Ne znam sto je pred menom, ali znam da sam sad odlucnija nego ikad da konacno prekinem ovo prokletstvo od svog zivota, ovo unistavanje sebe i ponizavanje svega svoga...
Neće te biti više u mojim nocima, iako si i ti tako odlucio izgleda.
Nisi zasluzio rijec kamoli objasnjenje.
Nisi zasluzio pogled, objasnjenje, odgovor, nsi zasluzio ni sekundu vise mog vremena.
Vidim i tebi je svejedno. Uvijek ti je bilo. Samo vjerovatno mislis da sam ja tu, da cu uvijek i zauvijek biti bez obzira na tvoje musice , na tvoje nervoze, na tvoja nejavljanja.
Pun mi je kufer skrivanja, laganja, strepnje sto ces i kako pomisliti. Pun mi je kufer tvojih bolesnih ideja, tvojih egositicnih prohtjeva, bolesnih zelja.
Ne mogu se vise davati za nulu.
Ne zelim vise.
Iako nigdje nista nemam... Iako se nemam kome ni gdje vratiti... Iako sam najsamija na svijetu... ne zelim.
Post je objavljen 03.01.2018. u 08:46 sati.