evo se na blogu opet potegla polemika oko održivosti bloga. neki vjeruju u anđele, drugi u pisanu riječ, trećima fali dinamike, a neki su i sami sebi dovoljni.
u ono vrijeme kada je svijet bio opasno i nesigurno mjesto ljudi su pronašli utjehu u vjeri jer im je pružala neku nadu, nadu da nije sve tako crno i da i za njih postoji neko mjesto gdje će naći utjehu i mir pa su razočarani društvenim kretanjima i odnosima došli na ideju o osnutku samostana kao mjestima zaštičenim od vanjskog svijeta.
danas su samostani postali mjesta po internetskim servisima na kojima se traži isto ono što se tražilo i prije tisuću godina, sigurnost naspram vrlog novog svijeta, ali avaj, kao i onda u samostanima se nađu ljudi različitih karaktera i slabosti pa tako i danas vlada kulturna netrpeljivost kao i onda kao npr. u romanu umberta eca 'ime ruže' samo sa tom razlikom da se ne moraš zavjetovat na vjernost i služenje bogu nego pisanoj riječ, jer su se ljudi u međuvremenu opismenili, ali kao i onda i danas postoje čistunci koji ne prihvačaju različitosti nego bi ustroj ovovjekovnih samostana, kao i onda, krojili po vlastitim evanđeljima. fala novoj religiji, znanosti, koja je otkrila da su evanđelja tijekom vremena mijenjala svoj izvorni oblik i dokazala da se ljudska priroda tijekom vremena ne mijenja, mijenjaju se samo njene prilagodbe u vremenu.
tako daa ja vjerujem u anđele ovog blog servisa kako će naći prave riječi koji će ga održati na životu usprkos različitostima bar još narednih tisuću godina.
< | travanj, 2023 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima