srijeda, 03.09.2014.
Čudna je zvjerčica strast ....
Opet te evo u mom životu, da se ponovo trujem tvojim dodirima, koje znam na pamet. Da ponovno iscrtavaju izgarajuće tragove po mojoj koži, koje moram a ne želim saprati. Ponovo si tu , gdje si i bio svih ovih godina, utabanjao si svoje korake, ukalupio ih na mom putu da su postali normalni, potrebni, svakidašnji. I da ne smetaju. Nikome i ničemu…
Nisam ista ja. Ne značiš mi više. Ništa i nigdje. I tu sam iz navike, iz želje, iz dosade. Baš onako kako zaslužuješ. Ni blizu nisam one drhtave , plašljive poluzaljubljene curice od prije 6 godina….
Nisi isti ti. Ne znaš me izgubiti. Ne znaš se nositi s mojim odlaskom. Trudiš se više nego ikad. I slabiji si nego ikad. I mogla bih te imati. Nisi onaj koji je svoje probleme stavljao iznad mene. Nisi onaj koji je svoju kožu derao do kosti da sapere moj miris s nje.
Ista je samo strast. Koja je ostala, i kad je sve drugo ishlapilo. Ista je samo strast koja je ostala i kad se sve drugo ispralo pod kišom koja godinama ne staje iznad nas… Kišom nečijih suza….
