Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

srijeda, 04.03.2020.

Bistrenje


Foto: otočka


Najprije je južina navukla olovnu tendu na nebo. Pa mi oduzela aspekt beskonačnog uvida prema gore. A onda je more zrcalilo nebo, pa mi uskratilo bistrinu prema dole. U trenu mi Vala postala skučena. Bez perspektive. I mogućnosti osobnog rasta.
Skudrila se ja u svojoj nutrini. Postala sama sebi tijesna. Ograničena u pokretu. Mislima.

A onda se sa sjevera naslutilo moje bistrenje.
Bura.
Oličenje prozračnosti. Protočnosti. Čistoće.

Najprije se u daljini ukazao Sušac. Veleban u svom samotnjačkom životu. Nasred pučine.
Svjetionik i putokaz svima koji brode.
Pa počelo potiskivanje nebeske oplate koja se prijeteći nadvila.
Ukazalo se na obzoru plavetno. I moj spas.
Ponovo osjetila krila kako se namještaju. Oslobođen duh, poput Aladinovog. I želju da zakoračim u
nepoznato poznato. Tražeći odgovore na pitanja koja odgovore nemaju.

Al ja uvijek pitam i propitujem.
Pitanja se ko jeka odbijaju o svemirska prostranstva.
Propitivanje je život.
Traženje odgovora smisao i cilj.
Sidrenje u sebe, spokoj.
I mir.
Vječna pohota za njim.

04.03.2020. u 10:54 • 34 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.