Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

četvrtak, 23.01.2020.

Stipe u gostima


Foto:otočka

Rano zorom odma u prizemlje. Trka. Vidit kako je Stari. Šta je s fibron.
Pada.
Fala nebesima, ide sve kako triba. Bit će on za koji dan noviji nego je bija.

Bonaca se jutros podastrla u svojoj lipoti. Po buri sve kristalno. Modrulja teška. Na nebu. Na moru.
Zrak štipa. Al pogled liči.

Napunila baterije na tek izlazeće sunce, pa krenula sveobuhvatit još jedan poklon-dan.
Vidin kako se vrime provedeno u Vali uvuklo u krvotok.
Mir oko mene.
Mir u meni.
Prestala san bit zakon spojenih posuda.
Iznivelalo se.
Napokon.
Ne ide to priko noći.
Nestrpjenje ne ubrzava.
Samo usklađivanje i osluškivanje.
Priroda diše.
Triba uvatit njenu tercu na tišinu.
Pa postaneš Jedno.

Po Bellu sinoć došla vlasnica. Neugodno joj. Rade do kasna po mistima škoja. Ne mogu je odvest na posal, a bi. Ne vole je ni zatvorit u kuću.
A ona bidna pobigla od straja.
Puno se mina ispali u danu. To je ka 100 mega petardi pasu na uvo.
I tako je našla svoje zamjenske.
Vlasnici jutros na posal, a Bela kod nas. Lipo joj. Ima društvo.
A bome iman i ja.

Sve mi se čini da Bella miriše na Stipu u gostima.
A ja još moran raščistit stvari sa Strikanon.
On je pravo ozbiljan kandidat za Stipu.
Ali i ja san kandidatkinja za tron Nirvane.
Pa ćemo vidi šta novi dani u Valu nose.

P.S.
Lastavice, hvala ti na postu o meni.
Hvala svima na lipin ričima.
Taklo me.
Istinski me taklo.
Al ja nisan od žena šta plaču.
Ja to konpenziran.
Pa ću se ostat na teraci divit velikodušnon danu koji spaja srodne duše.
Neka su miljama daleko.
Duša je ionako nedjeljiva.

23.01.2020. u 14:18 • 43 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.