Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

četvrtak, 26.03.2020.

Malo o nama


Foto: otočka


Do jučer je sve bila kolotečina. Sve pravde i nepravde svijeta su se podrazumijevale.
Uključujući stravičnu brojku od 20.000 ljudi. Koji dnevno umiru od gladi. Jer to je tamo. I negdje.

Slobode nam, kao nisu, bile ugrožene. Kad možeš šta hoćeš i kad hoćeš, onda je to demokracija.
Tu i tamo poneka povika na nepravdu.
Masa žutila na svakodnevnoj razini.
Nebitni na naslovnicama.
Preraspodjela vrijednosti u vražjim rukama.
Vrednote krivo nasađene.
Reality zaposjeli dalekovidnicu.
Mozgovi isprani.
Pogledi preusmjereni.
Duše prodane.
Ali mi, u kolotečinu, uljuljani.
Demokracija je to.
Ubiješ, zgaziš, izmlatiš, ukradeš.... slobodan si.

Onda se u hipu nad svih nadvila Prijetnja.
Strašna i opaka.
Brzoharajuća.
Ne bira. Melje i ždere ko da je plaćena po učinku.

I dođe nužda upristojit nas.
Da preživimo. Da se ne dogodi prirodna selekcija. Pa ko je jači preživjet će.
Jer tako to priroda nemilice radi. Od pamtivijeka.

I gle, čuda.
Odjedanput su nam slobode ugrožene.
Ugrožena nam prava.
Ni disat nam ne daju.
Sebični ne bi odvojili od svoje plaće. I solidarno dali onima koji hrpimice ostaju bez svega.
Pa i bez krova nad glavom.

Došlo je vrijeme upiranja prstom u krive i naopake. Sebične i egoistične.
Maske padaju.
Neka se zna čije lice ima dvije strane.

Ako i jesmo u procesu pročišćenja, nek čisto ostane čisto.
Al nek šporkica bude evidentna.
I vidljiva golim okom.
Jer govno je govno.
Smrdi.

26.03.2020. u 13:49 • 15 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.