utorak, 09.09.2014.
Moje ruševine
O Bože ja sam se počela gubiti. U godinama kada bih trebala imati jasan , precizan i izgrađen do najsitnijih detalja svoj životni tlocrt, ja gradim pa rušim, pa među tim ruševinama tražim onaj mali sobičak koji se negdje tamo nazire a ne sliči više ni na šta… Baš sam jadna !! Tješim se u njemu, jer je nekad bio moj. A nije bio nikad. Pa ga rušim iznova. Srušeno rušim. Gušim se u svojim zidovima koje ne želim, nisam ih htjela takve. Htjela sam velike prozore da gledam u svijet.
Opet te više ne trebam. Nisam karakter i sumnjam da ću ostati odlučna. I sumnjam da ću dat sve od sebe. Zato jer sam jadna. I ne znam sama. Nakon toliko godina s tobom, ne preostaje mi ništa nego teturati ruševinama i tražiti svoje prozore u njima. Prozore koji ne gledaju nigdje….
