Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

srijeda, 18.03.2020.

Zar?


Foto: otočka


Ovih dana stiže mi na wats up svega i svačega. Milijun pošalica na račun Korone. Neki me nasmiju. Šta je, u načelu, dobro. Jer, treba se smijati. Međutim, ne treba preći u porugu. Jer virus je to. Opasan i opak. Treba nać pravu mjeru. U svemu. Pa i u šali.

Izdvajam jednu od poruka. "Dajete nogometašu milijune eura mjesečno, a znanstveniku 1800. Sad idite kod Cristiana Ronalda ili Messija da vam oni nađu lijek."

Onda sam počela kopati po filmskoj šund industriji gledajući kolika sredstva se izdvajaju.
I došlo mi slabo.
Milijarde milijuna.

Mi smo, kao ljudska rasa, na koljena bacili sam Život.
I njegovu opstojnost.
Kreirali krive parametre vrednota.
Sustavno nagrađivali konzumenizam. Ne stvarne potrebe.
Ogrezli u snobovskom materijalizmu, valorizirajući ono markirano.
Nad korisnim i uporabnim samo poruga i omalovažavanje.
Uzdigli društvene elite na amoralnim postavkama.
Preraspodjelu dobara usmjerili iz jednog džepa u drugi.
Prikrivajući bahatost humanitarnim akcijama i institucijama od tzv. pomoći. Na globalnoj razini.
Nemoralnost proglasili ćudoređem i veličinom, dobrotu gnjusnom.
Ljude iz nebitnosti postavili na pijedestale.
Prave vrednote zbili u nevidljivost.
Zalili Zemlju krvlju koju nijedan potop sprati ne može.
Blagoslivljali oružje, čovjeka ostavili po strani.
Ogrnuli se mržnjom.
Postali rječiti o ljubavi.
Neuvjerljivi u djelu.

I onda se dogodi Korona.
Počela isplivavat ljudskost i neljudskost. Odgovornost i ono što nije.

Trebamo li dosegnuti dno, zaglibiti u živo blato, kako bi shvatili da nam stvarno malo za sreću treba?
Gledam u nebo.
Tražim odgovor.
I čekam.

18.03.2020. u 16:15 • 38 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.