Marketing
Kako je Frane Radnić dobio priliku boriti se za profi titulu?
Dakle, postupak kako se dolazi do borbe za profesionalnog kickboxing prvaka je u ovom konkretnom slučaju bio sljedeći. Organizator večernje priredbe obratio se Hrvatskom kickboxing savezu - konkretno predsjedniku i povjereniku za profesionalni kickboxing da bi on 15.10.2005. organizirao kickboxing priredbu - treću u nizu svojih "Noći izazova" i da bi na toj priredbi organizirao susret naše reprezentacije s nekom drugom i po mogućnosti neku borbu za profi titulu - i naravno, da je to spreman platiti. Troškovi su: dolazak i smještaj boraca plus svakom borcu taksa za nastup (o cijeni se ne pita), taksa za titulu svjetskoj organizaciji, kao i takse za nastup naših boraca. Najprije je odlučeno da naš Frane Radnić u ovom trenutku zaslužuje da se bori za titulu i to prvu u nizu profi titula - titulu WAKO Pro Europskog prvaka po profesionalnim pravilima. I sve je to određeno i prije no što je Frane postao Svjetski amaterski prvak u thai kickboxingu u Maroku.
Zašto WAKO? - Hrvatski kickboxing savez jedini je ovlašten za brigu, promicanje i provođenje sustava natjecanja - i amaterskog i tzv. profesionalnog (odnosno bolje i korektnije je reći kickboxing po profesionalnim pravilima, jer mi nemamo profesionalaca koji imaju svoj prijavljen "obrt" u kickboxingu) u Hrvatskoj, a HKBS je član najveće svjetske kickboxing federacije - WAKO koji ima svoj profi dio WAKO Pro. Stoga je WAKO u stvari jedina priznata svjetska kickboxing federacija u Hrvatskoj.
Kada je to kod kuće usuglašeno, poslan je zahtjev u sjedište WAKO-a da nam se najprije odobri da se Frane bori za profi titulu i da nam se odredi protivnik. Predsjednik WAKO-a se suglasio za Franu i predložio Stefana Paonea, trenutno u toj kategoriji najspremnijeg izazivača, brončanog s Europskog amaterskog prvenstva, prvaka Italije i bivšeg profi interkontinentalnog prvaka WAKO Pro federacije. Također, HKBS je obaviješten da je titula upražnjena. A kada pričamo o Frani i njegovoj poziciji na listi - Frane je tada bio aktualni viceprvak europe i pobjednik svjetskog kickboxing kupa - i s tim bodovima Frane bi na listi bio prvi ili drugi izazivač za tu upražnjenu titulu. Stefano Paone bi po svojim rezultatima bio niži. Ipak predsjednik svjetske federacije je tako odlučio, i ne treba to smatrati to greškom, pogotovo što se tu radi o upražnjenoj tituli.
Pa kada je predložen Talijan (he,he i predsjednik svjetske federacije je Talijan) odlučeno je da se pozove talijanska reprezentacija. Dogovoren je susret 7 reprezentativaca, pa je kasnije to smanjeno na 5 pa onda nažalost zbog troškova i ozljeda svela se priča na 3 reprezentativca. Ostale borbe organizator priredbe u Požegi je popunio s mađarskim borcima.
Frane i Stefano već su se ranije sreli, I prošlo ljeto i nekoliko mjeseci kasnije - Stefano Paone je najbolji u svojoj kategoriji u Italiji kojeg je je predsjednik svjetske (ali i talijanske) kickboxing federacije predložio da se bori za upražnjenu titulu.
Kod susreta na Hvaru, tada je naš izbornik Marko Žaja (uz suglasnost i hrvatskog i talijanskog predsjednika nacionalnih kickboxing federacija) direktno kontaktirao s izbornikom talijanske reprezentacije - i rezultat je isti ili sličan, da je drugačiji, e to bi trebalo biti možda sumnjivo.
Nažalost, javila se sumnja u trenutnu poziciju oba kandidata za upražnjenu titulu. Uzrok tih sumnji je stara rang lista na službenim stranicama WAKO svjetske kockboxing federacije. Ocjene i sumnje u ozbiljnost rang liste je opravdana, ali nije opravdana sumnja u kvalitetu borca, u legalnost titule, a pogotovo nema mjesta sumnjama da se tu radi o mučkama, naštimaljkama i sličnim nepodopštinama, kojih smo nažalost imali donedavno, a koje su, možda i nenamjerno pojedini kritičari opravdavali pod izlikom - "neka, ali barem se nešto događa, a meni nije važno koja je federacija, koji je promotor, važno je samo da je borba dobra".
Postavilo se pitanje "otkud Frane Europski prvak?", a znajući da postoje i drugi kvalitetni borci kao što su Borović, Princ, Kutkeša. Poznajem i izuzetno poštujem borce Princa, Kutlešu i Borovića, ali svi oni su u kategoriji većoj od Frane. Na stranu Princ, ali Kutleša i Borović davno su bili na legalnim i službenim natjecanjima Hrvatskog kickboxing saveza. Nažalost, nema ih dugo. Nemam namjeru niti za milimetar umanjivati njihovo znanje, kvalitetu, jačinu i sve ostalo - odlični su to borci, ali (kažem je njima, ali isvim onim "prvacima garaža" dragi prijatelji, dođite na legalna i službena natjecanja Hrvatskog kickboxing saveza - državna prvenstva i državne kupove, pomlatite te naše "bezveznjake" i garantiram da će ekipa iz kickboxing saveza drage volje vas uvrstiti u reprezentaciju i u borbe za titule. Svima nam je to u interesu. Naravno, ako ste vi zainteresirani za sve to. Ako niste - i to poštujem, ali nije fer "izvana" kritizirati, žaliti se, a istovremeno ne iskoritsiti pruženu ruku.
Nažalost, nedavno sam razgovarao s jednim "velikim" trenerom, nagovarajući ga da dođe, da pusti jednog svog borca na državno prvenstvo, a dobio sam odgovor da se on bavi samo profi borbama i da samo za to priprema svoje borce, da ga taj amaterizam ne zanima - pošteno, ali tu se razlikujemo, tu smo na različitim pozicijama i gledištima. Osobno sam uvjeren da bez dobro razvijenog amaterskog sustava natjecanja, nema ni iole respektabilnog borca u profi vodama. Naravo, izuzetaka ima, ali oni potvrđuju pravilo.
I na kraju - da je sve idealno - nije, da je sve kako bismo htjeli - nije, da ima svega i svačega - ima, ali da je sve krivo, da je sve lopovluk - e moj prijatelu, to ipak nije. Ipak povjerenje u vrijednosti koje promiče Hrvatski kickboxing savez, stotine trenera, a koje daje više od 6300 registriranih natjecatelja - e to nešto vrijedi i radi svih njih treba imati malo više povjerenja i onih "izvana".
Post je objavljen 11.01.2006. u 01:32 sati.