Godina na izmaku.
Osim par dana u Gradu, provela cilu u Karbunari.
U Vali.
Novom domu posljednjih godina.
Ja, Robinzonka.
Otkrila osobne tišine.
I one svemirske.
Putovala u beskonačnost svoje misli.
Pogledom prodirala u nebeske oaze.
Drugovala s oblacima.
I neverinima.
Radovala se bonaci.
Onoj na moru.
Još više životnoj.
Ljutila se na sivilo.
Treperila na plavetnilo.
Tonula na bljuzgu.
Dizala se na vedrinu.
Propješačila kilometre.
Udisala borove i planiku.
Sunce.
I zvijezde.
Izdisala za Gradom.
Za kćerima.
Za prijateljima.
Za šušurom.
Dočekivala i ispraćala
Grlila ljude svih kontinenata.
Bila svjetska putnica.
A iz vale ni mrdnila.
Robinzonka, bivša pravnica.
Robinzonka, turistička djelatnica.
Sada.
Zahvalna na svemu.
Ispraćam 2018.
S nadom i željama otvaram vrata 2019.
Ma di ja bila.
Samo, Godino nadolazeća, daj zdravlja.
Mojoj djeci.
Njemu.
Starome.
Svim prijateljima.
Njihovoj djeci.
I daj mi snage da budem i dalje jaka.
Odvažna.
Da se usudim.
Da iskoračim bolja od najbolje sebe.
I da u svemu budem nadasve svoja.
Da tišina vale potisne sve moje nemire.
Sumnje.
Strahove.
Zebnje.
Praznine.
Kako bih bila spremna za moju i Našu 2019.
Post je objavljen 30.12.2018. u 16:12 sati.