Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

utorak, 31.03.2020.

Traženje smisla


Foto: otočka


Kročila u Šumu.
Do koljena u niskom raslinju. Zaplićem. Posrćem. Gacam. Tražim.
A da ni sama ne znam šta.
Možda smisao?
Traži li se on ovdje?

Bor do bora.
Korijenje im isprepleteno u suživotu. Krošnje zapetljane ko djevojačke kose.
A oni rastu. Nebu pod oblake.
Jedan kriv. Drugi pogrbljen. Treći nakošen. Poneki sretnik uspravan ko spomenik.
Al svi zajedno Šuma. Sklad. Udisaj. Izdisaj.
Kad vjetar urla, istu stranu njišu. Kad je bonaca, tihuju. Ljeti utočište cvrčkovog poja.
Ne naplaćuju podstanarstvo.
Svi zajedno orkestar i harmonija.
Svi patnici kad ih nagriza borov prelac.
Al svi Šuma.
Uvijek Šuma.

Ponekog sprži grom. Južina iščupa iz Majke Zemlje. Ili padnu od ljudske ruke.
Milijardu nijansi zelene oaze.
Bez koje je život ništavan. I nemoguć.

Jesmo li mi pojedinci kao stablo?
Smeta li nam žila drugoga koja dodiruje našu?
Šta kad se krošnja susjedova nadvije nad našu među?
Jesmo li svi zajedno, solidarno, ljudi?
Ili neljudi?

Hoćemo li ikad biti Šuma?

31.03.2020. u 20:13 • 29 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.