utorak, 31.05.2016.
Nismo isti zar ne ?
Prošlo je 10 godina. Misliš da smo još uvijek isti?
Do duše nije se puno toga promijenilo u mom životu. Još uvijek sam ona ista naivna djevojčica koja vjeruje u oči. I ti si još uvijek onaj isti lik koji nudi prazna obećanja, koji ne odustaje od onoga što poželi, koji ne priznaje ne kao odgovor.
Ali promijenilo se puno stvari od tada. Potrošilo se jedno desetljeće mojih propalih ljubavi, novih razočarenja, pokušaja da od života sastavim život, prošlo je previše vremena da bi ti ostavio bitan trag. Sjećam te se. I uvijek ću. Ne zato jer si bio najbolji i najdraži već zato što sam te nekad davno odabrala iako sam znala da si najpogrešniji i da nećeš trajati.
Gledala sam te neku noć u oči. Iste koje su me nekad možda i voljele ili sam samo ja vjerovala u to. Nemaš više isti pogled. Umoran si. Od pogrešne.
Na trenutak sam pomislila ; oh kako si samo propao. A onda sam shvatila da si oduvijek takav bio.
Znam što misliš o meni. Znam i zašto si me poželio opet.
Ali nismo isti zar ne ??
Ti si ostao gdje si i bio, ponašaš se kako si se i ponašao i želiš me kako si me i želio. Ali kod mene si prošao. I nemaš nikakve šanse da se vratiš. Jer sad sam ti najbolja znam. I sebi sam. I nisam više za tebe.
U mom životu su neki drugi ljudi i neka druga mjesta. I ljubav. Ono što nikad nisi znao ni imao. Kao ni ja. Zato sam i bila s tobom.
