KBK "Hrvatski vuk" - Budinšćina
49284 Budinšćina, Budinšćina 121
Zoran Ergedžija - 098 9839 394

124. KBK "Knin" - Knin
22300 Knin, Kovačić 203
Ante Nakić - 091 3390 050

125. KBK "Kobra" - Glina
44400 Glina, Jukinačka 11
Zdenko Lipak - 044 882 775
ivlipak@globalnet.hr

126. KBK "Lightning" - Lipovljani
44330 Novska, F.K.Frankopana 21
Tomislav Rosy - 091 554 8082
ljiljana.jambrisak@sk.t-com.hr
kickboxing.novska@hi.t-com.hr

127. KBK "M 5" - Zagreb
10000 Zagreb, Goričanska 10
Ronald Žeželj - 098 845 190

128. KBK "Nokaut Team" - Zagreb
10000 Zagreb, Jakšićeva 30
Slaven Vujić - 091 5069 651
slaven@nokaut.com

129. KBK "Nova Gradiška" - Nova Gradiška
35400 Nova Gradiška, Voćarska 14
Tomislav Kordas, 098 953 4844

130. KBK "Novalja" - Lun
53294 Lun, Jakišnica 20
Marin Badurina, 091 502 6599
marinbadurina@yahoo.com

131. KBK "Pakrac" - Pakrac
34550 Pakrac, P.Preradovića 1/11
Tihomir Jirasek - 098 672 390
tihomir.jirasek@po.t-com.hr

132. KBK "Planet sport" - Pula
52100, Pula, Vukovarska 4
Zelg Galešić, 098 244 481
zgalesic@yahoo.co.uk

133. KBK "Poreč" - Poreč
52440 Poreč, Kandelerova 8
Dragan Zdjelar - 098 366 273
dragan.zdjelar@pu.t-com.hr

134. KBK "Shogun" - Horvati
10424 Strmec, Trg Lazina 18
Zvonko Samardžija - 098 283 109
info@kkk.hr

135. KBK "Škorpion" - Zagreb
10000 Zagreb, Kombolova 9
Zdravko Begović - 091 6602 638
zdravko.begovic@zg.t-com.hr

136. KBK "TNT" - Samobor
10430 Samobor, Perkovčeva 6
Mladen Šančić - 098 218 755
msancic@inet.hr

137. KBK "Top Team" - Split
21000 Split, Put Duilova 4a
Ivica Čukušić, 098 881 250

138. KBK "Tsunami" - Strmec
10434 Strmec, Trg Lazina 18
Zvonko Samardžija - 098 283 109
info@kkk.hr

139. KBK "Umag" - Umag
52470 Umag, Olge Ban 9
Marinko Škorić
marinko.skoric@afp.hr

140. KBK "Visočica" - Gospić
53000 Gospić, Vile Velebita 15
Goran Blažević
goran.blazevic3@gs.t-com.hr

141. KBK "Yin-Yang" - Gunja
32259 Gunja, A. Starčevića 112
Predrag Sabadoš

142. KBK "Zemlja - zrak" - Stubičke toplice
49244 Stubičke toplice, Viktora Šipeka 16
Božidar Cesarec

U subotu, 28. siječnja 2006. je održan jedan od turnira Super Lige - u Budimpešti, na kojem je nastupio i naš Mario Princ. Da ne dužim - izgubio je.

Ostali rezultati su na web stranicama Super League

Pročitao sam članak u Novom listu i razgovarao s trenerom i evo komentara:

Mario se borio protiv turskog predstavnika Shakin "Kaasa Yakute i prve dvije runde je vodio, mada je tijekom borbe bilo prilično sumnjivo što centralni sudac dopušta izvedbe bacanja koja inače nisu u Muay Thaiju dopuštene, ocjena trenera je da su to bila džudaška bacanja. U trećoj rundi, nakon jednog takvog napravilnog bacanja, Mario je pao na tjeme, ostao ošamućen na podu, dok je Yakuta pao (?) preko njega i ozlijedio Mariovo koljeno. Mario više nije mogao nastaviti, meč je prekinut i pobjeda je dodijeljena Turčinu.

Ocjenu je na kraju dala publika koja je pljeskom pozdravila Maria dok je odlazio s ringa, a zvižducima ispratila Yakutu ocijenivši njegov potez nesportskim. Uvidom u sudačke liste, potvrđene su izjave trenera i dojam publike - do trenutka prekida Mario je bodovno vodio kod svih sudaca.

Šteta.

Što dalje?
Mario će propustiti sljedeći meč Super League u Parizu 11.ožujka, ide na oporavak i pripremu za Super League završni turnir osmorice u Beču, 13. svibnja 2006. Nagradni fond turnira je 70000 Eura.

Želim Mariu puno sreće i da ubere koju lovu, stvarno je to taj mirni, ustrajani i pošteni dečko - jednostavno pravi sportaš, sa svojim trenerom zaslužio.

Već desetak dana pišem, ali i prepisujem, skupljam, kopiram što šta i formiram svoj blog. Kao, anonimno, moj dnevnik, moj kutak, ali ipak mi je želja da ga vidi što više čitatelja, da ga pozitivno ocijene, da ga komentiraju - pazi, čak sam i brojač stavio.

Svaki puta otvaram blog.hr naslovnu stranicu sve čekajući da će se negdje pojaviti kakav link, kakav komentar ili, (možda neskromno) nadajući se upasti među cool blogove ili one koji su to skoro.

A sve ono, kao - mi to radimo i pišemo samo radi sebe, samo radi svoje zabave, samo radi ... ma mi to radimo jer smo svi pomalo, barem mrvu egzibicionisti, svi smo mi pomalo sujetni, zar ne?

A toj našoj sujeti stvarno godi kada na naslovnici blog.hr nađeš ikonicu koja čitatelja linka na tvoj, pazi! moj blog. Eto sreće, eto veselja, sujeta je zadovoljena, idemo dalje.

Ja sam danas, 30. siječnja 2006. napunio baterije svoje sujete.

Idemo dalje.

Jučer sam se dogovorio s Morom - isto tako član HRphotocontest web portala koji je krajem prošle godine bio na večernjoj priredbi u riječkoj dvorani Mladosti - Ultimate Nokaut 3 i donio mi je pun CD slika koje je on fotografirao tada.

Što se same priredbe tiče, neki izvještaji se mogu pročitati u nekoliko postova na Nokaut forumu, a neke slike vidjeti u postu na HRphotocontest forumu.

Dakle, meni je sada važno pokazati odlične fotografije, koje, čini mi se na drugačiji način prikazuju sport koji volim - kickboxing. Ovaj puta sam izabrao desetak fotografija koje je fotografiorao Moro i koje su me oduševile, pa to oduševljenje želim podijeliti s Vama.

Moro, svaka čast, veselim se našoj budućoj suradnji.

Evo mog izbora i uživajte.

























Eto.

Danas je u riječkom Novom Listu objavljeno da je kickboksačica iz Malinske - 15 godišnja Ana Znaor dobitnica jedne od najvećih sportskih nagrada za mlade sportaše u Hrvatskoj "Ivica Jobo Kurtini - Junior" za 2005. godinu.

Što reći - čestitam, bravo Ana.

A valja reći i zašto:

- 18 SVJETSKIH medalja, od čega 10 svjetskih zlata, 6 srebra i 2 bronce
- 2 puta svjetska prvakinja (juniorska 2002. i kadetska 2004.)
- svjetska seniorska viceprvakinja 2005.
- svjetska juniorska viceprvakinja 2004.
- 7 puta pobjednica svjetskih kadetskih kupova
- pobjednica svjetskog juniorskog kupa (2005.)
- 4 puta drugoplasirana na svjetskom kupu
(seniorskom 2004. i 2005. te kadetskom 2003. i 2005.)
- 2 puta trećeplasirana na svjetskom kadetskom kupu 1998. i 2001.
- 24 puta kadetska, juniorska i seniorska državna prvakinja u semi i light contactu te glazbenim formama
- višestruka pobjednica međunarodnih turnira u Njemačkoj, Austriji, Italiji, Sloveniji, BiH i Hrvatskoj

A sve to u svojih 15 godina. Svaka čast. I sve to u kickboxingu.

Danas sam se našao s Mudrim u gradu i dao mi je 2 CD-a puna slika koje je on napravio na kickboxing & ultimate fight priredbi u Puli, 14. siječnja. Pregledao sam oba CD-a, i ostao zadivljen. Više od 350 slika, sve do jedne odlična, ma što odlična, svaka se na desktop može staviti.

Odlučio sam ovih nekoliko slika sačuvati na ovom blogu, ali i podijeliti ih s Vama. Pa pogledajte.

Bravo Mudri !
(znam, znam, od kada su Feničani izmislili novac, "bravo" je prestalo biti sredstvo plaćanja).

Jučer sam dobio e-mail u kojem me prijatelj iz Kutine obavještava da je Joža, trener kickboxing kluba iz tog gradića u Moslavini dobio priznanje - veliko priznanje i to me je baš razveselilo. Pa kaže:

"Do sada najveće sportsko priznanje u Sisačko-moslavačkoj županiji, Joža izabran za trenera godine. Do sada su bili prijašnjih godina sportaši županije Danije Mrkoci, Dražen Glavaš i Katarina Iličić, ovo je do sada možda "najteže" priznanje."

Odmah sam pomislio - ajde, i naš se sport počeo probijati i u strukture, one tamo gore, visoko, političke, one koje dodjeljuju nagrade, one koje palac dižu ili nažalost što se kickboxinga tiče - spuštaju.

Napisao sam mu čestitku. Pa kažem:

"Čestitam Joža na dobivenom priznanju Sisačko - moslovačke županije,
ipak se trud isplati, mada sve to čovijek ne radi radi priznanja, ipak su priznanja potvrda da i drugi, ma koliko god šutjeli o našem sportu, vide toliki trud, znanje i upornost. Nije mala stvar iz cijele Europe u Kutinu dovesti više od tisuću sportaša - gostiju. A ne dolaze bez veze.

Još jednom čestitke Joža i nadam se da će ti i ova nagrada biti poticaj da još potraješ u ovom našem sportu."

I baš mi je drago. Dugo godina je Joža u ovom sportu, trudi se, naučio je generacije i generacije klinaca, momaka i djevojaka što je to kickboxing. Već je organizirao 9 kickboxing Croatia Opena i svi se s time turnirom pravimo važni.





A što je to Joža radio, da bi ga drugi uočili:

- DVOJE EUROPSKIH KADETSKIH PRVAKA - Saskia Božić i Mineo Molnar
- TROJE POBJEDNIKA SVJETSKOG KUPA - S.Božić, T.Sekulić i I.Romić
- SREBRNA MEDALJA NA SVJETSKOM PRVENSTVU - seniorka Marija Mažar
- SREBRNA MEDALJA NA SVJETSKOM KUPU - kadet Tomislav Sekulić
- BRONČANA MEDALJA NA EUROPSKOM PRVENSTVU - kadetkinja Saskia Božić
- BRONČANA MEDALJA NA SVJETSKOM KUPU - senior Jurica Dumbović
- DRŽAVNI PRVACI 16 titula pojedinačnih prvaka
- POBJEDNICI KUPA HRVATSKE 9 titula
- KLUPSKI TROFEJI
- najbolji klub na Croatia Open 2005 u konkurenciji 97 klubova,
- najbolji klub Hrvatskog prvenstva AKB,
- najbolji klub Hrvatskog prvenstva starijih kadeta semi contact,
- najbolji klub Hrvatskog prvenstva mlađih kadeta semi contact,
- najbolji klub Hrvatskog prvenstva za seniore semi contact,
- najbolji klub Hrvatskog kupa seniora u semi contactu,
- najbolji klub Hrvatskog kupa st.kadeta u semi contactu,
- najbolja seniorska muška ekipa Hrvatskog prvenstva semi contact,
- najbolja juniorska muška ekipa Hrvatskog prvenstva semi contact,
- najbolja muška ekipa st.kadeta Hrvatskog prvenstva semi contact,
- najbolja ženska ekipa ml.kadeta Hrvatskog prvenstva semi contact,
- najbolja muška ekipa ml.kadeta Hrvatskog prvenstva semi contact
- POBJEDNICI MEĐUNARODNIH TURNIRA 31 titula
- POBJEDNICI OTVORENIH KUPOVA 29 titula

- Glavni nositelj aktivnosti i organizator drugog po veličini otvorenog kickboxing turnira u Europi - "9. Croatia Open 2005" na kojem je sudjelovalo 92 kluba sa 727 natjecatelja iz 9 zemalja.

Eto.

Nekoliko dana se već na ekranima blogovaca vrti jedna afera (da li?) jer je novinar
Tomislav Čadež (inače i sam bloger) na na e-stranicama Jutarnjeg lista objavio kritiku bloga Njujorčanka. A blogerica se naljutila i prijeti tužbom. Moš mislit.

Evo što ja o tome mislim:

Koliko sam uspio pratiti blogove, kritike o njima, pisanje novinara Tomislava Čadeža, i dosta toga vezano uz blogove - blog je, u pravilu, JAVNO iskazivanje anonimnih pisaca. Dakle svaki bloger, pa i ja među njima, SVJESNO I NAMJERNO (ali anonimno) iznosi na svjetlo javnosti što želi da drugi vide. I ja sam iznio SAMO ono što sam želio da drugi vide. Da, nemam za cilj sebe eksponirati, ali želim s drugima podijeliti neke informacije, razmišljanja, impresije, po mogućnosti dobiti komentar, potvrdu ili kritiku. Sve to znači da sam svjesno i namjerno izašao u JAVNOST i da sam sada podložan SUDU JAVNOSTI, ne ja (jer sam ostao anoniman) već moje umotvorine i pisanije.

A posao novinara, u ovom slučaju Tomislava Čadeža je upravo baviti se tim JAVNIM stvarima. A ako nam se nešto od suda javnosti, pa makar to bio i jedan novinar, ne svidi - e to je onda naš problem, ne problem novinara, niti javnosti.

I budimo iskreni pred ogledalom - da smo htjeli da sve ostane skriveno, zar bi smo pisali blog? Pa, pisati svoj dnevnik u wordu na PC-ju puno je brže, jednostavnije i tajnije, zar ne?

I na kraju, žao mi je što je što u sučeljavanju argumenata ima previše osobnog.

Evo, "veliki kickboxing cirkus" ponovno kreće, već smo s aktivnostima započeli (pozivni turnir "Sokol kup - Gold liga"u Puli). Puno je posla odrađeno u pripremi, ali još više nas sve skupa čeka u ovoj godini. Stvarno možemo s planiranim aktivnostima svi skupa biti jako zadovoljni.

A ja se svemu tome jako veselim. Veselim se opet susreti s dragim ljudima, sa sportašima, sucima, trenerima, s prijateljima. Lijepo je to, pa po cijeloj Hrvatskoj, po cijeloj Europi (za dalje nema love). Veselim se što ću moći, nadam se, izvještavati "iz prve ruke" o događajima, rezultatima, dojmovima i na ovom mom blogu.

Veselim se što će u sve ovo biti uključeni i fotografi - amateri, članovi HRphotocontest web portala koji će, nadam se, napraviti seriju odličnih, fascinantnih fotografija. I sve ću to pokušati objaviti. Eto, veselim se i tome.

Kalednar natjecanja Hrvatskog kickboxing saveza sam stavio u box 3 (na žalost ne znam postaviti link na box, ali naučiti ću, kad-tad), tako da uvijek bude pri ruci, ali i da kasnije bude izbornik s linkovima za buduće izvještaje s natjecanja. Valjda ću to sve stići u rokovima objaviti.

Kalendar još nije službeno potvrđen - biti će 11.02. na redovnoj godišnjoj Skupštini saveza, ali ne očekuju se neke promjene. Naravno da ću ih unijeti ukoliko ih bude.

Svoj ulazak u svijet kickboxinga mogu zahvaliti svom prijatelju i sada bliskom suradniku, koji me je jednu večer na jesen 1996. pozvao da pomognem u radu kickboxing kluba, ali da budem i malo češće na treningu. Kad sam vidio koliko se truda ulaže na treningu, i sa strane trenera i sa strane vježbača, a istovremeno se za kickboxing gotovo i ne zna, često se na spominjanje rezultata kickboksača odmahuje rukom, čvrsto sam odlučio da ću svojim radom, pa ma kakav bio, pripomoći da se za kickboxing čuje, da se prepoznaje i da ga se više cijeni. Pa zar da se na sate i sate treniranja i odličnih rezultata na jakim natjecanjima u zemlji i inozemstvu, olako odmahuje rukom? Pa i meni najbliža osoba, moja majka znala je reći "Sine, a što će ti taj kiksboksing?"

Ja sam si zbog svega toga uzeo misiju - učiniti sve što je u mojoj moći, vremenu, znanju i strpljenju da se takvi odnosi prema kickboxingu - u mome mjestu, mojoj Hrvatskoj, u svijetu promijene, da kickboxing postane cijenjen kao i svaki drugi "veliki" sport. Da kažem, ali i da me čuju da kickboksači jako puno treniraju, vrijedno rade, da su to sve divne djevojke i pravi momci, pošteni, pametni, vješti, sigurni sami u sebe, sa zdravim stavovima, hrabri, brzi, snažni ... Da, sve to želim prikazati jer mi smo eto - takvi.

Pišem, vrijedno radim, učim, sudjelujem na raznim forumima, pokušavam dati prikupljenu informaciju, šaljem i objavljujem vijesti, komentiram ... sve je to moj odgovor na ovo moje pitanje: "Što je sve ovo meni trebalo?"

Jesam li uspio? Trudim se, a evo i jednog brojčanog podatka. Kada sam se uključio u rad Hrvatskog kickboxing saveza bilo je 32 kluba članova saveza - danas ih je 136. Onomad su aktivnosti kickboksača u "Sportskim novostima" stavljane bod "Borilački sport" i to vrlo rijetko, u drugim novinama gotovo pa nikada, danas kažu da smo jedan od najorganiziranijih saveza u Hrvatskom olimpijskom odboru. Želim se nadati da je i moj rad i trud tome doprinio. Želim se nadati da će i ovaj moj blog doprinijeti ostvarenju moje misije. I ne odustajem, idem dalje.

Čitamo se, zar ne?

- I dalje traje diskusija o ovoj temi na NOKAUT forumu

Nakon objave podataka o osvojenim medaljama hrvatskih sportaša u 2005. godini, među kojima i kickboksača, primio sam od jednog forumaša NOKAUT foruma sljedeći komentar:

Torente:
Mislim da ta brojka degradira kick-boxing. Kada pogledamo koliko u Hrvatskoj ima registriranih boraca (ili registriranih klubova) ispada da svaki klub ima medalju sa nekog jaceg prvenstva?! Problem je u tome sto se nasi borci natjecu u WAKO federaciji koja je znatno slabija od WKA federacije. Pogledaj samo koje su zemlje ucestvovale na svjetskom prvenstvu u Tunisu i sve je jasno! Kakvo je to svjetsko prvenstvo u kojem u kick-boxingu u kojem nema nikog iz Nizozemske, SAD, boraca iz Azijskih zemalja?! A da ne govorimo da je pola tih medalja a semi contacta u kojem se bore ljudi koji treniraju 2 puta tjedno.

I što sada, valja mi se malo potruditi i argumentirano kontrirati:

Klasičan odgovor na bazi zamjene teza - a to je: ja ne mogu osvojiti medalju jer je to teško, jako teško, a to znači jako kvalitetno, a ako neko uspije osvojiti i više medalja, onda to očito nije teško, pa nije ni kvalitetno.

Nažalost, često smo se susretali s time, ali ...

Mislim Torente da ne raspolažeš s pravim informacijama. Hrvatski kickboxing savez u ovom trenutku ima 136 klubova s preko 6400 registriranih sportaša. Dakle, od borilačkih saveza, drugi po veličini u Hrvatskoj, odmah iza Karate saveza.

Stalna dilema koja je federacija jača, koja je bolja - i teško je to procijeniti, ali ilustracije radi: WAKO ima 92 zemlje - članice, dok WKA nažalost jedva prelazi 20-ak. WAKO ima susatv natjecanja - od kadetskog uzrasta do seniorskog i u svim disciplinama, dok WKA svoje težište (čitaj zaradu) bazira na profi titulama, a prvenstva organizira zajednički s drugim federacijama, npr. IAKSA, jer ne može sam. Da, treba priznati, WKA ima dobrih pojedinaca, ali ...

Da ne pričam tek tako paušalno, pogledaj stranicu: http://www.wka-members.de/, tu su dani rezultati s njihovog zadnjeg svjetskog prvenstva, pa ako pogledaš vidjeti ćeš da su u jednoj te istoj kategoriji po dva - tri, a mi znamo da ih je bilo i po 5 natjecatelja iz iste zemlje, i da su tu samo Njemačka, Kanada, Rusija, USA i još gdje pokoja zemlja (govorim o ring disciplinama). Dakle, ne stoji ti tvrdnja da je WAKO znatno slabiji, dapače, obrnuto je.

Na popisu zemalja članica WKA je i Hrvatska, a među borcima su registrirani i neki naši reprezentativci ??? Moš mislit! Sve to daje sliku današnjeg WKA.

Kažeš nema Nizozemske na WAKO Svjetskom prvenstvu - točno da je nema kao države, međutim, veliki broj reprezentativaca koji je sudjelovao na svjetskom prvenstvu u Maroku za svoje matične zemlje, živi i radi u Nizozemskoj, u kojoj ovoga trenutka ima više od 20 svjetskih kickboxing federacija. Jedan od glavnih organizatora SP u Maroku bio je Moustapha Aitassou - svojevremeno predsjednik (čitaj vlasnik) WPKL svjetske kickboxing federacije, koji je prešao u WAKO. Pa Marokanac - protivnik našem Frani Radniću, do tada aktualni trostruki svjetski prvak Fadil Kahabri živi i radi u Nizozemskoj.

Podaci su ti nedostatni, a evo točnih podataka:
Kao prvo, WAKO organizira svjetska i europska seniorska prvenstva u svih 7 disciplina kickboxinga i to uvijek u dva dijela, a radi brojnosti natjecatelja, ali i radi kvalitetnijeg odvijanja samog prvenstva. Tako je prošle godine svjetsko prvenstvo održano u dva dijela i to discipline low kick, thai kickboxing i glazbene forme u Agadiru, Maroko, a discipline: semi contact, light contact, full contact i aero kickboxing u Segedu, Mađarska.

Na svjetskom prvenstu u Maroku sudjelovalo je 28 zemalja s 269 natjecatelja i tu je Hrvatska thai kickboxing reprezentacija pod vodstvom izbornika Leonarda Komšića postala 3 u ukupnom poretku, a bile su tu i Rusija, Bjelorusija, Srbija, Kazahstan, Maroko, Ukraina - sve, rekli bi smo, velesile u tvrdim opcijama (nije točna tvoja informacija da nije bilo azijskih zemalja).

Na drugom dijelu u Mađarskoj sudjelovalo je 78 zemalja s 1091 natjecateljem (neke zemlje su bile i u Maroku i u Mađarskoj) i tu je hrvatska kickboxing reprezentacija u semi contactu pod vodstvom izbornika Branka Popovića zauzela treće mjesto - iza Italije i Mađarske, ali ispred jedne Irske, SAD-a, Njemačke, Kanade, sve do tada znatno jačih i brojnijih reprezentacije.

Dakle, u konkurenciji 1360 natjecatelja iz 106 reprezentacije (neke su bile na oba prvenstva) naši su kickboksači ostvarili 4 zlatne, 8 srebrnih i 8 brončanih medalja (ostale su sa svjetskog kupa).

I što sada naše medalje opet nisu zadovoljavajućeg sjaja - jer ih je previše???

Jučer, 16. siječnja 2006., na godišnjicu primitka Hrvatskog sporta u Međunarodni olimpijski odbor, u Zagrebu u dvorani Lisinski održana je priredba "Veliki dan hrvatskog sporta" na kojem su proglašeni najbolji sporaši, ekipe i pojedinci za 2005. godinu. Sve u svemu, bilo je lijepo, barem da se jedan dan država okrene sportu i sportašima.

Ali, zašto to ja pišem. Pa pregledavajući brošuru koju je izdao Hrvatski olimpijski odbor sa svim službeno priznatim rezultatima (medalje i ostvarenja do 8. mjesta) te prikaz proglašenih naj za 2005. godinu skoro sam skakao od sreće.

Hrvatski sportaši osvojili su u 2005. godini 311 medalja i to je ostvarilo 31 sportski savez. Od tih 311 medalja - 54 medalje ostvarili su kickboksačice i kickboksači Hrvatskog kickboxing saveza.

Poigrao sam se podacima, napravio tablicu, izračunao poredak po broju medalja, ali i poredak po "jačini" medalja gdje su medalje sa svjetskog prvenstva i svjetskog kupa nosile 9, 8 i 7 bodova, s europskih prvenstava i kupova 6,5,i 4 boda dok su medalje s mediteranskih igara bodovane s 3,2 i 1 bod.

Evo kako to izgleda:



Poredak je zanimljiv, i po broju medalja i po broju bodova.

Ipak, treba biti realan - ovakvim pregledom ekipni sportovi jednostavno nemaju šanse doći do bilo kojeg rezultata u usporedbi s pojedinačnim sportovima, i trebalo bi ih bodovati odvojeno, ali, nema ovaj moj post pretenzije biti analitika i statistika, jednostavno je to moja čestitka svim kickboksačima, ali naravno i svim ostalim sportašima, ostvarili ili ne ostvarili medalje.

Samo da se sam sebi pohvalim - evo me danas, 16.01.2006. na naslovnici (prvi puta, nadam se ne i posljednji). Pod FOTOREPORTAŽE stavljena je sličica i naslov "Kickboxing u Puli" - link na moj blog - post s izvještajem o kickboxing i ultimate fight priredbi u Puli. Nakon upornih čak 7 dana pisanja mladoga blogera - trud se isplatio.

Pozdrav svim posjetiteljima moga bloga, a i zahvala blogeru MUDRI, bez čijih slika bi moj izvještaj ipak bio malo manje zamjetljiv.

Fotke koje sam dobio, kako bih popratio izvještaj, su odlične. Ja nisam od onih koji primjećuje da je bilo ili nije bilo svjetla, da li je balans bijeloga ili žutoga usklađen s ravnotežom. Ja samo mogu reći - bravo majstore, hvala za ugodno druženje i nadam se da će sljedeći puta biti prilike s većim brojem članova HRPC portala fotkati kickboxing evente.

Član HRPC portala Gerd je napisao Mudrome, komentirajući fotografije, nešto što je u stvari i težište suradnje kickboksača i fotografa: "...fotke su tehnički dobre ali one prije su ti više umjetničke. Baš to mi je bilo dobro, u takvom grubom sportu naći i drugu stranu i snimiti je..."

Obzirom da sam ja snimio "mali miljon" kickboxing fotografija s mojim načinom i mojim pogledom (suhoparno kickboksersko izvještavalački), ove od Mudroga su stvarni odmak od "obične, male, jadne" uobičajene kickboxing fotografije, slobodno ću reći da su "klasična umjetnost", kao i sve one prije od ostalih članova HRPC-a koji su sudjelovali i slikali kickboxing priredbe: Ileta, Smernića, Inića, Gerda, Ali Gija, Marinovića, Vojvodića.

Nadam se da će se tako i nastaviti naša suradnja - interes fotografa je (barem tako mislim) da se nađe na jednom ovakvom eventu, da dođe u priliku slikati nešto sasvim novo, a i prilika je za promociju fotografa - s druge strane, interes nas kickboksača je da nas se pokaže u drugačijem svjetlu, a zasigurno kvalitetnije i stručnije, barem što se fotki tiče.

Današnja vijest objavljena je na Nokaut forumu - najvećem forumu za borilačke sportove u Hrvata, koji ima 5400 članova u topicu: BORBE U PULI , zatim, objavljena je na Radiju 101 (bio sam u Zg pa sam slušao, majke mi), ali, zamislite, nisu objavili fotke!!! (vse ih bum tužil, mam!!!), zatim objavljene su na web portalu koji se bavi borilačkim sportovima Profightstore pod ikonom NAJAVA , a nadam se da su i drugdje, samo ne stignem sve pratiti.

Isto tako, današnja vijest otposlana je na oko 250 e-mail adresa članova Hrvatskog kickboxing saveza, na desetak adresa u Hrvatski olimpijski odbor i u Ministarstvo prosvjete i sporta.

Dakle, pored ljubitelja i zaljubljenika u digitalnu fotogtafiju na ovom portalu, fotke su viđene na još mnogo mjesta, a to nam je svima cilj. Naravno, kada bi iza svega toga još uspostavili kontakt pa dečki - fotografi ubrali i koju lovu - ali, svaki početak je težak, kaže lopov i ukrade nakovanj.

Još jedanput čestitke i idemo dalje, zar ne?

Evo dragi čitatelji moga bloga, započinjem s pisanjem i objavljivanjem serije izvještaja s kickboxing natjecanja koja će se održavati u Hrvatskoj, a biti će i izvještaja i iz svijeta, s natjecanja na kojima sam prisustvovao ili sam dobio podatke.

Ono što me posebno veseli, to su odlične fotografije koje je napravio MUDRI. Bravo majstore, a nadam se na tvom blogu vidjeti još fotki s ovoga eventa.

--------------------------------------

U Puli je u subotu navečer, 14.01.2005. pod pokroviteljstvom Hrvatskog kickboxing saveza održana večernja kickboxing i ultimate fight priredba "SOKOL KUP - GOLD LIGA". Izvršni organizatori bili su KBK "Klana" i KBK "Sveti Matej" iz Viškova pod vodstvom Dragana Majkića.

Službene osobe ove sportske priredbe bili su suci Dario Kalabić iz Rijeke, Duško Majkić iz Malog Lošinja i Romeo Deša iz Omišlja - glavni tajnik Hrvatskog kickboxing saveza. Službeni liječnik bio je dr. Srećko Butorac iz Pule, a u prilogu ove vijesti su fotografije Vladimira Mudrovčića iz Rijeke, aktivnog i uspješnog člana HRphotocontest portala.

U kutevima boraca se skupila sve poznata imena borilačkog sporta Hrvatske - bili su tu Slaven Vujić iz zagrebačkog Nokaut Teama, prpmotor UF borbi i komentaor borbi Mirka Filipovića na Novoj TV, Zelg Galešić svojevremeno taekwon-do i kickboxing šampion, a sada profi borac koji vodi novoosnovani kickboxing klub "Planet Sport" u Puli, Edi Višković - trener kluba "Istra" iz Pule, Dragan Majkić - povjerenik Hrvatskog kickboxing saveza za profesionalni kickboxing, Leonardo Komšić - izbornik Hrvatskog kickboxing saveza za disciplinu thai kickboxing koji je na prošlom svejstkom prvenstvu s hrvatskom reprerezentacijom postigao povijesni uspjeg - treće mjesto u thai kickboxingu u ukupnom poretku.



U krcatoj dvorani sportskog centra "Mirna", pred oko 2000 gladatelja održano je 7 borbi - 3 borbe u ultimate fightu i 4 borbe u kickboxing disciplini low kick. Sama priredba privukla je zaista veliki broj ljubitelja borilačkih sportova iz cijele Istre, viđeno je tu puno sportaša - državnih prvaka, šampiona i reprezentativaca u boksu, taekwon-dou, karateu i drugma. Posebni gost bio je Europski profi boksački prvak Stipe Drviš, kojega je nakon najave voditelja publika srdačno pozdravila dugotrajnim pljeskom.



Evo prikaza borbi:

1. borba - ultimate fight, -76 kg, 1 x 5 min

BORIS CIGAN (Banja Luka, BiH) -
DAVOR JUGOVAC (Pula, Hrvatska)

Odmah na početku borbe, već nakon razmjene nekoliko udaraca u stand upu, Jugovac ruši Cigana u parter i zauzima full mount poziciju. U početku Cigan prilično dobro onemogućava Jugovca da plasira udarce rukom te sudac zbog pasivne pozicije podiže borce i prebacuje borbu u stand up. Ponovno Jugovac ruši Cigana, ponovno zauzima full mount poziciju, ali ovaj puta se oslobađa iz hvata Cigana. Nakon serije snažnih i preciznih direkata u glavu, sudac prekida borbu nakon 2 i pol minute i proglašava Jugovca pobjednikom.

Prekidom suca u 3. minuti pobijedio je Davor Jugovac iz Pule.



2. borba - ultimate fight, -73 kg, 1 x 5 min

HRVOJE CRNIĆ (Viškovo) -
NIKOLA PITINAC (Pula)

Kratka ali vrlo efektna borba u kojoj su se našli Crnić kao višestruki prvak u kickboxingu i domaći Pitinac kao višestruki hrvački prvak. Odmah na početku borbe silovit zalet Pitinca kojeg je Crnić pokušao blokirato ručnim tehnikama. Pitinac hvata Crnića oko kukova, podiže visoko u zrak i snažno baca na leđa, zauzima full mount poziciju te izrazito snažnim i preciznim udarcima udara Crnića u glavu. Crnić se pokušava okrenuti, međutim iz ove nemoguće situacije spašava ga odluka suca da prekine borbu.

Prekidom suca u 1. minuti pobijedio je Nikola Pitinac iz Pule.



3. borba - kickboxing, low kick, -91 kg, 3 x 2 min

ZORAN DORČIĆ (KBK "Klana" - Klana) -
VALENTINO VENTURINI (KBK "King" - Poreč)

U ovoj borbi našla su se dva znanca s državnog kickboxing prvenstva u low kicku gdje je Dorčić bio drugi, a Venturini treći. Trebalo je potvrditi nadmoć ili promijeniti odnos u svoju korist. Venurini tu nije kalkulirao. Očito vrlo spreman, jer su pri kraju njegove pripreme za profi borbu po K1 pravilima koja ga u Budimpešti očekuje 25. veljače protiv mađarskog prvaka. Kreće vrlo silovio, iznimno snažnim i preciznim ručnim tehnikama udara Dorčića. Već u prvoj minuti Venturini, desnim krošeom ruši Dorčića, koji ni nakon odbrojavanja suca nije spreman za nastavak borbe.

Knock outom u 1. minuti pobijedio je Valentino Venturini iz Poreča.



4. borba - ultimate fight, -70 kg, 1 x 5 min

DALIBOR ANASTASOV (Slovenija) -
BLAŽENKO TOMŠIĆ (Pula)

Odmah na početku inicijativu preuzima Anastasov, koji nakon kratke razmjene udaraca u stand upu ruši Tomšića i zauzima superiorniju poziciju. Međutim, Tomšić vrlo dobro onemogućava Anastasova da plasira bilo kakav značajniji udarac, osim nekoliko udaraca po rebrima, i pokušava se izvući iz nepovoljne pozicije. Iznenađujuće, sudac prekida borbu i podiže borce u stand up. Opeta se ponavlja početak borbe - nekoliko udaraca i Anastasov ruši Tomšića i aktivna razmjena udaraca nastavalja se u parteru gdje je Anastasov u povoljnijoj poziciji. Tomšiću je raskrvavljen nos, pa sudac traži intervenciju liječnika i borba se nakon saniranja povrede nastavlja. Tomšić ovaj puta prilično snažno drži Anastasova oko vrata, guši ga i s tim zahvatom ga ruši. Ovaj puta ravnopravna razmjena ručnih tehnika u parteru. Uslijedilo je nakoliko promjena pozicija i obrata, dosta udaraca koljenom u parteru, dosta udaraca ručnim tehnikama. Borba se može ocijeniti kao prilično izjednačena, ali ipak s blagom prednošću gosta iz Slovenije. Tako je i na kraju odlučio glavni sudac.

Odlukom suca pobjedio je Dalibor Anastasov iz Slovenije.



5. borba - kickboxing, low kick, +91 kg, 3 x 2 min

MARIN DOŠEN ("Sveti Matej" - Viškovo) -
IGOR MIHALJEVIĆ ("Nokaut Team" - Zagreb)

Susret visokog Došena i nešto nižeg Mihaljevića protekao je u stalnoj razmjeni udaraca. Pretežito su to bile ručne tehnike, vrlo malo udaraca nogama (kickova). Cijelo vrijeme, tijekom sve tri runde, blagu bodovnu prednost imao je Došen koji je plasirao više preciznijih udaraca, dok se Mihaljević koristio vrlo snažnim, ali nažalost nepreciznim ručnim tehnikama. Na kraju borbe, jednoglasnom odlukom sudaca pobjeda je dodijeljena Došenu iz Viškova, s čime se nije složila publika te zvižducima izrazila svoje neslaganje sa sucima i pljeskom ispratila Mihaljevića iz ringa.

Odlukom sudaca 3:0 pobijedio je Marin Došen iz Viškova.



6. borba - kickboxing, low kick, -91 kg, 3 x 2 min

IGOR JURKOVIĆ (KBK "King" - Poreč, Hrvatska) -
BOJAN GLAVAŠ (KBK "Sektor" - Banja Luka, BiH)

Susret svjetskog kickboxing prvaka Jurkovića i reprezentativca i petog na svjetskom prvenstvu Bojana Glavaša, inače višestrukog kickboxing prvaka i reprezentativca Bosne i Hercegovina i Srbije i Crne Gore. S pravom se očekivala repriza Venturinijeve borbe. Međutim, Jurković, očito ne u vrhuncu forme, nije ostavio tako upečatljiv dojam koji se očekuje od svjetskog prvaka. Istina, imao je stalnu prednost, plasirao je cijelu seriju vrlo efektnih high kickova, bio precizniji ali i pokazao nedostatak snage i kondicije. Isto tako valja reći da je i Glavaš pružio snažan i dobar otpor. Sve u svemu, Jurković je zasluženo pobijedio Glavaša na bodove, mada je publika očekivala brzu pobjedu prekidom "ala Venturini".

Odlukom sudaca 3:0 pobijedio je Igor Jurković iz Poreča.



7. borba - kickboxing, low kick, +91 kg, 3 x 2 min

ZORAN MAJKIĆ (KBK "Klana" - Klana, Hrvatska) -
MLADEN BOŽIĆ (KBK "Crvena zvezda" - Beograd, Srbija i Crna Gora)

Susret dva "stokilaša". Prva runda protiče u prednosti Majkića, precizniji je i plasira više udaraca i ručnim i nožnim tehnikama. Druga runda protiče prilično ujednačano sa stalnom razmjenom udaraca, međutim vidi se da Majkić gubi snagu protiv Božića koji plasira sve snažnije i snažnije udarce. Takvim trendom počinje i treća runda, Božić stvara prednost i sredinom runde Majkić je nakon snažnog desnog krošea u jagodičnu kost, u knock downu. Nakon brojanja suca, borba se nastavlja ali Majkiću, očito uzdrmanim krošeom, ne polazi za rukom povratiti prednost iz prve runde. Podijeljena odluka sudaca, ali zasluženo, što je i pljeskom prihvatila pulska publika, pobijedio je Božić.

Odlukom sudaca 2:1 pobijedio je Mladen Božić iz Beograda.





Na kraju može se reći da je priredba bila odlična, prikazane su dobre i atraktivne borbe, bez imalo kalkulacija i zadrški. Pulska publika, inače dugogodišnji dobar poznavatelj borilačkog sporta otišla je zadovolna nakon priredbe. Čestitke promotoru Draganu Majkiću na ovako dobrom izlasku pred Istrijane i uspješnoj prezentaciji odličnih boraca ultimate fighta i kickboxinga.

Ima !

Danas u Hrvatskoj djeluju dva nacionalna sportska saveza (sve sukladno zakonu) - Hrvatski kickboxing savez koji je zadužen za kickboxing (u što je uključeno 7 disciplina - semi contact, light contact, full contact, low kick, thai kickboxing, glazbene forme i aero kickboxing) i Hrvatski savez tajlandskog boksa koji je tadužen za tajlandski boks,

Dakle, Hrvatski kickboxing savez ima legalno registriranu disciplinu - thai kickboxing, nema nikakvih sukoba sa savezom tajlandskg boksa, a da na oba natjecanja nastupaju često isti natjecatelji - i to je legalno.

Ovdje bih želio ipak ponoviti i još jednom naglasiti:
- tajlandski boks (izvorno Muay Thai ili engleski Thai box) je tradicionalna i svakog poštovanja vrijedna borilačka vještina i sport, tu nema nikakvog spora, svaki normalan ljubitelj borilačkih vještina duboko će se pokloniti toj tradiciji dužoj od 1100 godina, ali i ljepoti borbe.
- thai kickboxing je (samo) disciplina kickboxinga koji je sport. Na više mjesta sam već pisao da je kickboxing moderni borilački sport zasnovan na temeljima tradicionalnih borilačkih vještina i sportova kao što su boks, karate, taekwon-do, wu shu i naravno, tajlandski boks.

Kako je došlo do te razlike ili sličnosti?
Svi borilački sportovi u zadnjih 20-30 godina prolaze razne promjene, prvenstveno iz razloga televizije i prihvatljivosti publici. Svi se pomalo mijenjaju, a na to utječe i Međunarodni olimpijski odbor svojim pravilima koja se zasnivaju na nenasilju, nepovređivanju itd. Publike radi je gospodin Ishi koji je vlasnik firme K1 definirao (ili modificirao) prva pravila thai kickboxinga, koja smo mi nazvali po nazivu firme "K1", a da bi ista bila atraktivnija i prihvatljivija za publiku. Istovremeno, tajlandski boks i tadašnja vodstva federacija nisu htjela ništa mijenjati, željeli su zadržarti tradiciju i njegovati tajlandski boks onakav kakav je već stoljećima. I što se događa - u svijetu opada interes za tajlandski boks, a istovremeno (što zbog atraktivnosti, što zbog moćne prvenstveno japanske televizije, Sonija itd) raste interes za kickboxing. Tek u zadnjih nekoliko godina je vodstvo federacije tajlandskog boksa počelo uvoditi neke promjene (npr. bodovanje), a kako bi se i oni malo modernizirali, pribilžili široj publici. Naravno da će ljubitelji tradicionalnog tajlandskog boksa i svih njegovih vrijednosti i ljepota biti razočarani. Sve nas ubija ta komercializacija .

Upravo ista priča se dešava i s karateom i s taekwon-doom. I oni unose promjene, približavaju se publici, a koja želi gledati što prirodniju borbu. E tu se sada javlja i ultimate fight, koji upotpunjuje pojam prirodne ili prirodnije borbe (povezujući sve te stand up sportove s hrvanjem i judom), ali to je neka druga priča.

Sve te "želje" publike, ali i natjecatelja nešto ranije od ostalih prepoznao je kickboxing koji sada ima 7 disciplina, različitih, ali ipak disciplina koje su usko povezane i sljedive. Koncepcija kickboxing kluba trebala bi biti da svakome pruži ono što mu odgovara - usudim se to usporediti s atletikom - netko bi trčao, netko bi skakao, a netko bi bacao. Tako je to i u kickboxingu - netko bi se bavio čistom tehnikom (semi contact), netko bi se malo potukao, ali da ne dobije batina (light contact), a neki bi se ozbiljno pofajtali pa ko jači ko bolji (full contact, low kick, thai kickboxing). Ima i onih dobrih tehničara koji nisu za borbu pa su ti u glazbenim formama, a i djevojke su našle svoj interes u aero kickboxingu (spoj aerobika i elemenata kickboxinga).

Na forumu NOKAUT 10. svibnja 2005. sam razglabao o borbi između Marina Rose - mladog sportaša iz Kickboxing kluba "Sveti Duh" iz Osijeka i također mladoga Igora Jurkovića iz porečkog kickboxing kluba "King".

"Toga dana je bilo oko sedamdesetak borbi. Ali ipak, neke se borbe pamte. Roso je za mene prije nekoliko mjeseci bio veliko iznenađenje i razgovarao sam s njegovim trenerom. Roso je mladi borac, s puno više srca i snage nego taktike. Tehniku ima, ali kada osjeti da gubi, gubi se i ta tahnika. I ono što je najveći minus Rose - nema iskustva. Definitivno, Roso je odličan mladi borac, s izuzetnim potencijalom, a iskustvo će doći.

Međutim, Roso je naišao na još boljeg mladog borca Igora Jurkovića iz porečkog kluba "King" kojeg vodi i trenira Leonardo Komšić. A za Jurkovića mogu se reći samo najbolje riječi. Sve, i tehnika, i kondicija, i snaga, i taktika borbe, jako dobro i vrlo brzo prepoznaje gdje je protivnik slab - kao da gleda borbu sa strane, a najviše što me fascinira - potpuno sluša trenera i sve što u se iz kuta savjetuje i učini - zna i može.

Eto, to je bila razlika između njih. Roso me iznenadio, kao da je bio nespreman za Jurkovića. Kao da nije očekivao toliko jakog protivnika. Ne vjerujem da se je preplašio, prije da se je blokirao."

Moje ocjene su se i potvrdile, nakon 4 i pol mjeseca. Naime, oba sportaša, ali u različitim kategorijama sudjelovala su u sastavu Hrvatske kickboxing reprezentacije na Svjetskom kickboxing prvenstvu u Maroku gdje je Igor Jurković postao svjetski prvak u disciplini thai kickboxingu, dok je Marin Roso osvojio srebrnu medalju u low kicku.

Proglašenje Igora Jurkovića svjetskim prvakom


"Srebrni" Marin Roso na postolju


I na kraju, ovaj post nisam napisao da bih istaknuo svoju procjenu, već da bih i čitateljima bloga skrenuo pažnju na dva odlična mlada sportaša o kojima ćemo svakako čuti još puno dobrih vijesti.

Kao ilustraciju za ovaj post stavljam tridesetak fotografija (da li previše?) koje su snimili foto amateri - članovi web portala za digitalnu fotografiju www.HRphotocontest.com . S njima sam stupio u kontakt, a namjera mi je bila pozvati foto amatere, koji inače nisu poznavatelji kickboxinga i općenito borilačkih sportova, i ponuditi im priliku za snimanje. Korist je obostrana - Hrvatski kickboxing savez dobiva kvalitetne fotografije, koje su snimljene nekim drugim okom, iz nekog drugog kuta, dobiva fotografije koje nas iz kickboxinga predstavljaju u sasvim drugom svjetlu. S druge strane, ovo je prilika mladim fotografima da se sa svojim slikama - digitalnim fotografijama promoviraju na jednom sasvim novom području i tu je njihov interes.

Zamišljeno - učinjeno. Fotografi su bili na 3 natjecanja u Splitu i prije toga (ovo ljeto) u Zadru i na kraju godine u Rijeci. Za mene su slike odlične, da ne kažem zadivljujuće.

Prilažem moj izbor fotografija koje mislim da svakako zaslužuju da se nađu i ovdje, ali i na stranicama visokotiražnih časopisa - bilo sportskih, bilo onih koji se bave fotografijom.

Ja jesam, a nadam se da će to učiniti i Hrvatski kickboxing savez - uspostavio suradnju, a nadam se (barem tako dečki govore i obećavaju) suradnja se nastavlja. Od siječnja, veljače dakle od nove natjecateljske sezone Hrvatski kickboxing savez raspisati će natječaj za izbor najbolje fotografije (barem se nadam). Eto, pozivam i ostale ljubitelje digitalne fotografije i čitatelje ovog posta da se uključe. Naime, već sam to isto ponudio i web portalu www.profightstore.com koji su to s oduševljenjem prihvatili i žele sudjelovati.

Dakle, plan mi je na ovom projektu objediniti Hrvatski kickboxing savez, časopis BUDO i web portale www.HRphotocontest.com i www.profightstore.com kao i foto amatere. Sve bi to rezultiralo s natječajem koji bi se odvijao tijekom prvih 6 mjeseci, a rezultati bi bili objavljeni u ljetnom dvobroju časopisa BUDO kao i na stranicama ova dva web portala. Također, kako bi pristizali radovi - po 5 slika (npr.) od svakoga koje bi ulazile u natječaj, iste bi se objavljivale svaki mjesec u časopisu BUDO i na navedenim web portalima, i čitatelji bi mogli glasati ili ocijenjivati.

Na kraju bi žiri u sastavu predstavnika kickboxing saveza, web portala i časopisa, a možda i neki vanjski profesionalni foto reporter izabrali najbolju fotografiju i dodijelili nagradu fotografu. Predložiti ću da kickboxing savez uloži nešto novca u nagradu, obećali su i drugi, a ako se još nađe kakav sponzor ... (npr. neki distributer foto aparata) - super, gdje će nam biti kraj.

I za kraj - svakog od tih fotografa sam izričito pitao da li smijem objavljivati njihove fotografije u časopisima i kao ilustraciju natjecanja i mojih članaka i dobio sam pozitivne odgovore, jedino su željeli da se na slikama vidi njihovo ime, pa sam to ja ubacio u kut fotografije.

Sve informacije o budućim susretima, kickboxing natjecanjima i prilikama za slikavanja mogu se redovno naći na http://www.hrphotocontest.com/forum/index.php pod "Druženje".

A sada evo nekoliko fotografija:













































































Napomena:
kao što se i vidi, slike nisu samo iz kickboxinga, već su tu i slike ultimate fighta. Najčešće se u posljednje vrijeme na večernjim priredbama kombinira nekoliko kickboxing borbi i nekoliko ultimate fight borbi. Obzirom da je tema ovog posta fotografija, mislim da je ipak važnije prikazati odlične.

Još jedna važna napomena - slike su vlasništvo autora i svako reproduciranje, korištenje slika ili dijela slika treba biti dogovoreno s vlasnikom - autorom, a ako nekoga zanima, javite se.

Dosta ostalih fotografija može se vidjeti na http://www.profightstore.com/

Dakle, postupak kako se dolazi do borbe za profesionalnog kickboxing prvaka je u ovom konkretnom slučaju bio sljedeći. Organizator večernje priredbe obratio se Hrvatskom kickboxing savezu - konkretno predsjedniku i povjereniku za profesionalni kickboxing da bi on 15.10.2005. organizirao kickboxing priredbu - treću u nizu svojih "Noći izazova" i da bi na toj priredbi organizirao susret naše reprezentacije s nekom drugom i po mogućnosti neku borbu za profi titulu - i naravno, da je to spreman platiti. Troškovi su: dolazak i smještaj boraca plus svakom borcu taksa za nastup (o cijeni se ne pita), taksa za titulu svjetskoj organizaciji, kao i takse za nastup naših boraca. Najprije je odlučeno da naš Frane Radnić u ovom trenutku zaslužuje da se bori za titulu i to prvu u nizu profi titula - titulu WAKO Pro Europskog prvaka po profesionalnim pravilima. I sve je to određeno i prije no što je Frane postao Svjetski amaterski prvak u thai kickboxingu u Maroku.



Zašto WAKO? - Hrvatski kickboxing savez jedini je ovlašten za brigu, promicanje i provođenje sustava natjecanja - i amaterskog i tzv. profesionalnog (odnosno bolje i korektnije je reći kickboxing po profesionalnim pravilima, jer mi nemamo profesionalaca koji imaju svoj prijavljen "obrt" u kickboxingu) u Hrvatskoj, a HKBS je član najveće svjetske kickboxing federacije - WAKO koji ima svoj profi dio WAKO Pro. Stoga je WAKO u stvari jedina priznata svjetska kickboxing federacija u Hrvatskoj.

Kada je to kod kuće usuglašeno, poslan je zahtjev u sjedište WAKO-a da nam se najprije odobri da se Frane bori za profi titulu i da nam se odredi protivnik. Predsjednik WAKO-a se suglasio za Franu i predložio Stefana Paonea, trenutno u toj kategoriji najspremnijeg izazivača, brončanog s Europskog amaterskog prvenstva, prvaka Italije i bivšeg profi interkontinentalnog prvaka WAKO Pro federacije. Također, HKBS je obaviješten da je titula upražnjena. A kada pričamo o Frani i njegovoj poziciji na listi - Frane je tada bio aktualni viceprvak europe i pobjednik svjetskog kickboxing kupa - i s tim bodovima Frane bi na listi bio prvi ili drugi izazivač za tu upražnjenu titulu. Stefano Paone bi po svojim rezultatima bio niži. Ipak predsjednik svjetske federacije je tako odlučio, i ne treba to smatrati to greškom, pogotovo što se tu radi o upražnjenoj tituli.

Pa kada je predložen Talijan (he,he i predsjednik svjetske federacije je Talijan) odlučeno je da se pozove talijanska reprezentacija. Dogovoren je susret 7 reprezentativaca, pa je kasnije to smanjeno na 5 pa onda nažalost zbog troškova i ozljeda svela se priča na 3 reprezentativca. Ostale borbe organizator priredbe u Požegi je popunio s mađarskim borcima.

Frane i Stefano već su se ranije sreli, I prošlo ljeto i nekoliko mjeseci kasnije - Stefano Paone je najbolji u svojoj kategoriji u Italiji kojeg je je predsjednik svjetske (ali i talijanske) kickboxing federacije predložio da se bori za upražnjenu titulu.

Kod susreta na Hvaru, tada je naš izbornik Marko Žaja (uz suglasnost i hrvatskog i talijanskog predsjednika nacionalnih kickboxing federacija) direktno kontaktirao s izbornikom talijanske reprezentacije - i rezultat je isti ili sličan, da je drugačiji, e to bi trebalo biti možda sumnjivo.

Nažalost, javila se sumnja u trenutnu poziciju oba kandidata za upražnjenu titulu. Uzrok tih sumnji je stara rang lista na službenim stranicama WAKO svjetske kockboxing federacije. Ocjene i sumnje u ozbiljnost rang liste je opravdana, ali nije opravdana sumnja u kvalitetu borca, u legalnost titule, a pogotovo nema mjesta sumnjama da se tu radi o mučkama, naštimaljkama i sličnim nepodopštinama, kojih smo nažalost imali donedavno, a koje su, možda i nenamjerno pojedini kritičari opravdavali pod izlikom - "neka, ali barem se nešto događa, a meni nije važno koja je federacija, koji je promotor, važno je samo da je borba dobra".

Postavilo se pitanje "otkud Frane Europski prvak?", a znajući da postoje i drugi kvalitetni borci kao što su Borović, Princ, Kutkeša. Poznajem i izuzetno poštujem borce Princa, Kutlešu i Borovića, ali svi oni su u kategoriji većoj od Frane. Na stranu Princ, ali Kutleša i Borović davno su bili na legalnim i službenim natjecanjima Hrvatskog kickboxing saveza. Nažalost, nema ih dugo. Nemam namjeru niti za milimetar umanjivati njihovo znanje, kvalitetu, jačinu i sve ostalo - odlični su to borci, ali (kažem je njima, ali isvim onim "prvacima garaža" dragi prijatelji, dođite na legalna i službena natjecanja Hrvatskog kickboxing saveza - državna prvenstva i državne kupove, pomlatite te naše "bezveznjake" i garantiram da će ekipa iz kickboxing saveza drage volje vas uvrstiti u reprezentaciju i u borbe za titule. Svima nam je to u interesu. Naravno, ako ste vi zainteresirani za sve to. Ako niste - i to poštujem, ali nije fer "izvana" kritizirati, žaliti se, a istovremeno ne iskoritsiti pruženu ruku.

Nažalost, nedavno sam razgovarao s jednim "velikim" trenerom, nagovarajući ga da dođe, da pusti jednog svog borca na državno prvenstvo, a dobio sam odgovor da se on bavi samo profi borbama i da samo za to priprema svoje borce, da ga taj amaterizam ne zanima - pošteno, ali tu se razlikujemo, tu smo na različitim pozicijama i gledištima. Osobno sam uvjeren da bez dobro razvijenog amaterskog sustava natjecanja, nema ni iole respektabilnog borca u profi vodama. Naravo, izuzetaka ima, ali oni potvrđuju pravilo.

I na kraju - da je sve idealno - nije, da je sve kako bismo htjeli - nije, da ima svega i svačega - ima, ali da je sve krivo, da je sve lopovluk - e moj prijatelu, to ipak nije. Ipak povjerenje u vrijednosti koje promiče Hrvatski kickboxing savez, stotine trenera, a koje daje više od 6300 registriranih natjecatelja - e to nešto vrijedi i radi svih njih treba imati malo više povjerenja i onih "izvana".

Svojevremeno je forumaš NOKAUT-a - Scum napisao:

"Ko vam je kriv kad čitate sportske, pa se živcirate bezveze. pa to su novine za fudbalere - ekipu sa indoor kopačkama, trenirka marke "eurosport" made in dubrava, gore potkošulja (najčešće fluorescentnih boja), cvikse spaceman (isto dubrava) i lagana fudbalerka ili marinac zurka (ovisno o preferencijama); ujutro se ide u kladionicu bacit koju kunu na parove druge lige republike srpske, pa onda pročitat sportske u obližnjoj birtiji uz točeno ili mali pelin... opuštanje i kontemplacija uz Ćiru, Spiru i Niku Kranjčara (ili sad onog zambića iz Dinama, Chago, Chado..?).."

A moj odgovor je bio:

Scum, legendo!
Ovo je majstorska definicija!
Toliko puta sam se žalio da o borilačkim sportovima u SN ima samo kada se dogodi neka frka ili kad netko potegne kakvu vezu. I nisu u pitanju novinari, mnogi klubovi i borci s njima odlično surađuju, ali urednici se ulizuju nogometašima i klubovima ne bi li ih poveli na nekakvu turneju, ne bi li bili bliže zvijezdama, ne bi li sjedili u počasnim ložama. Pa pogledaj samo, na pola stranice pišu "kako Niko razmišlja da bi razmišljao o razmišljanju, pa je na kraju razmislio da ne treba razmišljati", a da ne pričam koliko je gaća promijenio i sve to. Ma nije kriv tu Niko, njemu svaka čast, da bi reč rekel, ali što je previše, previše je.

S druge strane, pogledaj što je bila gotovo glavna vijest u SN o Nokautu 2 (MMA & kickboxing priredbi u Zadru 29.07.05.) - prigovori i prijetnje Vlahovića.

No istovremeno treba biti iskren - ipak SN najviše objavljuju, za razliku od drugih dnevnih novina. E tamo je tek pravi rašomon. ...

Ma da ne dužim, jer, mogao bih o svemu tome knjigu napisati - definicija ti je odlična!

Iskreno se slažem da je najbolji lijek za spriječiti loše kickboxing priredbe - organizirati bolju i atraktivniju priredbu. Nitko sretniji od mene, nitko sretniji od ekipe u kickboxingu. Nažalost, za takvo nešto nema love. Ni u kickboxing savezu, ali ni kod sada prisutnih managera. Love ima kod sponzora, a sponzori će je dati samo ako oni u svemu tome vide interes ili bolje reći zaradu.

Budimo realni, mi smo malo tržište. Što mislite koliko bi trebalo platiti koje kakve priredbe (sportske, kulturne) da bi kroz njih propagandirali neki proizvod i od toga ekstra zaradili, barem kunu više od onoga što smo sponzorirali. Ne mislite li je je jeftinije platiti jumbo plakate ili spot na televiziji koji govori samo o tom proizvodu i tako puno prije i direktnije doći do kupaca.

I ono malo sponzora do sada je bilo vrlo često prevareno. Nisu dobili ono što su platili. Publika je bila prevarena. Sponzori su odustajali. Sponzora stvarno nije briga da li je priredbu organizirao neki manager ili savez - njega je samo briga da je kroz sve to barem nešto zaradio.

Bilo je lijepih priredbi koje su odrađene relativno fer i svi zadovoljni. U Splitu je nekoliko "Obračuna u ringu" dobro organizirano. Ma naravno, ništa nije bez greške. Svugdje ih ima. Bilo je i katastrofalnih priredbi koje je i savez organizirao - ma kakve priredbe, to su bile poluseoske (da ne uvrijedim selo) zabave. Da, bilo je i toga. I ne bježim od toga.

Sponzori i lova je jedan dio priče, i da budem iskren, manje me zanima. Iskreno, vjerujte mi na riječ. Drugačije vam ne mogu dokazati osim uvjeravanjem. Ipak, zanima me utoliko, što je netko vrlo posprdno rekao, da kickboxing reprezentativci sami plaćaju sudjelovanje na svjetskim i europskim prvenstvima. Nažalost, djelomično je to istina. Kickboxing savez ima vrlo malo novaca, ali postoji tzv, A, B i C reprezentacija (ovo opisujem samo slikovito) gdje u A grupu spadaju oni koji su u proteklom razdoblju osvajali medalje ili medalju - takvima i njihovim trenerima savez pokriva sve troškove. B grupa je najčešće sastavljena od državnih prvaka (ako nisu u A) i njima se sufinancira manji dio, dok C grupu sačinjavaju mlade nade, oni koji se možda nisu imali prilike dokazati (gripa ili povreda kada je bilo državno prvenstvo), a njegov trener i izbornik procjenjuju da "može nešto napraviti". Njima se ništa ne plaća - dakle, sami plaćaju svoju priliku.

Možda je to smiješno što se radi u kickboxingu, ali drugi savezi procijene da imaju love za 2 - 3 natjecatelja i točka. Proglase njih onima koji mogu nešto napraviti i kažu da je to vrh i sva kvaliteta toga sporta u Hrvatskoj. U kickboxingu se mnogima daje prilika i mnogi su vrlo ugodno iznenadili.

I sada treba povezati prvu i drugui priču. Treba pronaći sponzore koji bi pripomogli da ovi iz C ne plaćaju svoj odlazak na neko veliko međunarodno prvenstvo. Nema ih. Nema ih ni za lijek - jer su prevareni. Ovako ili onako, ali su prevareni.

Još je jedan problem - a to je prisutnost u medijima. Priča je dugačka, ali ipak jednostavna. Za kickboxing mogu reći - nema se novaca sa sobom stalno voditi novinara na svjetska natjecanja, rađe se ta lova podijeli, pa se olakša ekipi iz B grupe. Naravno, nema ni vijesti. Ali kod novinara je drugi, znatno veći problem - a to je: tko se s kime bori, koja je i kakva to federacija, koji su drugi borcu u toj federaciji. Danas jedna federacija, sutra druga, pa jedan svjetski prvak, pa drugi interkontinentalni, pa opet svjetski prvak ove verzije, pa one verzije - sami radimo tu gužvu i nerazumijevanje. Pa kada tu još dodamo orijentalni boks, a novinar dođe i gleda nešto što drugi zovu tajlandski boks - ne razumije, pa Bog.

Povremeno se kod gledatelja kickboxing priredbi čuju komentari: "Ma nije važno koja je federacija i boli ga da li je ovaj ili onaj boks - važno je da je samo dobra borba, da su dobri borci". Stvarno, i ja volim pogledati dobru borbu i stvarno kada frcaju krošei, upercuti, high i low kickovi - baš me briga koja je to federacija, koji je to boks. Ali, jednom sam gledao meč u kojem se našli naš jako dobar borac i tajlanđanin i bore se u orijentalnom boksu - super borba, i stvarno nije bilo važno je li to orijentalni ili skandinavski boks. Ka odjednom, naš malo posustao - i hladan tuš. Tajlanđanin diskvalificiran jer je radio - pazite! - koljenima. Publika niš ne kuži, neki plješću (domače je domače), neki zvižde, a većina napušta dvoranu.

No, priča o legalnosti i nelegalnosti samo je jedan od argumenata koji se možda i olako poteže. Pitanje ingerencije također. Bit je u tome što jedna ekipa (a ona danas u Hrvatskoj broji 130 klubova i preko 6300 registriranih članova) radi od početaka, osigurava bazu, ulaže puno truda, novaca i vremena, dok druga ekipa (njih nekolicina) svojom pohlepom sav taj trud omalovažava. Kroz sve ove godine koliko sam ja u i uz kickboxing, toliko sam se naslušao tužnih priča mladih prevarenih sportaša koji su "dobili priliku života", koji su se godinama spremali baš za taj i takav meč, baš za tog i takvog protivnika. Ulagali i novac, i vrijeme i sebe cijeloga i - ostali prevareni. Prevareni od tih i takvih managera. Neki nisu, ali većina je.

Često sam u svijetu s kickboxingom, kontaktiram s mnogim ljudima iz vrhova svjetskog kickboxinga (u svim relevantnijim federacijama) i vrlo često mi negativno komentiraju neke naše managere. Sve nas poistovjećuju s njima. Iskreno, mene je sram, kao Hrvata, kao zaljubljenika u kickboxing, kada netko iz svijeta napiše i objavi ovo:

XXIst Century Gladiators - Kings of the Ring - "Mission Impossible"
June 4th, 2005 - Dom Sportova - Zagreb, Croatia
The biggest and most important combat sports show ever done in Croatia and for sure one of the biggest this year in Europe. ONE BIG LIE!!! ...
...
This is one of many examples how these two Croation so called Promoters are working. There are still fighters who are waiting for money, the 'Kings of the Ring' title is worthless! ... Two rotten apples in the basket of Martial Arts

I na kraju, stvarno želim da svaka priredba uspije (sad ćete reći da sam lud i licemjeran). - bez ikakvog dvoumljenja - želim da svaka kickboxing, ali i drugih borilačkih sportova priredba stvarno uspije (sa ili bez kickboxing saveza), a da se svima nama, eventualno loše posljedice, ne bi razbile o glavu.

Orijentalni boks - pitate se?

Svaki iole poznavatelj borilačkih vještina stvarno će si postaviti pitanje što je to "orijentalni boks".

Dobro je jedan član primijetio - izmišljotina i kemijanje, a evo o čemu se radi.

Svojevremeno je jedan tzv. manager radio razne priredbe borilačkih sportova - neke bolje, neke lošije, ali u cilju zarade i privlačenja publike počeo je organizirati borbe za titule, a kako je pravih titula malo, počeo je organizirati borbe za koje kakve titule koje kakvih federacija. Bilo je tu svega, i unproforovih kuhara (važno samo da je crnac) i čuvara sportskih dvorana, i propalih "veličina" i lažnih sportaša i tko zna što sve ne.

Jednom sam bio na takvoj priredbi, ne vjerujući u upornost lažiranja, ponadao sam se, i tada sam iza sebe čuo komentar meni nepoznatog gledatelja: "Više je taj (misli na tog managera) napravio svjetskih prvaka nego što je privukao gledatelja".

Nije to samo mene zasmetalo, zasmetalo je to i odgovorne u Hrvatskom kickboxing savezu koji su nekoliko puta upozoravali da je u Hrvatskoj za kickboxing nadležan samo i jedino Hrvatski kickboxing savez, da je HKBS član WAKO svjetske kickboxing federacije i da se titule drugih federacija ne priznaju niti ne dozvoljavaju. Naravno, nudeći dotičnom svu slobodu da unurat zakona i reda organizira priredbe, mečeve i sve ono što ipak zna. Ali ne.

Počelo je s ponudama, pa molbama i upozorenjima. pa suspenzije dok taj manager (u svojoj upornosti i gladi za prevarom) nije i trajno izbačen iz HKBS-a i zabranjeno mu je javno bavljenje kickboxingom u Hrvatskoj.

E, nije ni on blesav , pametan je on, bori se, pa je u cilju opstanka i daljnje želje za vranjem izmislio nazive: orijentalni boks (a tu spada low kick i thai kickboxing) i američki boks (tu po njemu spada full contact) i pokušao je organizirati priredbe po Hrvatskoj.

HKBS je takve aktivnosti zabranio, mada se zna da on stoji u pozadini nekih priredbi kao match-maker i manager nekih boraca. Odgovorni u HKBS-u procjenjuju da je gubljenje vremena ispravljati "krivu Drinu" i više se s njime ne bave niti razbijaju glavu. On je za HKBS minoran, ali svojim sportašima i trenerima ne dozvoljavaju suradnju s tim kvazi managerom. Nažalost, neki sportaši, pa i dobri među njima, koji se još nisu opekli, nisu u savezu i surađuju s njime - jedan je i Borović (šteta) .

Eto, to bi bila jedna crna mrlja na našoj kickboxing sceni.

Koliko je meni poznato u borilačkim sportovima, ali i u ostalim sportovima više se nigdje ne pravi razlika između amatera i profesionalaca. Jedino je tu i takvu podijeljenost zadržao boks, pa danas u boksu potpuno odvojeno djeluju amaterske federacije - svjetska AIBA i europska EABA, dok su poznatije profi federacije WBA, WBC, WBO, WBF ... . Npr. danas nitko Dadi Prši ne može zabraniti registraciju za neki Nogometni klub iz Mrduše Donje.

Tako je to i u kickboxingu, i tu ću tu dati malo šire obrazloženje. Dakle, u kickboxingu jedan “profesionalac” može nastupiti na amaterskim natjecanjima i uopće, nema te razlike, pa tako može se općenito natjecati u amaterskom sustavu - od nacionalne do svjetske razine.

Međutim, valja razjasniti pojam “porfesionalac” kojeg namjerno stavljam pod navodnike. U borilačkim sportovima razlikuje se amater od profesionalca samo po trajanju borbe i zaštitnoj opremi koju koristi, naravno i po pripremi za tako teške borbe. Amaterske borbe su 3 runde po 2 minute, dok su profesionalne od 5x2 ili 7x2 za prestige borbe, 10x2 za kontinentalne i interkontinentalne titule i 12x2 za svjetsku titulu. Što se opreme tiče, profi borci ne nose u borbama kacige za glavu, štitnike za potkoljenice i zaštitne papuče, što je kod amatera obavezno. Naravno da se onda i razlikuje priprema za borbu i ne može se takva borba imati svako toliko - jedna godišnje ili najviše dvije. Stoga takvi borci imaju sponzora koji ih financiraju tijekom priprema (hrana, vitamini, oprema), a onda se kasnije naplate troškovi od organizatora priredbe. Dakle, nema profesionalca (u Hrvatskoj ja ne znam niti jednog) koji je zaposlen, ima plaću i plaćena sva davanja.

Da li “profesionalci” nastupaju na amaterskim natjecanjima. Kod nas najvećim dijelom ne, ali iz sasvim drugih razloga. Naime, nekima se to ne uklapa u program priprema, a neki (takvih je nažalost većina) smatraju da su prevrijedni da bi se trošili na amaterskim natjecanjima, a stvarna je istina da jedan takav “profesionalac” nakon što osvoji titulu nema namjeru se na nekom državnom prvenstvu izlagati riziku da ga pobijedi neki mladi borac iz Mrduše Donje. Ali, imamo mi i profesionalaca - dakle onih koji su osvojili neke profesionalne titule, koji sudjeluju na amaterskim natjecanjima - i zna se - tko je prvak, prvak je. Nitko od njih ne očekuje da se zaje... na županijskim prvenstvima, pa čak ni na državnim, ali za sastav reprezentacije bi morali pristati. To bi im trebala biti moralna obaveza. Nažalost, uvijek se takvi “povrede dok se pripremaju”. A cilj je da boje Hrvatske vani u svijetu brane najbolji. To je područje koje još treba regulirati.

Dosta boraca nastupa na koje kakvim divljim priredbama? Ima ih, srećom broj nije velik - i to je novi problem s kojim se u kickboxingu za sada prilično uspješno bori. Naime, Hrvatski kickboxing savez član je WAKO svjetske kickboxing organizacije (čak je i tajnik saveza tehnički direktor te najveće i najpriznatije svjetske kickboxing organizacije) i HKBS priznaje samo rezultate ostvarene na natjecanjima koje su organizirane pod patronatom WAKO-a ili člana te organizacije. Nadalje, postoje u svijetu brojne druge organizacije, od ozbiljnijih (WKA, IAKSA, WPKL ...) do onih internetskih, smiješnih (dosta ih znam, čak je i jedna naša, ali ne bih o imenima). Za sada HKBS ne priječi svojim natjecateljima sudjelovanje u inozemstvu na natjecanjima tih boljih federacija, ali im se ostvareni rezultat ne priznaje, kao da ga nije ni bilo. Ne priznaju se titule, ne priznaju se ostvarene mjesta i isto se ne prosljeđuje u HOO kao ostvareni rezultat borca. U Hrvatskoj takvih priredbi ne može biti, odnosno sve kickboxing priredbe trebaju biti organizirane od strane HKBS-a odnosno od strane člana-kluba ili pojedinca člana Hrvatskog kickboxing saveza (i na tim priredbama moraju biti ovlašteni suci saveza). Druge priredbe u Hrvatskoj su nelegalne. Srećom nema ih, a ono malo što ih je bilo sankcionirane su. A to znači da su registrirani natjecatelji HKBS-a upoznati da ne smiju na takvim priredbama nastupati, razgovara se s borcima i njihovim trenerima, a ako se ne može pronaći zajednički jezik, sankcionira se vremenskim suspenzijama, a u slučajevima ponovljenih prekršaja, izbacuju se pojedinci, pa i klubovi iz saveza. Čak je u jednom slučaju trajno zabranjen javni rad i bilo koje javne aktivnosti u kickboxingu u Hrvatskoj.

Zvuči oštro, ali nije to tako u stvarnom životu. Evo zašto. Cilj je spriječiti negativnosti koje se dešavaju na takvim priredbama, a koje su organizirane (mislim na “divljake”) samo kako bi neki “managerčić” ubrao lovu, ali ne na normalan način protiv čega nemamo ništa, već na lopovski i za sport sramotan način. Borbe sa dogovaraju, dovode se “unproforovi kuhari” i predstavljaju se kao svjetske titule te i te organizacije, a jedino važno je da je crn i da barem zna gard držati, ostalo nije važno. Nema nikakve zaštite i to publika vidi i s time poistovjećuje sve ostale rezultate koji su pošteno ostvareni uz tisuće sati napornih treninga, prolivene litre znoja.

Evo tri primjera, koji su mi dali poticaja da se borim, koliko je to u mojoj moći, protiv takvih pojava:
- bio sam prisutan na priredbi jednog našeg “managera” - užas, naštimaljka, a jedan gledatelj iza mene reče: “više je taj napravio svjetskih prvaka nego doveo gledatelja”.
- prije tri-četiri godine na nekoj internet stranici iz Jugoslavije kočoperi se velikim slovima naslov “Srbi deklasirali Hrvate”, a u članku piše da je prganiziran susret kickboxing reprezentacija i da su Jugoslaveni pobijedili, da je jedno bilo gledati kako Hrvatsi dobijaju batine i što sve ne. Sve je to bilo objavljeno u Jugoslavenskom dnevnom tisku. Provjere se imena, a kad tamo ni “r” od reprezentativaca. Opet onaj, nepoznati manager, skupio nekoliko boraca, obećao po 100 maraka i ajmo. On je ugovorio mečeve po znatno višoj cijeni, Srbi zadovoljni, jer im je priredba pred oko 5000 gledatelja odlično uspjela, a jedino su Hrvati osramoćeni.
- prije nekog vremena organiziran je susret reprezentacije Hrvatske i jedne daleke otočne zemlje, a u reprezentaciji Hrvatske - Slovenac. Organizator je na novinarsko pitanje izjavio da u Hrvatskoj nije našao adekvatnog borca - a sada u Hrvatskom kickboxingu postoji 54 superteškaša od kojih najmanje 30 može zadovoljiti njegove “kriterije”.

Pa u Hrvatskom kickboxing savezu su ponosni na Ivana Rudana i Antu Varnicu koji su 2001. godine na svjetskom prvenstvu u Beogradu osvojili zlatne medalje i zbog njih je prvi puta u povijesti (to je provjeren podatak) u Beogradu dva puta svirala “Lijepa naša”. Istina, ništa se nije čulo od zviždanja, ali sve je prošlo u dobroj sportskoj i navijačkoj atmosferi. Zar da se dozvoli da neki “managerčići” to obezvrijede.

Da li nam sve to treba? Stvarno, nitko ne želi bilo što sprečavati jer mu se digao k..., ali ovakve stvari ne smiju se dopustiti - zbog svih nas. HKBS je uspostavio odličnu suradnju sa mnogim nacionalnim kickboxing federacijama širom svijeta i u stalnom su kontaktu, pogotovo sa susjednima - i oni muku muče, ali pokušavaju to riješiti.

Nekoliko riječi i o HKBS-u. Prije 5 godina HKBS je imao 32 člana - kluba i prilično nesređenu i van kontrole situaciju u Hrvatskom kickboxingu. malo po malo, savez je narastao na današnjih 120 članova s oko 5000 registriranih natjecatelja. To je dokaz dobroga rada, ali i reda, koji u konačnici svima odgovara. Nažalost, tridesetak klubova je u istom razdoblju izbačeno iz saveza - što zbog neplaćanja članarine, što zbog neaktivnosti, ali i zbog nepoštivanja regula. Ali, cilj je okupiti što više klubova - ne da bi bili veliki, već da bi bili kvalitetniji. Stoga se stalno poziva klubove - dođite, pomlatite se s našima, tko bolji - bolji, postanite naši pa ćemo svi biti bolji, veća je konkurencija. A ti vaši dobri borci samo mogu imati koristi - postati državni ili što više prvaci, a koji će onda na legalnim večernjim priredbama postizavati i veću cijenu. Ovoga trenutka u Hrvatskoj postoji brat-bratu oko 200 klubova koji se bave jednom od disciplina kickboxinga, a 120 ih je u savezu. Među ovima ostalima ima dobrih i nadam se da će se priključiti, ali ima i onih trenera klubova koji njeguju kult “prvaka” - da, ali “prvaka garaže”. U pravilu su to treneri koji skupe ekipicu, povezani s onim gore managerčićima i organiziraju onakve priredbe. I svi su prvaci. Nemaju muda pomlatiti se s nekim klincem iz Mrduše Donje jer bi to njihovom “velikom” treneru zasjenilo “svjetsku slavu”. Nedavno mi je jedan takav trener rekao “ne nismo zainteresirani za ulazak u savez jer to nije naša razina”. Čini mi se da je u pravu, stvarno, ni najgori član saveza nije na tako niskoj razini. A mladi borci niti ne znaju što gube - gube status sportaša, gube sve beneficije koje nosi taj status (nažalost, male su, ali radi se na tome), trebalo bi biti poznato da državni kickboxing prvak ima pravo na smještaj u studentski dom u Zagrebu, u nekim općinama dobiva stipendiju, oni s malo višim ostvarenjima imaju pravo na upućivanje u sportsku satniju HV-a i dosta toga još. A članovi “takvih” klubova to niti ne znaju i sretni su kada dobiju 2 - 3 puta godišnje po 100-200 Eura za neke borbe, pitaj Boga gdje.

Ali, ova situacija se pokušava srediti i čini mi se da je Hrvatski kickboxing savez na dobrom putu.

I stvarno nije cilj da se takve borce i klubove bilo što zapriječava - i oni pošteno i naporno treniraju. Cilj je da se ti borci upoznaju što dobivaju, što gube, čemu se izlažu, koji su rizici ili prednosti, pa stoga i sve ovo što pišem u ovom blogu. I to smatram dio borbe protiv nelegalnosti u borilačkim sportovima, a nadam se da će mi i ostali članovi pomoći u tome.

Stoga su i moja ranije nastojanja - savjeti ekipi iz free fighta da oforme savez, da uvedu regule. Nikome nije u interesu da se na tu i takvu vještinu odmahuje rukom radi nekoliko “managerčića” koji samo vide zaradu za sebe.

Oprostite za zaista dugom tekstu, ali tema je po mome mišljenju jako važna i ne može se tek tako olako prijeći preko nje.

Svojevremeno je na jednom od foruma NOKAUT - http://forum.nokaut.com/ - jedan član pitao:

Što mislimo o pojedinim disciplinama kickboxinga?

Evo mog razmišljanja i odgovora:

Najprije, što mislim o kickboxingu - ne samo zato što sam stvarni ljubitelj kickboxinga, već to iskreno i mislim i svakome preporučam:

Kickboxing je stvarno idealan borilački sport, daje mogućnost baviti se njime od najranijih dana i stalno napredovati. Pa kada odlučiš stati na toj ljestvici napredovanja, nisi zaostao, već se usmjeriš na usavršavanje.

Što je to ljestvica napredovanja - pa kao klinac započneš s glazbenim formama - pokreti, položaji, ravnoteža, udarci, blokade, uprazno, sa zamišljenim protivnikom, korištenje prostora, kretanje, kreativnosti nikad kraja, sve je prepušteno mašti i sinkronizaciji s glazbom. Vrlo brzo može se preći na semi contact - prvenstveno tehničku disciplinu, gdje udarci nisu jaki, a razvija se brzina, razvija se osjećaj za borbu, kombinaciju, strategiju, kretanje. Prelazi se na light contact - lagani udarci u kontinuitetu gdje se razvija prvenstveno kretanje u borbi i pravilna kombinacije pravovremenih napada i povlačenja. Light contact je pravi spoj semi contacta (brzine i tehnike) i sljedećeg full contacta (snage i tehnike). Full contact karakterizira elegantni rad nogu - high i midle kickovi u kombinaciji s boksačkim tehnikama. Tu do izražaja dolazi pripremljenost borca, pravilan rasored snage, taktika i naravno snaga. Nakon full contacta - low kick, upotpunjuje se znanje i low kickovima, ali je prvenstveno potrebno ojačati noge. I na kraju dolazimo gotovo do kompletne (stand up) borbe gdje treba savladati i borbu u klinču, a to su prvenstveno koljena, a to nam daje thai kickboxing. Da, tu je još i aero kickboxing ali on je prvenstveno za žene.

Eto, uvijek na toj ljestvici možeš stati, zaustaviti se na full contactu i usavršavati high kickove u kombinaciji s boksačkim tehnikama, ili se zaustaviti na semi contactu i unapređivati svoju tehnku i brzinu. I kada staneš, ne idaš dalje, već se usavršavaš, nitko ti ne može reći da se zostao.

Još valja za reći - kickboxing je sport koji maksimalnu pažnju pridaje zaštiti i sigurnosti natjecatelja. Niti jedna udarna površina nije nezaštićena, osim koljena u thai kickboxingu (a i tu se vode ozbiljne rasprave). Vrlo je malo povreda i gotovo nikada nisu ozbiljne.

Kickboxing je gotovo idealna kombinacija za jedan klub. Hrpa klinaca za semi contact, a oni koji se ne bore vježbaju glazbene forme, zatim za starije kadete i mlađe juniore light contact, pa zatim za juniore i seniore full contact i na kraju za one najupornije - seniore low kick i thai kickboxing. Svi imaju motivaciju za napredovanje i usavršavanje - ili u sljedeće jače discipline, ili usavršavanje u disciplini koja ti se najviše sviđa ili ti leži.

Kickboxing je demokratičan u njemu se mogu naći i mršavi štrkljavi momčić, i onaj ko od brda odvaljen, i oni malo trbušastiji i oni visoki i oni niski - svi oni mogu naći disciplinu za sebe, pa i oni koji se ne žele boriti (a ima takvih, odlični na treningu, a kada dođu u ring - zablesave ). U drugim borilačkim vještinama - tajlandskom boksu, boksu, judou, hrvanju - svi oni malo nestandardni nemaju što tražiti .

Da li mogu koju disciplinu odvojiti i posebno istaknuti - ne, previše sam u svemu tome da bih za jedan prst rekao da je više ili manje vrijedan od drugoga. Sve ima svoj smisao i svoj logični slijed.

I onda me srce zaboli kada pročitam kako se olako nabacujemo s riječima "glupost", "bez veze", "smiješno" - a toliko, stotine boraca danas trenira svaku od ovih disciplina širom Hrvatske - pa reći da je to glupost - ne slažem se. Naravno, i meni se neki borilački sport ili disciplina više ili manje sviđa, više je ili manje atraktivna za gledanje. Ali mislim da to nije razlog reći da je jedna disciplina bolja od druge. Nije, savaka ima svoje vrijednosti, svaka ima svoje majstore i virtuoze.

Eto.

Cilj ovog mog teksta definitivno nije da budem pametan, ima momaka i stručnjaka koji to bolje znaju. Cilj ovog je prvenstveno ukazati na neke uočene uzroke, a koji se mogu i moraju popraviti.

IMHO
Mirko je izgubio iz dva osnovna razloga:
1. psihički
2. taktički

1. Mirko, čini mi se, nije bio psihički dobro pripremljen za ovu borbu. Pametan je Mirko momak da bi tek tako olako mogao biti "superioran" prema Fedoru. Vrhunskog borca, pored znanja, tehnike, snage, dobre pripremljenosti, kondicije, psihičke stabilnosti krasi i ono nešto - oprostite ali jednostavno ja to zovem "kur*evitost". Samo sve to zajedno donosi pobjedu - samo jedan nedostatak, jedna karima, može dovesti do pucanja lanca. Jako dobro Mirko zna tko je tko. U tom pravcu su bile usmjerene i Mirkove pripreme, a što se vidjelo po relativno solidnoj (prenosim što ste mnogi od vas rekli) obrani u parteru. Zašto sada Mirko nije bio kur*evit - vjerojatno je znao, duboko u sebi, što ne valja, ali o tome kasnije.

Ono što je Mirka, već psihički nepripremljenog prije borbe, barem ne onako kako bi to trebalo, daljnje oborilo je način borbe koji je započeo Fedor - stand up, i to vrlo dobro, odlično. Nakoliko pokušaja, taj obranjeni midle kick, i Mirko je dodatno pao. Mirko je u tom trenutku shvatio da je Fedor iznenađujuće poboljšao stand up borbu, a što je trebala biti Mirkova prednost. Najveće iznenađenje bilo je, čini mi se, to što Fedor u početku uopće nije pokušavao srušiti Mirka i prebaciti borbu u parter. U tim trenucima iznenađenja, svjesnosti situacije raste adrenalin koji troši snagu. Iscrpljuje.

Vjerujem da mu je u glavi prostrujila misao "a što ako izgubim na svom - kickboxing terenu?". Dodatni uteg na racionalno razmišljanje koje mu je bilo nužno.

2. Taktički, ako se to može uopće reći - Mirko uopće nije imao koncepciju borbe - možda je i imao, ali u borbu je ušao prekrut (vidi točku 1), nije uspio uspostaviti svoju taktiku, a onda faktor iznenađenja, Fedor ima neku novu taktiku, ne pokušava ga rušiti, već se bori na Mirkovom terenu. Mirko nije imao priliku razviti svoju taktiku. Ponavljam, ako ju je imao. Mirko nije imao koncepciju kickboxing borbe. Njegovo kretanje, poluokrenut, s početničkim greškama u kretanju - križanje nogu, pokazuje da je najprije prevladala psihička komponenta, pa tek onda su na vidjelo došli i drugi nedostaci.

Ma da bude jasno, ti nedostaci su toliko izraženi samo zato što se je borio protiv Fedora.

Šteta, Mirko nije iskoristio svoje najjače oružje. Fedor je imao prilično otvorenu jetru. Ali Mirko prvenstveno s onakvim kretanjem, s prekriženim nogama, nije bio u prilici plasirati jaki midle kick u jetru, pa onda serija ručnih tehnika u glavu - što je bila jedina njegova šansa.

Uvjeren sam da je uzrok 1 inicirao sve ono u 2.

Sada je lako biti pametan, ali niti te slabosti nisu prije izašle na vidjelo. Molim, to da bude jasno - i dalje smatram Mirka velikanom hrvatskog i svjetskog borilačkog sporta, poznajem ga, cijenim i poštujem. Međutim, moramo biti jasni i iskreni - na greškama se uči.

Ali, još malo o uzrocima. Ima li Mirko kickboxing trenera, čini mi se nema. Ima Pokrajca s kojim sparira hrvanje, ali Igor uleti i za ostalo, ima odličnog boksačkog trenera Božića, ima odličnog - ne znam reći trenera ili sparing partnera Werduma. Čini mi se da Mirko nema adekvatnog kickboxing trenera - taktičara.

I na kraju, ima li u Hrvatskoj trenera koji bi mogli trenirati Mirka, koji bi ga mogli savjetovati, koji bi mu u pravom trenutku mogli dati pravi savjet. Tu stvarno mislim na trenera, a ne na sparing partnera. Ima, s nekima on surađuje, ali mislim da mu je to najslabija karika.

Ima li Mirko trenera kojeg će slušati - e to ne znam.

Tekst je malo poduži. Sastavio sam ga s različitih strana, povezujući više mojih već objavljenih tekstova, ali i tekstova koje su neki drugi pisali. Ali da bi se stvorila slika - evo nekoliko naopisu disciplina, svjetskoj povijesti, hrvatskoj povijesti i najnovijim dostignućima.

O KICKBOXINGU

KICKBOXING je moderan borilački sport koji obuhvaća više sportskih grana - disciplina, a to su: SEMI CONTACT, LIGHT CONTACT, FULL CONTACT, LOW KICK, THAI KICKBOXING, GLAZBENE FORME I AERO KICKBOXING.

KICKBOXING je nastao na osnovama boksa, karatea, taekwondoa, kung fua i drugih više ili manje poznatih orijentalnih borilačkih sportova. Osnovni cilj svakoga borca je nadvladati ili svladati boljom tehnikom, brzinom i snagom svoga protivnika uz maksimalnu sigurnost, toleranciju, poštenje i čast svakog natjecatelja. Jednom riječju, KICKBOXING je zapadnjački sport - jedinstven odgovor velikom broju istočnjačkih borilačkih vještina. Prva pravila kickboxinga napisao je Mike Anderson 1972. godine.

U KICKBOXINGU se koristi maksimalna osobna zaštitna oprema koja se sastoji od kacige (koja pokriva tjeme, bočni dio glave - uši i zatiljak), štitnika za zube, štitnika za prsa (za djevojke), štitnika za genitalije, rukavica (otvorene i zatvorene 10 Oz), štitnika za potkoljenice te papuča (bez đona). Sigurnost svakog natjecatelja je gotovo zajamčena i slobodno se može reći da su povrede u ovom sportu vrlo rijetke, a ako su prisutne onda se najčešće događaju u tzv. tvrdim disciplinama full contactu, low kicku i thai kickboxingu i to u profesionalnom dijelu. Najčešće se tu radi o plavicama, ali prisutne su i rijetke povrede - ozljede nosa i arkade. Što se "profesionalnih" borbi, odnosno borbi po profesionalnim pravilima tiče, radi atraktivnosti, zaština oprema je reducirana, pa se u svim disciplinama ne nose kacige i štitnici za potkoljenice.

Natjecanja kickboxinga odvojaju se u svim disciplinama, podijeljena u dobne skupine i to djeca (dječaci i djevojčice sa 7, 8 i 9 godina), mlađi kadeti i kadetkinje (s 10, 11 i 12 godina starosti), stariji kadeti i kadetkinje (s 13, 14, i 15 godina), juniori i juniorke (sa 16, 17 i 18 godina starosti) te seniori i seniorke (od 19 do 45 godina starosti). Natecateljske skupine odvojene su za ženske i za muške.

Borbe u borilačkim disciplinama odvijaju se u rundama, amaterske borbe u 3 runde po 2 minute dok se za dječju i kadetsku konkurenciju borbe odvijaju u 2 vremenski kraće runde. Borbe po profesionalnim pravilima odvijaju se u 5, 7, 10 i 12 rundi po 2 minute, ili u 5 rundi po 3 minute. Izvedbe glazbenih formi i aero kickboxinga ograničene su na 2 minute.

Evo kratkog opisa pojedinih disciplina:

SEMI CONTACT

- kao što sama riječ kaže - polu kontakt - je disciplina u kojoj se dva natjecatelja bore prvenstveno želeći nadvladati protivnika s tehnikom i brzinom. Ovdje snaga nije potrebna. Udarci su strogo kontrolirani (jednakom intenzitetom se zadaje udarac kao što se i povlači ruka ili noga nakon udarca). Kod svakog udarca u dozvoljeno mjesto protivnika, borba se prekida i tri suca određuju bodove, odnosno kretnjom rukom pokazuju koji je borac i koliko osvojio bodova. Bodovi se zbrajaju i pobjednik je onaj koji je osvojio više bodova odnosno zadao više pravilnih udaraca. Svako korištenje snažnih udaraca se kažnjava. Udarci se zadaju rukama i nogama (stopalom i bridom stopala), a dozvoljena područja zadavanja udarca su prednja strana glave i prednja strana trupa. Borba se odvija na tatamiju (posebna tanka strunjača). Natjecatelji su podijeljeni u dječjoj i kadetskoj dobnoj skupini po težini, a ponegdje i po visini, a u juniorskoj i seniorskoj po težini.

LIGHT CONTACT

- (lagani kontakt) je vrlo slična disciplina koja se odvija u kontinuitetu s osnovnim ciljem boraca - čistim, laganim i brzim udarcima ostvariti čim veći broj bodova, odnosno s većim brojem bodova nadvladati protivnika. Sudac, za razliku od semi contacta, ne prekida borbu već tri suca sa strane zapisuju bodove na bodovne listiće i na kraju runde dodjeljuju 10 bodova boljem borcu i 9 bodova slabijem borcu (bodovanje vrlo slično kao u boksu). Svi ostali detalji isti su kao i kod semi contacta - oprema, dozvoljeni udarci i mjesta udaraca. Borba se odvija na tatamiju.

FULL CONTACT

- ili puni kontakt. Disciplina u kojoj je za cilj svladati protivnika snagom i jačinom pravilnih udaraca. Dozvoljeni su udarci u ista mjesta kako je i navedeno za semi i light contact, ali se udarci zadaju uz brzinu i tehniku i punom snagom. Ako bismo radili usporedbu, onda su udarci isti kao u boksu samo što treba dodati i udarce nogom u ista dozvoljena mjesta. Borba se odvija u ringu. Centralni (ringovni) sudac prvenstveno brine o pravilnosti i regularnosti borbe te sigurnosti boraca, a tri bodovna suca na bodovne listiće bilježe bodove - za svaki pravilan udarac po 1 bod i na kraju borbe ocjenjuju boljega s ocjenom 10, a lošijega s ocjenom 9. Pobjeđuje onaj borac koji ima najveći zbroj ocjena na kraju borbe.

LOW KICK

- je također tzv. “tvrda” disciplina i osim uobičajenih udaraca rukama i nogama u prednji dio glave i tijela, dozvoljeni su i udarci punom snagom nogama po nogama - butinama (gornjem dijelu nogu - iznad koljena s prednje, vanjske i unutarnje strane) protivnika. Boduju se samo udarci po natkoljenici - dok su udarci po potkoljenici kada je protivnikova noga na podu - zabranjeni, a kada je protivnikova noga podignuta, smatra se blokadom. Upravo zbog toga natjecatelji nose kratke hlače. Zaštitna oprema - kaciga, štitnik za zube, 10 Oz rukavice, bandaže, suspenzor, štitnici za potkoljenice, zaštitne papuče. U borbama po profesionalnim pravilima - ne korsite se kaciga i štitnici za potkoljenice). Ostali detalji su isti kao i kod full contacta - bodovanje, uloga sudaca, zaštitna oprema, podjela u težinske kategorije, itd. Borba se odvija u ringu.

THAI KICKBOXING

- ime samo za sebe govori odakle ova disciplina kickboxinga vuče osnovne elemente, naravno uz neka ograničenja i preinake u odnosu na puno grublji izvorni tajlandski boks. “Tvrda” disciplina vrlo slična low kicku, ali valja naglasiti da se borba ne prekida ako su borci u aktivnom klinču. Borci imaju mogućnost udaranja svim ručnim tehnikama kao i potkoljenicom i koljenima u glavu, prednji dio tijela, bočni i stražnji - leđa (osim same kičme) protivnika. Dozvoljeno je hvatanje i bacanje protivnika, ali samo preko natkoljenice, nikako uz podizanje protivnika preko kuka kao u judu. Dozvoljen je udarac zapešćem iz okreta tzv, "round back fist". Svaki pravilan udarac (i ručne i nožne tehnike kao i bacanja i čišćenje) u dozvoljeno mjesto se boduje. Nisu dozvoljeni udarci laktom. Suci i bodovanje jednako je kao i kod full contacta i low kicka. Za razliku od semi - light - full contacta i low kicka, borci u thai kickboxingu ne nose zaštitne papuče. Amateri nose elastični štitnik za potkoljenice sa štitnikom rista, dok profesionalci ne nose nikakve štitnike na nogama, eventualno steznike za zglobove. Danas je thai kickboxing poznatiji kao K-1, što je u stvari nepravilno jer je to naziv jednog natjecanja i sustava natjecanja te privatne firme koja ga organizira,

GLAZBENE FORME

- ili uglazbljene kate, je disciplina u kojoj se natjecatelj “bori” sa zamišljenim protivnikom, a borba simbolizira jedan od poznatih načina i stilova borbe (npr. tvrde - tzv. japanske ili meke - tzv. kineske borilačke vještine). Međutim, vrlo je važno naglasiti da su kickboxing forme kreativne, slobodne u izvedbi, a nisu kao u drugim borilačkim vještinama strogo definirane. Vrlo karakteristično je da je natjecatelj koncentriran prvenstveno da svojim pravilno izvedenim udarcima i tehnikama stvara dojam protivnika ispred sebe i borbe s njime, da je usklađen s glazbom te da je stalno u pokretu i maksimalno uravnotežen. Svojim pokretima natjecatelji vrlo često imitiraju stil ili način borbe pojedinih životinja. Na svjetskim prvenstvima užitak je gledati kako vrhunski natjecatelji prikazuju borbu labuda, majmuna, pijanca, zmije, borbu s više protivnika. Postoje glazbene forme tvrde i meke te s oružjem i bez oružja. Vrlo su atraktivne i vrlo često se prikazuju kao borilački show u pauzama prije ranije navedenih “tvrdih” kickboxing disciplina. Danas se napori usmjeravaju da se u kickboxingu još više napravi razlika od formi postojećih borilačkih vještina, pa tako osnovna karakteristika - sinkronizacija s glazbom postaje imperativ i na taj način se razlikuje od karate i taekwon-do formi (koje nemaju glazbu i strogo su definirane) kao i od wu-shu (thai ci) tzv. mekih ili "soft" formi koje nisu sinkronizirane s glazbom. Suci (5 sudaca) boduju u rasponu od 5 do 10, a prilikom ocjenjivanja u obzir se uzima sinkronizacija, broj, težina i složenost izvedenih kickboxing tehnika, koreografija, pravilnost izvedenih udaraca, baratanje s oružjem, ravnoteža, fokusiranost.

AERO KICKBOXING

- je najnovija disciplina kickboxinga. Ova disciplina rezultat je zahtjeva velikog broja rekreativaca u zapadnim zemljama koji se više ne žele “tući” u tvrdim disciplinama, primati udarce za koje se dugotrajno treba pripremati već žele svladati osnove borilačkih vještina i uz glazbu plesati tj. izvodeći kretnje u stilu kickboxing udaraca i obrane te izbjegavanja udaraca, "udarati" zamišljenog protivnika. Radi pojašnjenja - ova disciplina je kombinacija kickboxing elemenata s plesom i glazbom odnosno kombinacija je aerobika i elemenata kickboxinga. Izvodi se pojedinačno i grupno. I ovdje je bodovanje kao i kod glazbenih formi, a elementi ocjenjivanja su prvenstveno sinkronizacija s glazbom (glazba mora biti 135-155 bpm-a), ukomponiranost aerobic i kickboxing elemenata i tehnika, pravilnost, broj i složenost izvedenih kickboxing tehnika, koreografija.

Povijest kickboxinga

Amerikanac Mike Anderson (inače veliki prijatelj i poznavatelj Hrvatske i hrvatskog kickboxinga) 1972. godine napisao je pravila za novi sport koji je nazvao “Svestilski sportski karate” . Njegov motiv bio je da privuče interes publike, sponzora i televizije prema novoj verziji sportskog karatea. Stari, tradicionalni karate, koji se vježbao nije imao publiku, bio je neatraktivan za televizijske prijenose i sve je manje novca bilo investirano sa strane. Bilo je vrijeme da se nešto iz korijena promijeni.

Najočiglednija novost u ovom novom sportu bila je nošenje zaštitne opreme drugačije nego u tradicionalnom karateu: rukavice, štitnici za potkoljenice i stopala, štitnik za genitalije. Namjera Mike Andersona je bila da novi sport načini što sigurnijim u izvođenju, kako bi smanjio mogućnost povređivanja i kako bi se, ovako opremljen, natjecatelj više usredotočio na tehniku i time izveo više dozvoljenih akcija. Drugo, Anderson se poslužio lukavim trikom da sport načini vizualno dopadljivim i uveo nošenje šarene opreme za vrijeme borbe, koja je bila posebno dizajnirana da se u njoj mogu izvoditi svi visoki nožni udarci bez smetnji (materijali su bili lagani i tanki a kroj je sadržavao neophodan umetak između nogu koji je omogućavao da se noge slobodno kreću u svim pravcima). Bilo je to pravo osvježenje u odnosu na kruta, uštirkana kimona čija je varijacija boja išla od bijele do crne, kao na crno - bijelom TV ekranu.

Ove ideje su bile ravne revoluciji. Anderson je imao otpor, čak prezir od strane svih, pa čak i svojih najboljih prijatelja. Svi su bili protiv uvođenja zaštitne opreme, a pogotovo šarene odore. Njihovo objašnjenje bilo je da je sve to protivno tradiciji.

Sreća je bila da je Mike Anderson tada bio vlasnik najprodavanijeg časopisa za borilačke sportove na svijetu, PROFFESIONAL KARATE (PK). Bilo je to jedino mjesto gdje se moglo pročitati nešto o sportovima srodnim karateu i uopće o sportskom akspektu karatea. Svuda se pisalo isključivo o tradicionalnom načinu vježbanja vještine. Iskoristivši svoj položaj, Anderson se poslužio i malom ucjenom: promotori novog sporta morali su se pridržavati obaveza nošenja zaštitne opreme kao i toga da moraju osigurati 1000 USD nagrade za pobjednika, inače ni jedna njihova aktivnost neće biti popraćena u njegovom magazinu. A i marketing - početnicima je bilo jasno da ako vas javnost ne prati kroz novine, kao da vas nema. Bio je to odličan potez. Interes je bilo ogroman, promotori su morali raditi po ujednačenim standardima, nova pravila su zaživjela. Novi sport je ušao na široko otvorena vrata.

Mike Anderson je bio pametan momak. Znao je da je Amerika “preko bare” i da glavna sportska događanja u svijetu diktira ipak, Europa. Osvajanje Europe bio je njegov sljedeći cilj. 1974 godine njegov veliki prijatelj i učenik Georg F. Brückner pomogao mu je u prodoru u Europu. Brückner je kao student u Njemačkoj 1963. godine osnovao i bio predsjednik Taekwondo saveza Berlina, a njegov prijatelj Hans Vierthaler za grad Garmisch. U ta dva njemačka grada vježbali su se borilački sportovi. Od početka suradnje s Andersonom, Brückner je uložio velike napore da novi sport uhvati korijene u ovoj europskoj zemlji, odakle je bio plan da se počne širiti dalje.

Brückner je širio novi sport po Europi. U Berlinu je 17. svibnja 1974. u Deutschlandhalle organizirao "Europsko pojedinačno sve-stilsko karate prvenstvo" i borbu timova SAD - Europa. Na plakatu su nabrojani stilovi: Okinava-te, Japan-karate, Kina-kung fu, i Koreja - teakwondo. Gost večeri je bio Joe Lewis uz čije ime je pisalo: "US karate i kick-boxing šampion" !!!

Interes među vježbačima širom SAD-a i Europe je rastao, ali su televizija, mediji i sponzori i dalje bili nezainteresirani. Nešto je tu nedostajalo. Promućurni Anderson kao i svaki Amerikanac, mislio je kako je potrebno dati novom sportu novo, zvučno ime. To je bio njegov najveći i najriskantniji potez. Napisao je pravila za novi sport koji je nazvao “FULL CONTACT KARATE”, sport u kome su borci mogli ostvariti potpun, realan kontakt, gdje je knock out značio pobjedu, a ne diskvalifikaciju, gdje su bili dozvoljeni udarci nogama i rukama u tijelo i glavu bez zadrške, gdje je bilo zabranjeno udarati u zatiljak, udarati u genitalije i ispod pojasa i udarati dok je protivnik na podu. Ovo je bio pogodak u centar mete. Stijena je gurnuta sa vrha planine. Nitko je više nije mogao zaustaviti…

Da bi svijet upoznao s ovim novim sportom, Anderson je ponovno iskoristio svoj položaj vlasnika magazina PK, gdje je objavljivao pravila novog sporta. Svoju glavu je stavio u torbu. Ne samo da je bio osporavan od strane svih koji su tada nešto značili u borilačkim sportovima, već je i svoj život dovodio u opasnost jer je doživio da mu se prijeti likvidacijom. Čak je i popularni Elvis Presley pokušavao sabotirati ga nudeći Billu Wallaceu, kod koga je trenirao karate, 10000 USD da ne sudjeluje na Andersenovim natjecanjima. Wallace je tu ostao čovijek sporta - odbio je svoga gazdu, nije uzeo novac i stao je uz rame svoga prijatelja Andersona.

Anderson je napravio i proboj na televiziji, predstavio je Full contact karate cijelom svijetu emisijom koja je prenosila Svjetsko profesionalo karate prvenstvo 14. rujna 1974. godine u Los Angelesu. Prijenos uživo su komentirali Anderson i Telly Savalas (poznat pod nadimkom Kojack) koji je u to vrijeme bio zvijezda broj jedan TV ekrana. Taj događaj je potukao sve rekorde gledanosti nekog TV sportskog događaja, rekorde u broju prisutnih gledatelja, rekorde u broju sudionika i rekorde u nagradama koje su se dijelile za prva mjesta. Prvi prvaci Full contact karatea s ovoga prvenstva su bili: Joe Lewis (superteška kategorija), Jeff Smith (teška kategorija), Bill Wallace (srednja kategorija) i Isaias Duenas (laka kategorija).

Kojack je bio samo jedna točka od preko 200 poznatih osoba koji su sudjelovali na ovom šampionatu. Bili su tu i Arnold Schwarzeneger, Lorne Greene, David Carradine, Peter Falk, George Peppard, Ryan O’Neil. Chuch Norris je bio sudac, Pricilla Presley, Elvisova žena je bila brojač bodova. Žena Bruce Leea je bila glavna zvijezda pratećeg show programa. Iskreno, bio je ovo najspektakularniji događaj u povijesti borilačkih sportova do tada. Mike Anderson je osmislio, režirao, producirao i vodio cijeli program. Direktni prijenos, koji se kasnije reprizirao još tri puta u raznim terminima, prenosila je Universal Television, tada najveća televizijska kompanija u svijetu.

Tjedan dana poslije ovoga događaja zajedno sa Hollywoodskom zvijezdom Judy Quine, Anderson je osnovao Professional Karate Association, PKA. Judy Quine je došla do Andersona preko njenog prijatelja Chuck Norrisa, a bila je važna zbog toga što je njen otac bio čuveni Barney Balaban, osnivač i predsjednik Paramount Pictures, poznate filmske korporacije. On je mogao pomoći da kickboxing bude što više na TV ekranima, jer samo takva popularnost garantirala je da će to biti sport broj jedan u svijetu. Tako se i desilo. TV stanice su se prosto otimale koja će više prikazivati novi sport. Anderson je bio na sedmom nebu. Životna ekstaza u koju je upao uticala je da se osjeća kao gospodar svijeta. Tu se nije stalo. Pun samopouzdanja Anderson je otišao u Hollywood u nadi da će napraviti dogovore za novi show biznis. Razgovarao je sa poznatim filmskim producentom Wally Waltmanom, koji kao da ga je polio kantom punom hladne vode kada mu je rekao da nije zainteresiran. “Koji su razlozi?”, pitao je preneraženi Anderson. Ovaj mu je iskreno odgovorio da misli da to nije ozbiljna organizacija, koja za svoju naglu popularnost treba zahvaliti prije svega TV zvijezdi Telly Savalasu i mnogim holywoodskim zvijezdama koje su bile u blizini. “Mike”, rekao mu je producent, “mi hoćemo pratiti vaš sport, ali on nema prave, jake korijene. Mi pratimo nogomet, košarku, ragbi, baseball zato što znamo da se ovi sportovi organizirano vježbaju širom Amerike. Natjecatelj koji u ovim sportovima dospije do televizije uložio je godine vježbanja da bi postao šampion, a njegov sport je jasno organiziran kroz mrežu pridruženih klubova. Kickboxing mora formirati svoje korijene, centralu, mrežu klubova kroz cijeli svijet, regularna natjecanja, nacionalna i međunarodna natjecanja, poznate nacionalne šampione koji se bore međusobno da bi se dobio internacionalni šampion, potrebno je jasno definirati težinske kategorije… Svjetsko prvenstvo treba biti natjecanje mnogo nacionalnih timova gdje zaista pobjeđuje najbolji na svijetu. Ne možete proglašavati svjetskog prvaka svakog tjedna na otvorenom prvenstvu gdje može sudjelovati svaki onaj koji plati taksu. To nije ozbiljno.”

Anderson je bio u šoku. Ta silna slava nestala je kao mjehur od sapunice. Jedan ozbiljan čovijek koji se razumije u filmski biznis, rekao mu je istinu od koje on nije mogao pobjeći. Izašao je pokunjen iz njegove kancelarije i uputio se direktno u prostorije PKA. Tamo je sjedila Judy Quine. Mike Anderson je tražio jedan dolar i ona mu ga je dala. Za taj dolar on joj je dao svu dokumentaciju i pečat PKA. Pitala ga je što to radi, a on je odgovorio da joj je upravo prodao PKA za jedan dolar. Vratio se u Oklahoma City i odlučio osnovati novu federaciju, utemeljenu na novim osnovama i nazvao je WAMAA (World amateur martial art association - Svjetski amaterski savez borilačkih sportova). Pozvao je svoga prijatelja Brücknera i zamolio ga da organizira sastanak na visokoj razini radi dogovora što dalje. Na tom sastanku bilo je prisutno dvanaest predstavnika iz dvanaest zemalja (među njima Žarko Modrić iz Hrvatske, tada predstavnik Jugoslavije) zainteresiranih za ozbiljan rad. Tada je zajednički potpisan statut organizacije i odlučeno je da se radi na poboljšanju i popularizaciji tog sporta, sve do prijema u društvo olimpijskih sportova. Anderson je izabran za predsjednika, a Brückner za potpredsjednika asocijacije. To je bilo 1975 godine.

Nekoliko mjeseci kasnije, Anderson se nije mogao pomiriti s nespretnim nazivom i u jednom neformalnom razgovoru sa Brücknerom, sinula mu je ideja da bi bilo bolje da se organizacija zove: “World All-Style Karate Organization” - skraćenica WAKO. Brückner se složio s tim i tako je rođen novi naziv organizacije.

Novi sport i rad u organizaciji postali su Brücknerova opsesija. Radio je mnogo na popularizaciji ovog sporta, na organizaciji novih klubova i što većem broju zemalja članica iz cijele Europe, tako da je on postao pokretački motor, dok je Anderson ostao po strani daleko od zbivanja, u Oklahoma Cityju.

Prema navodima na plakatu, drugi put u Europi Georg F. Brückner je od 20. do 21. rujna 1975. organizirao "Europsko sve-stilsko karate prvenstvo" te meč za svjetsku profesionalnu titulu u full contactu između Amerikanca Gordona Franksa i Meksikanca Ramira Guzmanna. Na plakatu je fotografija legendarnog Bill Wallacea koji je obučen u šareni kimono i ima zaštitne rukavice i papuče za kickboxing!!!

25. svibnja 1976. Brückner je uz pomoć francuske karate legende Dominiqua Valere doveo i prvi američki tim u Pariz. Na stadionu "De Coubertin" su se sastale full contact reprezentacije SAD-a i Francuske. Izgleda da je tada prvi put u Europi predstavljeno novo ime novog sporta, tj. full contact karate.

Brückner je stupio u kontakt i sa zvaničnicima Olimpijskog odbora, kojima je uručena žalba Japanske karate federacije koja se bunila zašto u nazivu novog sporta stoji “karate”. Osim toga, karate organizacija je već postojala pod nazivom NJUKO. Poslije toga, odbor direktora WAKO federacije odlučilo je iz imena izbaciti riječ karate i na sugestiju američkog člana IOC-a novi sport preimenovati u KICKBOXING.

Te godine Anderson je ušao u proizvodnju opreme osnivajući firmu “TOP TEN”. Za novi sport do tada nije bilo prigodne opreme, tako da je Anderson i ovdje uložio svoj životni entuzijazam. Proizvodeći opremu po dotadašnjim standardima, jednoga dana ga je telefonski nazvao Brueckner koji mu je rekao da je proizvedena nova vrsta materijala, sintetička guma, koja ublažava jačinu udarca više no i jedan poznati materijal s kojim je radio. Anderson je zbog proizvodnje opreme koja se zaista pokazala najboljom, premjestio svoju tvornicu u Njemačku i od tada TOP TEN proizvodi opremu u Europi za vježbače širom svijeta, a ujedno je i sponzor Hrvatske kickboxing reprezentacije.

Godine 1978. Talijan Ennio Falsoni posjetio je Mike Andersona na Floridi. Razgovarali su o tome što se može učiniti da se poboljša kvalitet talijanske reprezentacije koji je bio ispod svih standarda. Anderson je jednom prilikom gledao talijanske natjecatelje na dijelu i nije mogao vjerovati svojim očima: ako su primili i najmanji udarac iz punog kontakta bacali se na tatami plačući, previjajući se od bolova. Anderson, znajući Falsonijevu visoku reputaciju kao odličnog karate borca, člana reprezentacije te godine kada je Italija bila Europski šampion u borbama u karateu, sugerirao mu je da u ringu ne bi trebali biti političari, već pravi sportaši. Tako se je Ennio Falsoni počeo uz Andersona i Brücknera angažirati u radu WAKO federacije.

Ali Anderson je polako počeo “ispadati iz igre”, a jedini je njegov doprinos sportu u kasnijim godinama bio taj što je uveo novu disciplinu “glazbene forme” u natjecanje i što je na natjecanjima bio predstavnik za žalbe. Svodeći svoju aktivnost na minimalan angažman, Anderson je shvatio da ne može više ići u korak s novim ljudima u federaciji i tada je došlo do rascjepa njega s jedne i Brücknera i Falsonija s druge strane. Dogodilo se to 1984. godine. Anderson je i dalje ostao vođa američkog nacionalnog tima, koji je dominirao na natjecanjima prvih godina, ali je 1987. godine dao ostavku na sve svoje funkcije. Bilo je to poslije grandioznog WAKO šampionata u Münchenu, koji organizirao Brückner i gdje je Ennio Falsoni izabran za predsjednika federacije. Dvije godine kasnije, kada je organiziran profi meč između Dona Wilsona i Ferdinanda Macka i susret Amerika - Njemačka , Anderson se potpuno povukao iz sporta.

Georg Brückner, najzaslužniji čovijek za razvoj kickboxinga umro je od raka 1992. godine. Falsoni je ostao na mjestu predsjednika federacije do danas. Federacija danas broji 88 zemalja članica i nekoliko desetina tisuća vježbača širom svijeta. Ostvareni su svi kontakti sa zvaničnicima Olimpijskog odbora, dobijena njihova podrška i WAKO je na koraku do priznanja od strane GAIFSA - svjetske sportske organizacije, što automatski znači da je priznat od strane Međunarodnog i nacionalnih olimpijskih odbora kao neolimpijski sport.

U tome je svoj doprinos ponovno dao stari Mike Anderson, koji je nedavno napisao uvodnik za najveći američki časopis za borilačke sportove, sugerirajući svim malim kickboxing federacijama u svijetu da se ujedine s WAKO federacijom, kako bi olimpijsko priznanje usljedilo mnogo brže.

Hrvatski kickboxing

Hrvati imaju nesreću da su raseljeni po svijetu, ali u slučaju kickboxinga je to bila sretna okolnost. Mnogo je Hrvata iseljenih u SAD kao i "gastarbajtera" u Njemačkoj. Također su Hrvati bili pomorci na mnogobrojnim brodovima domaćih i stranih kompanija. Poznata je i naša sklonost prema vježbanju borilačkih vještina. Prvi kickboxing borci su potekli iz karatea i taekwondoa. A prvi majstorski crni pojas koji je Mike Anderson dodijelio nekom od svojih učenika bio je baš našem vježbaču iz Crikvenice - Dušanu Kružiću. Također, vijesti su se prenosile časopisima za borilačke vještine. Georg Brückner je u Berlinu 17. svibnja 1974. priredio "Europsko otvoreno pojedinačno sve-stilsko karate prvenstvo" i borbu timova SAD – Europa. Gost večeri je bio Joe Lewis uz čije ime je pisalo: "US karate i kick-boxing šampion". Dakle, već prije svibnja 1974. su se u SAD-u održavala natjecanja u novom sportu i dodjeljivale pojedinačne titule svjetskih profesionalnih prvaka iako je prvo Svjetsko profesionalno full contact karate prvenstvo održano tek 14. rujna 1974. godine u Los Angelesu. To je sve bila privatna inicijativa pojedinaca pri organiziranju otvorenih turnira, a ne sustavno organizirana prvenstva neke organizacije kakve danas poznajemo.

Tako je u to vrijeme, iako zvuči nevjerojatno, u Splitu 1974. održana jedna od prvih kickboxing priredbi u povijesti, kada su se sastale full contact selekcije Dalmacije i ostatka Hrvatske. Jedan od organizatora ove priredbe bio je i danas uvaženi član Hrvatskog kickboxing saveza - gospodin Petar Mijić. Stoga ne stoji uvriježeno mišljenje da su se Hrvati s kickboxingom upoznali tek 1976. na velikoj sportskoj manifestaciji održanoj u Parizu.

Te, 1976. g. su u Hrvatskoj započela sustavna državna i međurepublička natjecanja koja je organizirao dr. Emin Topić iz Zagreba.

Prvaci po kategorijama su bili:
-57 kg Milan Kaniški ("Kula" - Kneginec Gornji),
-63 kg Robert Siladi ("Zrinjski" - Čakovec),
-69 kg Anđelko Mladenović ("Mladost" - Varaždin),
-74 kg Alfonz Eferl ("Izola" - Izola, Slovenija),
-79 kg Branko Žgaljardić ("Budokai Rijeka" - Rijeka),
-84 kg Mladen Carević ("Građevinar" - Virovitica),
+84 kg Milan Vučević ("Zagreb" - Zagreb).

Iz ovoga se vidi da su unutar bivše Jugoslavije kickboxing trenirali i najviše uspjeha u natjecanju imali borci iz Hrvatske. Pored njih natjecali su se i Slovenci i borci iz BiH.

Odbor za full contact Karate saveza Hrvatske formiran je 1977. g., a njegov predsjednik je bio ing. Stjepan Ivasić iz Zagreba. Svoju djelatnost su usmjerili na stvaranje šire baze, tj. formiranje novih klubova te održavanje seminara, tečajeva i savjetovanja.

Hrvatski kickboxing savez je osnovan 16. svibnja 1992. godine. Prvi predsjednik HKBS-a do 1995. je bio Vjekoslav Šafranić iz Zagreba. Od 1995. do 2000. je tu dužnost obnašao Josip Cerovec iz Kutine, a sadašnji predsjednik je prof. Predrag Znaor iz Malinske koji tu dužnost obavlja već drugi mandat. HKBS je član svjetske kickboxing federacije WAKO (World association of kickboxing organisations - www.wakoweb.com ) To je prvoosnovana svjetska federacija koja je danas najbrojnija, nasnažnija, najorganiziranija i najcjenjenija. Na njezinoj utemeljiteljskoj skupštini je bio Žarko Modrić iz Zagreba pa je to vjerojatno jedinstven primjer da su Hrvati suosnivači neke svjetske sportske federacije. WAKO danas djeluje u 88 zemalja svijeta

Na svjetskim i europskim prvenstvima smije nastupati samo jedan natjecatelj iz svake države u pojedinoj kategoriji.

Amerikanac Mike Anderson je 1972.-74. godine definirao kickboxing sportska pravila. Prvo europsko prvenstvo u full contactu je održano 1977. u dva dijela (u Rotterdamu i u Beču). Marin Batina iz Splita je osvojio prvo mjesto u Beču u kategoriji do 79 kg, ali budući da nije nastupio na prvom turniru u Rotterdamu njegova ukupna pozicija na kraju godine na europskoj rang listi je bila tek šesto mjesto. Europsko prvenstvo u semi contactu je započelo godinu dana kasnije. Također su održana dva turnira za poredak na konačnoj godišnjoj rang listi. Na drugom turniru u semi contactu u 1978. koji je održan u Baselu (Švicarska) Slobodan Šokota iz Rijeke je osvojio prvo mjesto, ali budući da nije nastupio na prvom turniru u Wolfsburgu (Njemačka) njegov poredak na europskoj rang listi krajem godine nije bio među prvom trojicom. Prvo svjetsko prvenstvo u full contactu je bilo 1978. u Berlinu. Branko Žgaljardić iz Rijeke je tada postao prvi amaterski svjetski prvak u full contactu u povijesti. Za taj povijesni uspjeh je dobio i Nagradu grada Rijeke.

Na 3. EP u Milanu 1979. dobili smo i prve europske prvake u full contactu. To su do 84 kg Branko Žgaljardić, a do 79 kg Branko Cikatić iz Splita koji je godinama nakon toga bio naš najuspješniji kickboksač.

U Splitu je 1974. održana jedna od prvih kickboxing priredbi u povijesti kada su se sastale full contact selekcije Dalmacije i ostatka Hrvatske. Tih godina kickboxing razvijaju udruge "«Budokai" koju osniva dr. Emin Topić iz Zagreba, "Mugendo" s Petrom Mijićem iz Splita i "Jeet kune do" Branka Tenžere iz Splita. U Trogiru je 1988. održano Europsko seniorsko prvenstvo u full contactu i glazbenim formama, a Republika Hrvatska je 1997. u Dubrovniku bila domaćin Svjetskog seniorskog kickboxing prvenstva u light contactu i low kicku.

Ivan Milinović iz Rijeke je prvi kickboksač - junior koji je postao svjetski prvak za tek uspostavljenu nezavisnu Republiku Hrvatsku. On je svoje zlato osvojio 12.-20. kolovoza 1991. na WKA SP-u u Ocean Sityu (SAD). To je bilo nekoliko dana nakon što je istu titulu osvojio nanbudo-junior Alan Matković u Španjolskoj. Također valja istaknuti da je prvu zlatnu medalju u pojedinačnoj muškoj seniorskoj konkurenciji na nekom SP-u za Republiku Hrvatsku donio kickboksač pokojni Borislav Ilić iz Rijeke u disciplini low kick - na WAKO svjetskom kickboxing prvenstvu koje je 7. i 8. prosinca 1991. održano u Parizu. Prva svjetska profesionalna prvakinja i najbolja hrvatska kickboksačica svih vremena je Ivana Derdić iz Jastrebarskog. Ona je prvi put postala europska prvakinja u semi contactu 1996. u Caorleu, svjetska prvakinja u light contactu u Dubrovniku 1997., svjetska prvakinja u full contactu 1999. u Caorleu, a svjetska WAKO PRO prvakinja u low kicku 2002. WAKO svjetska juniorska prvenstva su započela 1997. Prve svjetske juniorske prvakinje u Moskvi su bile Erna Obralić iz Kutine i Kristina Novak iz Krapine.

Prvi pobjednici prvog Svjetskog kadetskog prvenstva za kadete u talijanskoj Marini di Carrara 2004. godine u disciplini semi contact postali su: Andrej Gudac (KBK "Sušak" - Rijeka) i Saskia Božić (KBK "Kutina" - Kutina) među mlađim kadetima, Ivan Romić i Dejan Gašparević (KBK "Kutina" - Kutina) te Andreja Ivas (KBK "HBD" - Vodice) i Ana Znaor (KBK "Malinska" - Malinska") među starijim kadetima.

WAKO PRO svjetski i europski profesionalni prvaci u full contactu i low kicku posljednjih godina su bili: Igor Ivošević, Dražen Ordulj, Mladen Šteko, Ivica Čukušić, Siniša Andrijašević, Marko Žaja, Ivica Tekić, Ivana Derdić, Sanja Stunja, Ante Varnica i Senad Ostreman i Frane Radnić.

Pored kickboxing disciplina u kojima je dozvoljen knock-out tzv. "tvrde discipline" održavaju se borbe za svjetske i europske profesionalne naslove u semi i light contactu. Prvi i za sada jedini Hrvati osvajači tih odličja su: Roland Conar i Mirko Borković. Mirko Borković iz Jastrebarskog je WAKO PRO europsku titulu u light contactu izborio 16. ožujka 1997. u Italiji. Roland Conar, član KBŠU Malinska, je najuspješniji semikontaktaš u povijesti. Višestruki je osvajač svjetskih zlata u skoro svim svjetskim kickboxing organizacijama. WAKO PRO svjetsku titulu je osvojio 15. svibnja 1999. u Italiji.

Svjetska i europska kickboxing prvenstva održavaju se naizmjenično svake druge godine tako da Hrvatska u posljednjih nekoliko godina ima svjetske prvake. To su: Zvonimir Gribl (KBK "Malinska" iz Malinske") i Pero Gazilj (KBK "Mawaschi" iz Makarske) u semi contactu, Sanja Stunja (KBK "Jastreb" iz Jastrebarskog) u light contactu, Ivan Rudan u full contactu (KTB "Tigar" iz Zagreba) i Ante Varnica (KBK "Pit Bull" iz Splita) u low kicku. Igor Jurković (KBK "King" iz Poreča) i Frane Radnić (KBK "Pit Bull" iz Splita) u thai kickboxingu te Lidija Mandić (KBK "Chili" iz Osijeka) u aero kickboxingu.

S tim u vezi, posebno valja istaknuti da su Rudan i Varnica prvi hrvatski sportaši zbog kojih je usred Beograda 24. studenog 2001. pred 10.000 gledatelja i 18 TV ekipa odsvirana hrvatska himna i podignut hrvatski stijeg na vrh dvorane. 2002. godine je to u rujnu ponovljeno usred Podgorice zahvaljujući svjetskom juniorskom prvaku Seadu Pejmanoviću iz Omišlja, a nakon toga se hrvatska himna čak 7 puta zasvirala u Budvi. Budući da Jugoslavija više ne postoji pod tim imenom taj sportsko-nacionalni uspjeh hrvatskih kickboksača nitko više ne može ponoviti.

Hrvatski kickboxing je poznat u svijetu. Najpoznatiji naš borac Branko Cikatić “Hrvatski tigar”, prvi je pobjednik najcjenjenijeg thai kickboxing turnira na svijetu koji se organizira u Japanu pod popularnim nazivom K-1. Jedan od trenutačno najcjenjenijih svjetskih boraca je njegov bivši učenik Mirko Filipović “Cro Cop”. O ugledu Hrvata na svjetskoj borilačkoj sceni govori činjenica da je glavni tajnik HKBS-a, međunarodni kickboxing sudac ing. Romeo Deša iz Omišlja izabran za tehničkog direktora WAKO-a te da je danas zadužen za nadzor i vođenje svjetskih i europskih kickboxing prvenstava.

HKBS je u Hrvatski olimpijski odbor primljen 6. studenog 1996. u svojstvo pridruženog člana. Od tada je skoro svake godine po rezultatima svojih sportaša na međunarodnoj sceni najuspješniji nacionalni sportski savez član HOO-a. Te 1996. g. od ukupno 180 hrvatskih medalja, kickboksači su osvojili preko trećine, tj. 62.

2002. godine su sportaši Hrvatskog kickboxing saveza bili još uspješniji: bez međunarodnih turnira, koje nisu uvršteni u ovaj popis, osvojeno je ukupno 74 medalja (22 zlata, 22 srebra i 30 bronci), tj. dva svjetska profesionalna zlata te na EP za seniore u Italiji 14 medalja (zlato, 4 srebra i 9 bronci), na SP za juniore u Crnoj Gori 33 medalje (8 zlata, 11 srebra i 14 bronci), na SK za seniore 8 medalje (3 zlata, 4 srebra i bronca) i na SK za kadete 17 medalja (8 zlata, 3 srebra i 6 bronci).

U 2003. godini hrvatski kickboksači nastavljaju niz uspjeha, dapače, uspjesi su veći i brojniji - ukupno je osvojeno 79 medalja od čega su 3 zlatne sa svjetskog prvenstva u Parizu (Zvonimir Gribl u semi contactu, Sanja Stunja u light contactu i Lidija Mandić u aero kickboxingu). Također se ističu i osvajači WAKO titula svjetskih prvaka po profesionalnim pravilima - Ivica Tekić u thai kickboxingu i Sanja Stunja u full contactu.

2004. godina je bila posebno uspješna, slobodno se može reći da je Hrvatska 2004. godine upisana zlatnim slovima u svjetsku i europsku kickboxing povijest. Naši reprezentativci su se protekle godine čak 21 put popeli na najvišu stepenicu pobjedničkog postolja i u njihovu je čast svirana "Lijepa naša", a "mala" Hrvatska se uvrstila u svjetske borilačke velesile.

2005. godina ističe se ekipnim uspjehom Hrvatske kickboxing reprezentacije. Ukupno je na Svjetskim prvenstvima osvojeno 20 medalja (4 zlatne, 8 srebrnih i 8 brončanih9. Uspjeh u Maroku u rujnu na Svjetskom prvenstvu u low kicku, thai kickboxingu i glazbenim formama, gdje su Splićanin Frane Radnić iz kluba "Pit Bull" i Igor Jurković iz porečkog kluba "King" osvojili zlatnu medalju i kada se Hrvatska među 39 zemalja sudionica plasirala kao treća u thai kickboxingu, gotovo da se smatra čudom. Niti tzv. "meke discipline" ne zaostaju - na Svjetskom prvenstvu u semi, light i full contactu te aero kickboxingu koje je u prosincu održano u Mađarskoj zlata su osvojili Zvonimir Gribl i Pero Gazilj u semi contactu, a Hrvatska je među 49 zemalja sudionica postala treća u semi contactu i četvrta u aero kickboxingu.

Posebnu je skrb posvećena najmlađim uzrastima. Osmišljeno im je slobodno vrijeme i ponuđena im je zdrava aktivnost koja ih pozitivno usmjerava i formira. Oni su nam uzvratili svojim iznimnim natjecateljskim rezultatima. Na Svjetskom prvenstvu u Italiji 2004. kadeti su osvojili 21 medalju (6 zlatnih, 5 srebrnih i 10 brončanih), a juniori čak 46 odličja (12 zlatnih, 17 srebrnih i 17 brončanih). Hrvatska nacionalna kickboxing vrsta je bila najbrojnija, ispred Italije i Rusije. Među 664 natjecatelja iz 28 država Hrvatsku je predstavljalo 146 osoba, od čega 99 boraca. To je bio i jedan od osnovnih razloga što je Izvršni odbor WAKO Svjetske kickboxing organizacije upravo Hrvatskoj i Hrvatskom kickboxing savezu dodijelio domaćinstvo sljedećeg Svjetskog kickboxing prvenstva za kadete i juniore, a koje će se održati krajem rujna 2006. u Zadru.

Da ne bi bilo zabune i sumnje u vrijednost svih tih medalja valja primijetiti sljedeće: 1994. g. su članovi HKBS-a na IAKSA seniorskom EP u Riminiju imali samo jednu brončanu medalju. 1995. g. je na kadetskom SK u Karlsruheu prošla bez medalja, a u Kijevu na seniorskom SP osvojene su samo 2 medalje (zlato i broncu). 1996. g. na seniorskom SK osvojeno je 6 medalja (srebro i 5 bronci), a 1997. na juniorskom SP 3 medalje (2 zlata i srebro). Na sva ova prvenstva i kupove idve vrlo brojna reprezentacije kao i sada, tj. s punim autobusima, a to je shvaćeno prvenstveno kao ulaganje u znanje i iskustvo reprezentativaca i trenera.

Također treba uvažiti činjenicu da sportaši i treneri HKBS-a kao i dužnosnici gotovo svaki vikend tokom godine imaju neko natjecanje jer se održava godišnje 27 državnih prvenstava, a pored toga reprezentacije obavezno sudjeluje na SP, SK, EP kao i što klubovi sudjeluju na tradicionalnim međunarodnim tzv. "Open" turnirima u Njemačkoj, Italiji, Austriji, Sloveniji, Mađarskoj i BiH. Isto tako Hrvatski kickboxing savez organizira tradicionalni Božićni međunarodni turnir u Kutini "Croatia Open" (inače drugi po veličini "Open" kickboxing turnir u Europi) kao i niz drugih kupova i pozivnih turnira.

HKBS u ovom trenutku ima 131 klub - člana, a djeluju i županijski kickboxing savezi. Savezom upravlja Upravni odbor koji broji 15 članova i koji se redovito sastaje najmanje svaka tri mjeseca. Sjednica skupštine je također redovna početkom svake godine. Operativno upravljanje Savezom između sjednica obavljaju predsjednik i glavni tajnik. Imajući na umu rezultate koji su nabrojani, te navedene aktivnosti još više na težini dobiva činjenica da se sve ove aktivnosti obavljaju potpuno volonterski, odnosno Savez nema profesionalno zaposlenog niti jednog djelatnika.

Evo, danas započinjem s pisanjem svog bloga. Cilj mi je na jednom mjestu staviti sve što inače pišem o kickboxingu (a dosta pišem), ali pisati i neke stvari, razmišljanja, ideje, komentare koje mi se vrte po glavi kako bi ih i drugi vidjeli, a neopterećeni tko je to napisao - i komentirali.

Sljedeći cilj mi je približiti kickboxing široj sportskoj, ali i ostaloj javnosti. Reći im da je kickboxing lijep sport, da razvija kod mladog čovjeka pozitivne vrijednosti, zdrav je - ma koliko drugi pričali drugačije, sport koji potiče razvoj najljepših vrijednosti kod mladog borca - fer sportaša.

Eto, toliko za sada.

U Zagrebu su u subotu, 5. ožujka 2005. održana dva državna prvenstva u kickboxingu - Hrvatsko prvenstvo u semi contactu za starije kadete i Hrvatsko prvenstvo u full contactu za seniore. Izvršni organizator natjecanja u Zagrebu, u Boćarskom domu bio je KBK "Sokol" iz Slunja pod vodstvom Zdravka Begovića i Vlade Rendulića. Tijekom večeri, za vrijeme održavanja finalnih borbi u full contactu u dvorani je bilo oko 200-tinjak gledatelja.

FULL CONTACT
Na državnom prvenstvu u full contactu za seniore sudjelovala su 63 seniora i 9 seniorki iz 25 klubova - članova Hrvatskog kickboxing saveza. Samo prvenstvo donijelo je dosta iznenađenja i neka nova, a zapravo stara kickboxing imena vratila su se ponovno na ring. Posebno bih tu izdvojio Ivana Otulića, koji je bivši član kickboxing kluba iz Omišlja i koji je zajedno s Marijom Šivolijom svojedobno otišao u boks. Sada se kao član kickboxing kluba "Grobnik" iz Čavala (kraj Rijeke) vratio u kickboxing ring i nakon nekoliko silovitih borbi postao državni prvak, ali i proglašen za najboljeg natjecatelja državnog prvenstva.

U ženskoj konkurenciji pravo iznenađenje bila je Maja Cukrov - članica kluba "Hrvatski branitelj dragovoljac" iz Vodica, donedavno uspješna natjecateljica u semi i light contactu. Ona se u finalnoj borbi susrela s iskusnom Katarinom Iličić iz Popovače koju je pobijedila i pored osvojene titule državne prvakinje, Maja je proglašena i najboljim natjecateljicom državnog prvenstva u full contactu.

Neugodno iznenađenje bili su kickboksači dosad jednog od najboljih klubova, gotovo neprikosnovenog u tzv "tvrdim opcijama" - "Pit Bulla" iz Splita. Kao da su si svi ostali natjecatelji postavili za cilj pobijediti baš Pitbullovce, a oni kao da su se uspavali na tronu najboljih. Ipak, "Pit Bull" nije lako pokleknuo. Zadržao se u vrhu i ukupnim rezultatima proglašen je najboljim klubom državnog prvenstva u full contactu.

Bilo je dosta vrlo zanimljivih borbi. Posebno treba izdvojiti odličnu finalnu borbu u kategoriji do 71 kg, gdje je "novajlija" Sanjin Pol Vrgoč na iznanađenje svih s 3:0 pobijedio vice prvaka Europe, višegodišnjeg državnog prvaka i reprezentativca - Pitbullovca Franu Radnića. Odličnu borbu pokazao je i mladi Miroslav Grgić u najlakšoj težinskoj skupini -57 kg protiv Maria Ninčevića iz Pit Bulla pobijedivši ga knock outom u 2. rundi. Veljko Šaponja, novo ime na hrvatskoj kickboxing sceni - član novoosnovanog kluba "Grobnik" iz Čavala, pobijedio je u kategoriji -60 kg Hrvoja Đirlića iz "Pit Bulla". Iz kluba "Grobnik" dolazi i već prije spomenuti Ivan Otulić, koji je u možda najboljoj borbi večeri, pobijedio podijeljenom odlukom sudaca Marka Benzona iz "Pit Bulla" s 2:1. Nedžip Mazlami iz kluba "Bura" Kostrena - povratnik u kickboxing, svladao je s 3:0 reprezentativca i 3. s posljednjeg svjetskog kickboxing prvenstva Vinka Đirlića iz "Pit Bulla". U kategoriji do 67 kg, dvojbenom sudačkom odlukom 2:1 Renato Gogošević iz "Pit Bulla" svladao je Luku Bjelanovića - člana kluba "Sveti Krševan" iz Zadra. Da sve ne ispadne tako loše po "Pit Bull" pobrinuo se u kategoriji do 81 kg mladi Miro Šarac koji je u vrlo ujednačenoj borbi i s blagom premoći u trećoj rundi pobijedio Sašu Bujasa iz zagrebačkog kluba "Tigar-Cikatić". U kategoriji do 86 kg predajom Dragana Kuzmića iz "Pit Bulla" u 2. rundi pobijedio je Igor Jurković iz porečkog "Kinga". Vidjelo se da je Dragan fizički bio nespreman zbog tek preležane gripe. I na kraju, dvije borbe u teškoj i super teškoj kategoriji s kojima su Pitbullovci pokazali da svakako zaslužuju zadržati epitet najboljih - u kategoriji do 91 kg, Marko Tomasović je s 3:0 pobijedio Valentina Venturinija iz porečkog "Kinga", a također iz istih klubova su se u finalu kategorije +91 kg našli Pitbulovac Damir Tovarović i Kingovac Tomica Paladin. Odlukom sudaca 3:0 pobijedio je Tovarović.

U ženskoj konkurenciji bilo je nekoliko zanimljivih borbi, a posebno bih tu izdvojio vrlo borbeni meč u kategoriji do 48 kg, gdje su se susrele Vanja Radetić iz "King" - Poreč i Zinaida Mustapić iz "Croatia" Sisak. Pobijedila je Radetić s 3:0. Posebno iznenađenje u kategoriji do 60 kg bila je Maja Cukrov iz kluba "HBD" iz Vodica koja je s 3:0 pobijedila već iskusnu Katarinu Iličić iz kluba "Moslavac" - Popovača.

SEMI CONTACT
Na državnom prvenstvu Hrvatskog kickboxing saveza u semi contactu za starije kadete sudjelovalo je 64 starijih kadeta i 33 starije kadetkinje iz 25 klubova - članova Hrvatskog kickboxing saveza. Za najbolje proglašeni su Jelena Horvat iz kickboxing kluba "Krapina" iz Krapine i Andrej Gudac iz kickboxing kluba "Sušak" iz Rijeke. Najbolji klub državnog prvenstva u semi contactu bio je kickboxing klub "Moslavac" iz Popovače.

U nastavku su rezultati:

FULL CONTACT:
Seniori:
- 57 kg
1. Miroslav Grgić - "Moslavac" - Popovača
2. Mario Ninčević - "Pit Bull" - Split

- 60 kg
1. Veljko Šaponja - "Grobnik" - Čavle
2. Hrvoje Đirlić - "Pit Bull" - Split
3. Antonio Ivas - "HBD" - Vodice
3. Darko Škopac - "Terminator" - Split

- 63,5 kg
1. Nedžip Mazlami - "Bura" - Kostrena
2. Vinko Đirlić - "Pit Bull" - Split
3. Nikola Božić - "Mega Centar" - Rijeka
3. Mario Katić - "MOKK" - Kaštela

- 67 kg
1. Renato Gogošević - "Pit Bull" - Split
2. Luka Bjelanović - "Sveti Krševan" - Zadar
3. Tomislav Tišljarec - "Kobra" - Bjelovar
3. Dejan Bajuti - "Croatia" - Sisak

- 71 kg
1. Sanjn Pol Vrgoč - "Mislav" - Podstrana
2. Frane Radnić - "Pit Bull" - Split
3. Mihael Brezinščak - "Moslavac" - Popovača
3. Miljenko Rohtek - "Mladost" - Varaždin

- 75 kg
1. Ivan Otulić - "Grobnik" - Čavle
2. Marko Benzon - "Pit Bull" - Split
3. David Šajin - "King" - Poreč
3. Boris Golemović - "Busshido" - Požega

- 81 kg
1. Miroslav Šarac - "Pit Bull" - Split
2. Saša Bujas - "Tigar-Cikatić" - Zagreb
3. Ivica Duspara - "King" - Poreč
3. Teo Radnić - "Pit Bull" - Split

- 86 kg
1. Igor Jurković - "King" - Poreč
2. Dragan Kuzmić - "Pit Bull" - Split
3. Tomislav Jurić - "MOKK" - Kaštela
3. Siniša Pavlović - "Mladost" - Varaždin

- 91 kg
1. Marko Tomasović - "Pit Bull" - Split
2. Valentino Venturini - "King" - Poreč
3. Marijan Badel - "Sveti Krševan" - Zadar
3. Gordan Rupčić - "Mega Centar" - Rijeka

+ 91 kg
1. Damir Tovarovič - "Pit Bull" - Split
2. Tomica Paladin - "King" - Poreč
3. Stevica Šušlje - "Tigar-AP" - Karlovac
3. Tomsilav Torić - "Croatia" - Zadar

Seniorke:
- 48 kg
1. Vanja Radetić - "King" - Poreč
2. Zinaida Mustafić - "Croatia" - Sisak

- 56 kg
1. Manuela Grobotek - "Kutina" - Kutina
2. Renata Blažević - "Moslavac" - Popovača
3. Melanija Maglica - "Bushido" - Požega

- 60 kg
1. Maja Cukrov - "HBD" - Vodice
2. Katarina Iličić - "Moslavac" - Popovača
3. Matea Blažević - "MOKK" - Kaštela

- 65 kg
1. Karla Krneta - "Sveti Krševan" - Zadar
2. Miljana Čović - "Sveti Krševan" - Zadar

SEMI CONTACT
Stariji kadeti
- 42 kg
1. Frane Opačak - "Benkovac" - Benkovac
2. William Vičević - "Omišalj" - Omišalj
3. Saša Ljubojević - "Lav" - Pula
3. Tibor Ileš - "Sušak" - Rijeka

- 47 kg
1. Andrej Gudac - "Sušak" - Rijeka
2. Matej Lebo - "Benkovac" - Benkovac
3. Teo Mikelić - "Futura" - Pula
3. Matija Jambrišak - "Novska" - Novska

- 52 kg
1. Gordan Bakšić - "Jastreb" - Jastrebarsko
2. Hrvoje Palijaš - "Jastreb" - Jastrebarsko
3. Ivan Senkić - "Viktorija" - Rijeka
3. Domagoj Šarčević - "Moslavac" - Popovača

- 57 kg
1. Ivan Hajdu - "Moslavac" - Popovača
2. Andrei Ptićar - "Moslavac" - Popovača
3. Krešimir Kegljević - "Jastreb" - Jastrebarsko
3. Luka Vukušić - "Draga" - Rijeka

- 63 kg
1. Matija Lovrek - "Moslavac" - Popovača
2. Marko Radić - "Lotus" - Split
3. Igor Predović - "Tigar-AP" - Karlovac
3. Dejan Tustonja - "Futura" - Pula

- 69 kg
1. Marin Šušnjar - "Sušak" - Rijeka
2. Josip Mijalić - "Lotus" - Split
3. Frano Mijić - "Lotus" - Split
3. Danijel Juko - "Sveti Matej" - Viškovo

+ 69 kg
1. Zdravko Hasan - "Kutina" - Kutina
2. Stipe Žunić - "Sveti Krševan" - Zadar
3. Zvonimir Krnjak - "Bilje" - Bilje
3. Danijel Košanski - "Krapina" - Krapina

Starije kadetkinje:
- 42 kg
1. Ivona Jakša - "Zmaj" - Bedekovčina
2. Melanija Kolarić - "Zmaj" - Bedekovčina
3. Anamarija Fruk - "BTI" - Zabok
3. Astrid Pribernik - "Sušak" - Rijeka

- 46 kg
1. Andreja Ivas - "HBD" - Vodice
2. Valentina Miletić - "Lotus" - Split
3. Dina Ivošević - "Tigar-AP" - Karlovac
3. Sara Milanja - "Draga" - Rijeka

- 50 kg
1. Jelena Horvat - "Krapina" - Krapina
2. Irena Šubr - "Novska" - Novska
3. Nikolina Pedišić - "Moslavac" - Popovača
3. Tajana Rubeša - "Sveti Matej" - Viškovo

- 55 kg
1. Marta Frketić - "Tigar-AP" - Karlovac
2. Nicol Krajcar - "Sveti Matej" - Viškovo

- 60 kg
1. Nikolina Juričav Ivin - "HBD" - Vodice
2. Iva Birin - "HBD" - Vodice
3. Ana Vukas - "Viktoria HS" - Osijek
3. Ana Lojen - "Tigar-AP" - Karlovac

- 65 kg
1. Ana Znaor - "Malinska" - Malinska
2. Vida Fućak - "Sveti Matej" - Viškovo
3. Dolores Pogačić - "Tigar-AP" - Karlovac

+ 65 kg
1. Jelena Vidović - "Kutina" - Kutina
2. Ariana Jambrišak "Novska" - Novska
3. Ana Ursić - "Bilje" - Bilje
3. Marina Šturlan - "Krapina" - Krapina