Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

ponedjeljak, 02.03.2020.

Bilokacija


Foto: otočka


Uhvatila me silna glad. I velika čežnja. Do tjeskobe. Glad za Splitom. I čežnja za djecom.
Odlepršala ja četiri dana.

ON i Stari ostali u Vali. Zbrinuti tećicama. I svim potrepštinama. Funkcionirali uhodano. I stabilno.

A ja se napojila. Nauživala. Izgrlila. Izljubila. Okupila nas za ručkom. Jer oči u oči je jedno. Sve ovo virtualno, nešto drugo. Lipe moje cure. I one se zaželile druženja.

Podružila se s prijateljima. Nasmijala. Napričala. Konzumirala sve ono šta Vala nema na svom meniju.
Vala je podatna u ljepoti. Split u neraskidivoj ljubavi s onima koje volim po krvotoku.

Na tren se pogubila. Osobnost mi se podvojila. Pa nisam znala di zapravo pripadam.
Poželjela imat moć bilokacije. I bit na oba kolosijeka. Živom riječi i slikom.
Znam da je nemoguće. Al, zar željet košta?

Na trajektu raščišćavala sama sa sobom. Presložila se. I posložila.
Kako mi se i priliči.
Moji muški me dočekali s osmjehom nedostajuće.
Roki se uzmahao repom. Napokon će bit keksića u izobilju.

Vala već utonula u polumrak. S teškom južinom. Sivim oblacima. I uzgibanim olovnim morem.
Kako mi sve poznato.

Čežnja me još grebe po želucu.
Al već sutra će bit stabilna jedna od dvije mene.

02.03.2020. u 18:06 • 35 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.