Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

subota, 09.02.2019.

Neki novi početak


Kad mama i tata
puno se vole
u ljubavi silnoj
za dijete se mole.

Dani prolaze
pomak po pomak,
a mamici dragoj
gle, raste stomak.

To beba mala
unutra se rita,
i kada će vani
stalno se pita.

Devet mjeseci
kada prođe,
u prekrasnom danu
Ani dođe.

Lijepa ko sunce,
blistava ko zvijezda,
od sada će rasti
usred kućnog gnijezda.

Prolazi tako
za danom dan,
i prođe godina
kao san.

Zubići tu su,
beba već hoda,
baka je često
u šetnju voda.

U kući stalno
pravi je lom,
jer Ani sve ruši
ko pravi slon.

Ani ne voli
biti sama,
i često pita
di mi je mama.

I tren za trenom,
kao crtić,
ona je stasala
već za vrtić.

Uz mnogo šale
i ponešto brige,
vrijeme je, kupuj
školske knjige.

Ani već piše,
računa i čita,
sve češće i češće
za džeparac pita.

I dok zaista si
trepnuo okom,
ljepotica je narasla
pravim skokom.

Već zrela žena
pred roditeljima stoji,
i sudbinu dalju
sama si kroji.

Uz nešto veću
il manju muku,
sretno uplavlja
u bračnu luku.

Tad opet
tata i mama
puno se vole,
i u ljubavi silnoj
za dijete se mole.

Povijest ko povijest
ponavlja se često,
naša djeca dolaze
na naše mjesto.

I dok sunce na zapadu
tone ko lađa,
na nebu se neka
nova zvijezda rađa.

I vječno tu stoji
poput užgale luči,
gledajući život
sadašnji i budući.


/Za Ani i Anitu, koje puno volim/

09.02.2019. u 18:00 • 5 Komentara • Print • # • ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.