Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

nedjelja, 08.03.2020.

Istina


Foto: otočka


Šetnja mi podrazumijeva prevladavanje visinskih razlika.
Krećem gotovo od razine mora.
Vidim svoj odraz u podastrtoj bistrini. Pomiješan sa šljunkom i morskom travusinom. Ježinama i zvjezdačama. Poneki friž, na odrazu lica, napravi mi zalutali ciplić. Krošnja bora me natkriljuje. Mene sitnicu u njegovoj sjeni.
To je istina koju vidim.

Onda me cesta vodi uzbrdo.
Na pola puta do vrha osvrćem se. Vidim puno toga. More iza škoja. Lastovo. Kopist. Sušac. Kuća sićušna. Uvid u Valu je veći. Sveobuhvatniji. Tek sad vidim koliko se šuma obnovila od zadnjeg požara. Koji je poharao sve.
To je istina koju vidim.

I već sam na vrhu brda. Pomalo zadihana.
Pogled puca. Vidim horizont. I njegovu krivulju.
Kako li je prostranstvo veliko iz ove perspektive. Čini mi se da more seže do kraja svijeta. Da se spaja s nebom. I da su jedno. U daljini veliki teretnjak brodi prema Otrantu. U morskom beskraju on ko točkica.
To je istina koju vidim.

Ne usudim se ni pomisliti kako istina izgleda iz neslućenih mi visina?
Tko smo i što u nebeskim razmjerima?
Tko sam ja u toj beskonačnosti?
Jesam li od gore ikome vidljiva?

Koliko uvida ima istina?
Na kojoj sam razini, da mi je znati?

08.03.2020. u 14:45 • 51 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.