Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

nedjelja, 20.10.2019.

Priča o lumbliji



Već se u Selu ćuti da se približavaju oni dani.
Isprid cvjećarni posloženi su pitari s krizantemama svih vrsta i boja. Lipi pitari. Lipo cviće.
Tako živo. Tako životno.
Ka da ne mirita završit na hladnin pločama di su žive još jedino uspomene.

I u mistu, u butigama od kruva, su se već počele prodavat lumblije. A malo ko zna šta je to i kako je nastala.

Lumblija je starinski kolač koji je nasta u Blatu prin više od 200 godin. Za vrime Napoleona. To je vrime kad je osvojija Dalmaciju, ukinija Dubrovačku republiku, a francuska vojska je zaposjela otok Korčulu.

Priča kaže da je lumblija vezana za jubav dvoje mladih, francuskog vojnika pekara i mlade Blajke koji su se morali rastati odlaskon francuske vojske.
Na rastanku, vojnik je svojoj dragoj poklonija kolač izgovarajući n`oubile pas (ne zaboravi me), a djevojka je izgovoreno čula kao lumblija.
Vojnik je otiša, a on i mlada Blajka ušli su u legendu mista i otoka.

Od tada se taki kolač spravlja uoči Dana mrtvih i Svih svetih. Vrime sjećanja na najmilije.

Svake se godine u Blatu, u spomen na tu legendu, na mjesnoj Plokati održava blagoslov i degustacija tradicionalnih blatskih lumblija. Zbog svojih sastojaka ona je trajni kolač. I šta je starija to je boja. Redovito se daruje obitelji, prijatejima i susidima.
"Ne zaboravi" me je poruka koja se šaje svake godine.

Ja lumbliju nisan nikad pekla. I ne znan je napravit. Meni je to prekomplicirano. Dobijen je redovito od tete.
A pojidu ga ON i Stari.
Meni je pre aromatičan. Al svin mojin prijatejima, koji su ga probali, se sviđa.
Ka da san ja, inače ljubiteljica slanog, a ne slatkog, uopće mjerodavna za ocjenu.

20.10.2019. u 14:51 • 9 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.