četvrtak, 26.10.2017.
Ja sam dobro ...
Mnogo se toga promjenilo u ovih godinu dana.
Ja evo.
Boljelo me ko sam vrag, duša mi se prepolovila, srce mi se raskrvarilo i boljelo je... Boljelo ko nista u zivotu.
Ne znam što je više boljelo : prevare, ili izdaja, ili razočaranje, ili neznanje, ili šok, ili nevjerica, ili laži ili istina ?!
Sve me boljelo i duša i tijelo, i nokti i kosa, i misli, sve je vrijeđalo ko otvorena rana kad na nju stavis sol.
A nitko vidio nije...
Mislila sam da života više nema. Da nema ni smisla. Da će uvijek tako boljeti. Mislila sam da sam umrla, al živim malo eto...
Mislila sam da će boljeti cijeli moj život. Da me više nama. Ni na slikama, ni u pričama.
Ali evo prošla je godina. Najteža. Najgora. Najbolnija.
Živa sam. I malo još boli ? Ona polovica duše koja je vjerovala u tebe. Nju si zauvijek razočarao.
Sve ostalo je prošlo.
Bilo je nekih divnih ljudi oko mene. Koji su vidjeli sve a govorili nisu ništa.
Koji su liječili poljupcima i zagrljajima...
U moj život je ušao onaj koji je pogrešan znam. I koji ne vrijedi. Ali me izliječio.
Ne liječi vrijeme. Vrijeme prolazi i boli ga briga. Liječe ljudi.
Oni koju su isto ranjeni. Koji su isto umrli.
Ja sam dobro....
Hvala Bogu dobro...
A kako si ti ?
