Neki novi početak
Kad mama i tata
puno se vole
u ljubavi silnoj
za dijete se mole.
Dani prolaze
pomak po pomak,
a mamici dragoj
gle, raste stomak.
To beba mala
unutra se rita,
i kada će vani
stalno se pita.
Devet mjeseci
kada prođe,
u prekrasnom danu
Ani dođe.
Lijepa ko sunce,
blistava ko zvijezda,
od sada će rasti
usred kućnog gnijezda.
Prolazi tako
za danom dan,
i prođe godina
kao san.
Zubići tu su,
beba već hoda,
baka je često
u šetnju voda.
U kući stalno
pravi je lom,
jer Ani sve ruši
ko pravi slon.
Ani ne voli
biti sama,
i često pita
di mi je mama.
I tren za trenom,
kao crtić,
ona je stasala
već za vrtić.
Uz mnogo šale
i ponešto brige,
vrijeme je, kupuj
školske knjige.
Ani već piše,
računa i čita,
sve češće i češće
za džeparac pita.
I dok zaista si
trepnuo okom,
ljepotica je narasla
pravim skokom.
Već zrela žena
pred roditeljima stoji,
i sudbinu dalju
sama si kroji.
Uz nešto veću
il manju muku,
sretno uplavlja
u bračnu luku.
Tad opet
tata i mama
puno se vole,
i u ljubavi silnoj
za dijete se mole.
Povijest ko povijest
ponavlja se često,
naša djeca dolaze
na naše mjesto.
I dok sunce na zapadu
tone ko lađa,
na nebu se neka
nova zvijezda rađa.
I vječno tu stoji
poput užgale luči,
gledajući život
sadašnji i budući.
/Za Ani i Anitu, koje puno volim/
Post je objavljen 09.02.2019. u 18:00 sati.