Teme i dileme
25.02.2012.
Srećom, sunce nam je ušetalo na velika vrata, pa se lakše diše. Snijeg je okopnio tako brzo i tako naglo, da ga, ja barem, doživljavam, gotovo na samoj granici sna, i da nema slika, koje mu živo svjedoče, još bi i posumnjala u svoj zdrav razum, da ga je uopće i bilo.
A usprkos i puno gruboga, meni je bilo lijepo zabavljati se... i snijegom... i maškarama... lijepo je bilo, dok je trajalo. Život je ipak daleko od same zabave. Kako se i svaki pijanac jednom mora i otrijezniti, tako su se i moje fotografske putešestvije preko noći ohladile i pale u drugi plan... jednom sudskom preporukom... eto, pa sad vi recite, da na sudu baš ništa ne rade...
A od misli, koje su mi se, nakon toga, počele vrzmati po glavi, vjerujte da se ne bi posramio ni sam Sherlock Holmes. I kakav snijeg, kakve maškare, kakvi bakrači... momentalno sam zaboravila sve... ma, 'ko još pamti šta je bilo jučer...
U roku odmah sam se morala usredotočiti na novi izazov, novo iskustvo, jer vremena baš i nemam na pretek, a samo to, što je sve inicirano od strane suda, i što u konačnici znači prisustvo i sudskog savjetnika, i sudskog vještaka, i odvjetnice, svemu dodatno daje na težini, i povećava moju odgovornost, ali i nervozu... jer ako "stvar" iz bilo kojeg razloga propadne, ili se odgodi, 'ko zna koliko bi trebali čekati, da dočekamo drugu priliku... a opet treba doći do nekih novih informacija... opet naći neke nove ljude... za pravo vrijeme... na pravom mjestu... a ishod svih mojih pokušaja neizvjestan... pa još i prijevoz... eee, da sam ptica bar, ni po muke...
U međuvremenu sam, ipak, na vlastito zadovoljstvo, posložila sve kockice, pa ćemo vidjeti kako će sve skupa ispasti... šta ima bit', neka bude... na kraju ćemo brojiti... žive... ili mrtve 
...
Znam, možda je ova priča malo zakukuljena i zamumuljena... u svakom slučaju, traži detaljnije objašnjenje, ali nakon što i meni samoj bude sve do kraja razjašnjeno. Samo, u dilemi sam... možda priča pričeka malo duže, dok dođe na red, ako krenem redom. Naime, priču o uknjižbi bi doista trebala početi od samog početka, kako sam i najavila, jer se bojim da ćete, u protivnom, teško povezati konce. I meni je, da vam bude lakše, unatoč desetogodišnjem iskustvu, prečesto bućkuriš u glavi od različitih informacija i tumačenja... i taman promislim kako mi je sve jasno, kako sam čvrsto povezala sve konce i končiće, kako me ništa više ne može iznenaditi, kad se pojavi nešto novo, kao ovo sad, i stvori mi novi niz pitanja i nepoznanica u glavi 
... a odgovori, eee to je već teži slučaj... trenutno mi je stanje uma takvo, da bi... nakon jednog nadmenog "šta komplicirate, sve vam piše u rješenju"... 
... mogla lamentirati na dugo i na široko o ponašanju jedne posebne sorte ljudi... odvjetnika... 
... hmm, podsjetilo me, da sam svojevremeno pisala o banci kao nužnom zlu... moguće u dogledno vrijeme osvane i post o odvjetniku kao nužnom zlu 
...
Čitajući napisano, poprilično mi se čini nesmisleno i nepovezano, kao da sam misli samo tako prosula i nabacala zbrda-zdola u post, bez glave i repa... al' tako nekako se i sama osjećam, glava mi je kao košnica, misli se vrtoglavo roje, puno brže nego što ih uspjevam dovesti u kakav-takav red... tema je bezbroj, dilema još i kudikamo više... al' sve će sjesti na svoje mjesto... možda već do slijedećeg posta...
komentiraj (6) * ispiši * #
~ život je maskenbal ~
23.02.2012.... finili su i ovi maškarani bali... navodno 
...
... na pokladni utorak, pri' dva dana, maškare su vratile ključe grada...
... a kako su sudile... i koga osudile... i kome su se rugale 
, i na čiji račun 
...
... od mene tek riječ, dvije, sve ostalo će reći slike same, puno bolje od mene 
...
... stoga, uživajte u šarenilu boja i ideja 
, maštom si dočarajte još šaku smijeha, plesa i pjesme 
... i...
Život je maskenbal (ucca) - Seid Memić Vajta
~~~ obuci staru krinolinu ~~~ i prebaci bijeli šal ~~~
~~~ ja ću svirat' violinu ~~~ i bi'će maskenbal ~~~
~~~ zaigraj kao da more šumi ~~~ a ti si jedan val ~~~
~~~ sama veliku tajnu glumi ~~~ takav je maskenbal ~~~
~~~ nemoj da skrivaš lice malo ~~~ pusti ga neka sja ~~~
~~~ nikome nije do nas stalo ~~~ sami smo, samo ti i ja ~~~
~~~ život je maskenbal ~~~ svatko se krije ~~~
~~~ ako u sebe siguran nije ~~~
~~~ život je maskenbal ~~~ ljudi su krivi ~~~
"milicijska kočija" - prva skupna maska
"strojevi rata" - treća skupna maska
"težak si braco"
~~~ sa tuđom maskom ~~~ lakše se živi ~~~
"Severina i štikla" - prva pojedinačna maska
... a kad se sve zbrojilo i oduzelo, ovi ovde snješko-krnje, ispa' je kriv za sve
... e sad... je, nije... ne'ko mora platit' buletu ... neka gori pedro
...komentiraj (5) * ispiši * #
~ Pjesmo moja ~
16.02.2012.
Zdravko Čolić - Pjesmo moja (Audio 1980)
Sarajevo 25.10.2008 Festival "Dani muzike", pjesma je nagradjena pored
velike konkurencije kao "najbolja i najljepsa vječna pop pjesma" na prostorima Ex - Jugoslavije.
/ dio teksta sa YouTube-a /
P.S. Ako zanemarim pjesme u vlastitoj režiji, dosta dugo se nije pjevalo na mom blogu, a čekajući inspiraciju za pisanje o nečem konkretnom, pjesma mi je najlakši način, da se riješim ove lopate i đona
... mislim da je dosta bilo zabave svekolikog lijeponaškog pučanstva na naš račun ...komentiraj (7) * ispiši * #
...'ko lopatom, 'ko đonom...
11.02.2012.... udri jače, manijače, ubio te grom...
... šta se to bijeli u gradu pod Marjanom?
... je su l' snjezi, je su l' labudovi?
... nu... lako ćemo za snjegove snježne...
... a još lakše za labudove bijele... nega
... al'... nit' su snjezi, nit' su labudovi... na betonskoj našoj rivi...
... zima, zima, led... okovala sve... a najviše neke mozgove...
Zima zima led - Dražen Zečić
... nu, pogledaj ti njizi, starih i bolesnih, a još bi i ulicama šetkarali, kad im se ćefne...
... a ne, nećete majci... zovni'der'te lipo sina, oli ćer, oli netjaka, oli susida kojega šesnoga, mladoga...
... a e, oni mogu po ledu hodat', nu... a mogu i past', jel'... umisto vas, nega...
... pa sad ti budi pametan, nu... a pusta se graja digla u šesnoj nam našoj, ledom okovanoj... oko jedne obične lopate... kraljevstvo za lopatu, eeej... pa udriiii manijače... po snigu i ledu...
... ne'š majci mrdat' drugovačije... il' tako, il' nikako... ak' neš, stoj'der di jesi, u kući...
... nema rađe, nema šopinga, jića, pića, kafenisanja, nema plaćanja... ma, nema ni disanja, jes' čuja, nega...
... a nu, pogledaj'der njizi... neeeće oni lopate, oni oće đonove... pa udriiii đonom... po mozgu naroda...
... i neka ja nemam iskustva s ovizin okovanjima ledenima, jel'... ma mi se isto čini, da ne mere to tako...
... ka' prvo, svaki misec me ošišaju ka' ovcu, jel' takooo... jeee, povikaše seljaci sa brdovita Balkana...
... najpri' plati čistačicu i predstavnika zgrade... a oti predstavnik, pari mi se, najbo'je predstavlja samoga sebe...
... onda, plati pričuvu... eee, ona me tako lipo čuva, pazi i mazi, da ni pojma nemam zašto je imam...
... dalje, plati svašta nešta udrobljeno... komunalna naknada, čistoća, Karepovac, naknada za uređenje voda... čuda raznorazna... a sve tako lipo uređeno, ma sve štima ka' po špagici, divota jedna...
... ma, judi moji, nu... ja ću se uvik složit' s time, da svak triba čistit' isprid svoga praga... i ne samo snig i led, da se razumimo... a za ova izvanredna ledena okovanja, jel', valjda bi svi koji imaju privatne kuće, dućane, poslovne prostore i slično, tribali očistit' i osigurat' slobodan pristup...
... a ja baš neću, i nije me bila vo'ja... samo mi još i lopata fali u stanu... a zamislite da se, nedajbože, zabunim, pa udrem po mužu, umisto po ledu, nu vraga...
... nu, zato sam vam ja nabavila đon, debeli đon... e, šta deblji i tvrđi, to bolji... i nema straja, led je moj, nega...
... a šta ćemo s lopatom, pitate... eee, neka lipo lopataju oni gori, koji me svaki misec lipo i uredno šišaju, jel' takooo... jeee, povikaše seljaci sa brdovita Balkana...
... i samo još jednu besidu, poradi istine... kako čujem, a ponešto i vidim, svi su u gradu, od rana jutra, navalili na lopate... isprid moje kuće, snig još nije uspija ni past', već su ga očistili... ne'š majci... pa sad vi recite, nu... nije svako zlo za zlo, nega...
Zdravi i veseli mi bili, pazite se, mazite se i čuvajte se...
komentiraj (8) * ispiši * #
~ dok vani pada snijeg ~
04.02.2012.... svitu moj, jeste čuli novost... od jučer vam pada snig u Splitu Oznake: snig u Splitu 03.02.2012 ... pravi pravcati gusti snig ... i falabogu da vas malo zafrkajem, a e... vidim ja, vidim, vaša blogovska svitlosti, i naslovnica vam je skroz pobilila od pustoga sniga, Splitu i Dalmaciji budi fala 
... a i naš Mladen Delić, da je živ, sigurno bi opet ponovija onu svoju, legendarnu... ma, judi moji, je li to moguće...
... pa' snig... sta' svit...... rekli bi mi, dalmatinci... a ustvari, sjećam se tog naslova, koji je neke davne, mislim '79., zviždao sa naslovnice SD... danas vam, recimo, zviždi... a ludega li grada... i da ne bi bilo zabune... lipi moji zagrepčanci i svi ostali kontinentalci 
... molim lijepo ... bez smijuljenja 
... iščuđavanja ... i krštenja nogama i rukama ... jel' jasno ... pa, nismo mi bidni krivi, ča živimo u najlipšoj klimi na svitu , i vidimo snig samo na kartulinama ... ajde, možebitno i na blogu, otkad su ga, evo, izumislili .
... i kontam, ajde neka, i to čudo za jedan dan... ma, jedan dan sniga za Split vam je puna i pripuna kapa... sutra će nam opet sve bit' ka' i prikjučer...uz malo dodatne bljuzgavice i sklizavice, al' šta se more, priživićemo i to... al' vidi vraga, vrag ne spava... jutros se budim, trljam oči 
, i pitam se di je greška... ma, jel' se ovo meni samo pričinja 
... ili nas je zasula snježna mećava, ni manje ni više, vengo usrid Splita grada ... ma, nije to di koja pahulja i pahuljica... ovo se je čitavo krdo pahulja i pahuljica sručilo na naš grad... i nemam pojma ča bi na sve ovo reka' naš dični Dioklecijan, da mu se na kratko dignut' iz groba... sto posto bi pomislija, da je falija grad, i da su ga, nikon greškon, torpedirali u Zagreb 
...
... a ja sam vam, dragi moji, skroz i naskroz dobro ... živa sam, i u komadu, fala na pitanju ... jer, kako čujem, od jučer je na spli'skoj prvoj pomoći prava luda kuća... slomivenih ruk' i nog' ka' u priči... pa se mislim, red se javit', barenko su dvi riči, jerbo bi kogod moga promislit', da sam, nedajbože, završila i u gipsu... a e, nikad se ne zna...
... i gledam sad ove slike s moje ponistre, friško jutros uslikane, neke čak i iza zatvorenog stakla (jerbo, danas mi se baš i ne ide vanka ), pa se pitam di su mi nestale sve one guste i suhe pahuljice, koje nemilice padaju čitavo jutro... ma, prava pravcata mećava, kad vam kažem ... ne morete to ni vidit' na slikama ... vengo, dojdite lipo u Split .
... i kolikogod danas mislim uživati u snježnom ugođaju samo iza zatvorenog prozora, u toplini svoga doma, jučer sam bila u pravoj snježnoj akciji, pod punom ratnom opremom ... je da sam jedva pronašla visoke čizme ... ma neee, visoke pete, vengo visoke do kolina, e... ja ih inače zovem, vojničke, a obučem ih, brat-bratu, jedan put u pet godina... ma, dobro, ja i inače ne volim čizme visočije od gležnja... ma, ni kape vam ja ne nosim, al' našla sam doma onu jednu pletenu, šta se može navući skroz priko ušiju... samo vam se oči vide ...
... a nije da nisam mogla ostati i u krevetu, ne bi mi pos'o utek'o, nije zec... al' bio mi gušt... vidim, vanka sve bijelo, a ne pada... idem ja raditi ... a došlo nas u firmu... jušto, je'n, dva, tri... na prste izbroj se ... popili kavu, malo proćakulali... pa put pod noge i ... kući ...
... u povratku kući, di ćeš ne iskoristit' ovu jedinstvenu priliku, i ne prošvrljat' malo okolo-kole .... tako sam i ja prođirala malo zaobilaznim nekim putevima i parkićima, ponešto i uslikala... a većina toga će osvanuti u jednom video-spotu, koji pripremam... možda i u toku dana, ako ga uspijem završiti i objaviti, stoga, možete očekivati i nastavak ovih spli'skih snježnih radosti .
... i šoma de la šoma, da ja i zaključim ovo izvješće, mislim da bi ovogodišnji snig u Splitu, lako moga primašit' sve dosadašnje rekorde... i, nije baš da nam je sta' svit... ali nije vam to ni puno daleko od istine 
... ma, ajde vi sad recite pošteno, kako nas neće skroz izneredit' i izbezumit' ovakova jedna "situacija", koju mi vidimo, u najmanju ruku, svake pristupne godine... ma ke, pristupne, to bi još bilo i dobro...
... i to bi bilo to, za sada... slijedi video, a do tada 
.
~ DODATAK ~
... kako sam i obećala, evo mene opet... vratila sam se... sa video-spotom 
... e pa, ako vam se da, u njemu možete pogledati nešto sličica, koje sam uslikala jučer, i usput poslušati jednu lipu pismu... Dok vani pada snijeg... ne baš posebno poznatu, barem se ja ne sjećam, kad sam je zadnji put negdje čula... a prilažem i link, pa možete, ako vas zanima, saznati nešto o Grupi Fides, koja je piva... a meni do sada, da budem iskrena, nepoznatoj.
Dok vani pada snijeg - U Splitu, 03.02.2012 (moj spot)
komentiraj (11) * ispiši * #
: