Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

ponedjeljak, 16.03.2020.

Play station


Foto: otočka

Bio jednom jedan svijet.
Stvoren dodirom tipke na tipkovnici Playmakera, tip One.
Svi ljudi čipirani. Odreda oličenje dobra, moralnosti i poštenja.
I sve je cvalo i raslo.

Sve prodavaonice im bile besplatne. A u njima svakoraznog blaga. Ljudi ulazili. Uzimali samo koliko treba. I blaženi odlazili u svoje sretne domove. Nikad ništa nisu bacali. Pa kako i bi, kad su uzimali samo šta im treba. I koliko im treba.
Sretne li zemlje.

Al jednog dana, Playmaker tip Two, kaže, pa ovo je dosadno. Svi stalno nasmijani. Svi sretni. Nitko ništa ne traži. Nikome ništa ne treba.
Pa odluči stvoriti razbibrigu.
I ubaci Mučka.

Već slijedeći dan došlo je do poremećaja u opskrbi. Falilo kruha. Falilo tjestenine. Od svega falilo svega. Sretni ljudi su bili na tren začuđeni. Ali, brzo su problem riješili. Dijelili su na pola svoje potrebe. Sve su opet imali. Ali nešto manje. Njima je to bilo nevažno.

Za to vrijeme Mučak je svoje zalihe skupljao i skladištio. Uzimao svakim danom sve više i više.
A sretni ljudi su opet međusobno svoje dijelili. I svatko je opet imao sve. U malim količinama.
Onda jednog dana na policama više nije bilo ničega. Više se ništa nije moglo dijeliti.

Na zelenoj ledini preko noći niknulo veliko zdanje. Carstvo.
Sretni ljudi pohrlili vidjeti šta je to. Kad tamo, prodavaonica iz snova. Zlaćane police prepune sveg obilja. A ispod svakog artikla ceduljica s nekom brojkom iznad koje je pisalo: cijena. Ljudi to gledali, čudili se, propitivali. I doznaše da sve to mogu imat ako kupe. Novcem.

Nisu poznavali riječ kupiti. Nisu poznavali ni novac. Nikad ga vidjeli.
Radili su svi. Proizvodili sve svoje potrebe. Odlazili kući. Imali hrane koliko im treba.
Šta je sad taj novac?
Vijećali, vijećali oni danima i odlučili umrijet od gladi.
Svi.
Otići će svojim kućama i čekati sudnji dan.

Dani su prolazili. I tjedni.

Kruh se na policama Carstva uplisnio. Usmrdio. Zlaćane police prelile se pokvarenim namirnicama. Crvi došli na svoje.
Sretni ljudi su bili na izmaku svojih snaga. Tješili jedni druge. Pazili jedni na druge. Al vrijeme im je isticalo.

Igra je postala mračno dosadna.
Mučak je nestao pritiskom na tipku Delite.
Playmaker, tip Two, izvršio je softwareski harakiri.

A Playmaker, tip One, zadovoljno je trljao ruke.
Pokus je prošao prvi level.
Sad idemo na drugi.

16.03.2020. u 15:59 • 30 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.