Nekoliko dana se već na ekranima blogovaca vrti jedna afera (da li?) jer je novinar
Tomislav Čadež (inače i sam bloger) na na e-stranicama Jutarnjeg lista objavio kritiku bloga Njujorčanka. A blogerica se naljutila i prijeti tužbom. Moš mislit.
Evo što ja o tome mislim:
Koliko sam uspio pratiti blogove, kritike o njima, pisanje novinara Tomislava Čadeža, i dosta toga vezano uz blogove - blog je, u pravilu, JAVNO iskazivanje anonimnih pisaca. Dakle svaki bloger, pa i ja među njima, SVJESNO I NAMJERNO (ali anonimno) iznosi na svjetlo javnosti što želi da drugi vide. I ja sam iznio SAMO ono što sam želio da drugi vide. Da, nemam za cilj sebe eksponirati, ali želim s drugima podijeliti neke informacije, razmišljanja, impresije, po mogućnosti dobiti komentar, potvrdu ili kritiku. Sve to znači da sam svjesno i namjerno izašao u JAVNOST i da sam sada podložan SUDU JAVNOSTI, ne ja (jer sam ostao anoniman) već moje umotvorine i pisanije.
A posao novinara, u ovom slučaju Tomislava Čadeža je upravo baviti se tim JAVNIM stvarima. A ako nam se nešto od suda javnosti, pa makar to bio i jedan novinar, ne svidi - e to je onda naš problem, ne problem novinara, niti javnosti.
I budimo iskreni pred ogledalom - da smo htjeli da sve ostane skriveno, zar bi smo pisali blog? Pa, pisati svoj dnevnik u wordu na PC-ju puno je brže, jednostavnije i tajnije, zar ne?
I na kraju, žao mi je što je što u sučeljavanju argumenata ima previše osobnog.
Post je objavljen 22.01.2006. u 12:11 sati.