Dnevnik jedne otočke https://blog.dnevnik.hr/karbunara

nedjelja, 30.12.2018.

AD Robinzonska

Godina na izmaku.
Osim par dana u Gradu, provela cilu u Karbunari.
U Vali.
Novom domu posljednjih godina.

Ja, Robinzonka.

Otkrila osobne tišine.
I one svemirske.
Putovala u beskonačnost svoje misli.
Pogledom prodirala u nebeske oaze.

Drugovala s oblacima.
I neverinima.
Radovala se bonaci.
Onoj na moru.
Još više životnoj.
Ljutila se na sivilo.
Treperila na plavetnilo.
Tonula na bljuzgu.
Dizala se na vedrinu.

Propješačila kilometre.
Udisala borove i planiku.
Sunce.
I zvijezde.

Izdisala za Gradom.
Za kćerima.
Za prijateljima.
Za šušurom.

Dočekivala i ispraćala
Grlila ljude svih kontinenata.
Bila svjetska putnica.
A iz vale ni mrdnila.

Robinzonka, bivša pravnica.
Robinzonka, turistička djelatnica.
Sada.

Zahvalna na svemu.
Ispraćam 2018.

S nadom i željama otvaram vrata 2019.
Ma di ja bila.

Samo, Godino nadolazeća, daj zdravlja.
Mojoj djeci.
Njemu.
Starome.
Svim prijateljima.
Njihovoj djeci.

I daj mi snage da budem i dalje jaka.
Odvažna.
Da se usudim.
Da iskoračim bolja od najbolje sebe.

I da u svemu budem nadasve svoja.

Da tišina vale potisne sve moje nemire.
Sumnje.
Strahove.
Zebnje.
Praznine.

Kako bih bila spremna za moju i Našu 2019.

30.12.2018. u 16:12 • 8 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.