srijeda, 13.04.2016.
Strah me
Mene je strah od ovoga što se koprca u meni. I ne samo toga. Strah me da se ponovo ne razočaram. Da ponovo plačem. Strah me od onoga što me prati cijeli život. I zato kočim. Naglo stajem ispred svake sitnice što upućuje na ljubav. Jer meni je ljubav bol. Za drugu ne znam.
Strah me starog tebe. Da ti opet sve bude važnije od mene. I da opet budem zadnja. Jebi ga navikao si me na to.
Ne spavam noćima jer sanjam razočarenje. Jer me muči to što je sve u redu. Jer me sumnja razdire. Jer ne vjerujem više. Jer se trudiš oko mene, ali mi ne dokazuješ. Meni trebaš dokazivati, tupiti svaki dan jedno te isto, pokazivati mi bezbroj puta, meni trebaš objašnjavati jer ne kontam, jer sam nesigurna jer nikad nisam bila voljena i ne vjerujem u to.
Vidiš li da me je strah, užasan strah koji ledi oko srca?! Strah me plakanja. I strah me da te ne izgubim opet i skroz. Ne bih više mogla to podnijeti.
Strah me da odeš. I više se nikad ne vratiš. Strah me da me neka druga žena ne izbaci iz tvog života. Sve si mi što mi je ostalo i sve što trenutno imam, i sve što želim iako se to užasno bojim priznati.
Sanjala sam da me voliš… I bilo mi je lipo ….
