Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

srijeda, 05.02.2020.

Tramontana


Foto: otočka

Dogode se dani van rutine. Kompleksni u svakom pogledu. Pa ne stižem ništa. Ni ono omiljeno.
Upalit laptop.
Pročitat postove dragih ljudi.
Dragih po riječi.
Kao da vas drugačije poznajem?!

Iza mene je TO.
Ponovno si otvaram prostor vlastitosti. I uranjam u mir i radost.

Vani tramontana urliče. Trese vratima. O prozore se obija.
More se propinje i nadjačava s hukom vjetra.
Borovi se klate na sve strane.
Naprosto sveopći urnebes u boji, slici i tonu.
Odsječeni od svijeta.
Sve jezovito.
A u meni blaženi mir.

Kako volim svoje godine.
Ovu zrelost.
Tako lako povlačenje crta između bitnog i nebitnog.
Savjest koja miruje.
Nepokolebana u odlukama koje su iza mene. Ili tek slijede.

Gledam nebo koje se rastvara.
I ostavlja međuprostor za bijeg.
Od stvarnosti.
Ali, tu sam. Čvrsto nogama na tlu.
Svjesna veličine svakog dana.
Koji je moj.

U meni bonaca.
A vani orkan divlja.

05.02.2020. u 16:02 • 43 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.