subota, 30.05.2009.
Sve si moje,,i radost i sreća,,,
Sjetim te se često. Pamtim te po dobroti. Možda jedino iskreno , razumno, vrijedno što je prošlo mojim stazama. Nije samo prošlo. Ostao si uvijek dio mog puta, dio mojih snova, molitvi i mojih misli. Ne dam zaboravu da mi te otme.
Nije mi trebalo dugo da mi se uvučeš pod kožu, i tamo ostaneš zauvijek , ugnijezdiš se pod kapom mojih pokušaja, pogrešaka, lutanja bez ciljeva... jedino si vrijedno bio oduvijek sam to znala. Sad kad zbrojim svoje pogreške, kad realno pogledam poražavajuću sumu koja se godinama skupljala ,,,shvaćam da sam ih sve platila tobom.
Mislila sam da te nisam bila vrijedna, bila sam svjesna svega toga. Jer nakon brodoloma na svim mojim morima ,,došao si kao utočište, mir i spokoj , meni i mojoj duši... Nisam bila vrijedna ni jednog tvog pogleda, podrške, poljupca,,ni jedne tvoje minute... moj život te nije zaslužio.
Zavoljela sam tvoj dječački pogled, zelene oči u kojima sam jasno gledala sebe, i dno svog života, sve boli , poniženja, razočarenja,,koje sam skupljala godinama,,i donijela ih na tvoj prag. Znao si sa mojim greškama,,i sa mnom.
Bio si ono što sam se najmanje nadala da ćeš biti meni i mojemu svemu. Svakim danom u tebi sam vidjela sve manje djeteta a sve više čovjeka .
Bože, kako se lako može zavoljeti netko za koga sam oduvijek mislila da je iluzija, da ne postoji, ali razuvjerio si me,,, postojao si ,,,do mene,,
Nisam te bila vrijedna,,samo ja znam zbog čega. Ne saznao nikada. Ne prozreo moje laži. Ne shvatio moje trzaje.
Sretna sam žena. Zbog tebe. I jedino zbog tebe u svom životu. Prešao si u glavi i mene i mnogo starije od sebe,,i mene,, sretna sam što mi postojiš. Što te se sjetim. I nasmijem se. I radujem se.
Sretna sam jer te poznajem i volim. Jedino tebe. Za cijeli život. Budi sretan! !
