ponedjeljak, 22.01.2018.
Sad kad je sve prošlo ...
Još uvijek si mi srcu najmilije. Jedino za čim čeznem i što želim smrviti zagrljajem, poljubiti dušom i ne pustiti nikada.
Sada znam da je ljubav. Jer ne prolazi. I nikada neće.
Nikada mi srce neće napustiti ova neizmjerna tuga za svim što više nemam, nikada mi misli neće otići dalje od tebe, nikada mi nitko neće zauzeti tvoje mjesto. Utaborio se si preduboko da bi ikad nestao.
Volim te. Još uvijek svim srcem. I nema dana da ne pomislim na tebe. Da te ne poželim zagrliti. Da te ne poželim...
Još bih uvijek cijeli svoj svijet mjenjala za tebe. Još uvijek me boliš. Još uvijek je jača moja ljubav od sve boli koju si mi nanio.
I nema toga što ti ne bih oprostila...
Sad kad je sve prošlo a samo ljubav ostala...
srijeda, 03.01.2018.
Sretna mi Nova ja
Ne znam sto je pred menom, ali znam da sam sad odlucnija nego ikad da konacno prekinem ovo prokletstvo od svog zivota, ovo unistavanje sebe i ponizavanje svega svoga...
Neće te biti više u mojim nocima, iako si i ti tako odlucio izgleda.
Nisi zasluzio rijec kamoli objasnjenje.
Nisi zasluzio pogled, objasnjenje, odgovor, nsi zasluzio ni sekundu vise mog vremena.
Vidim i tebi je svejedno. Uvijek ti je bilo. Samo vjerovatno mislis da sam ja tu, da cu uvijek i zauvijek biti bez obzira na tvoje musice , na tvoje nervoze, na tvoja nejavljanja.
Pun mi je kufer skrivanja, laganja, strepnje sto ces i kako pomisliti. Pun mi je kufer tvojih bolesnih ideja, tvojih egositicnih prohtjeva, bolesnih zelja.
Ne mogu se vise davati za nulu.
Ne zelim vise.
Iako nigdje nista nemam... Iako se nemam kome ni gdje vratiti... Iako sam najsamija na svijetu... ne zelim.
