evo se na blogu opet potegla polemika oko održivosti bloga. neki vjeruju u anđele, drugi u pisanu riječ, trećima fali dinamike, a neki su i sami sebi dovoljni.
u ono vrijeme kada je svijet bio opasno i nesigurno mjesto ljudi su pronašli utjehu u vjeri jer im je pružala neku nadu, nadu da nije sve tako crno i da i za njih postoji neko mjesto gdje će naći utjehu i mir pa su razočarani društvenim kretanjima i odnosima došli na ideju o osnutku samostana kao mjestima zaštičenim od vanjskog svijeta.
danas su samostani postali mjesta po internetskim servisima na kojima se traži isto ono što se tražilo i prije tisuću godina, sigurnost naspram vrlog novog svijeta, ali avaj, kao i onda u samostanima se nađu ljudi različitih karaktera i slabosti pa tako i danas vlada kulturna netrpeljivost kao i onda kao npr. u romanu umberta eca 'ime ruže' samo sa tom razlikom da se ne moraš zavjetovat na vjernost i služenje bogu nego pisanoj riječ, jer su se ljudi u međuvremenu opismenili, ali kao i onda i danas postoje čistunci koji ne prihvačaju različitosti nego bi ustroj ovovjekovnih samostana, kao i onda, krojili po vlastitim evanđeljima. fala novoj religiji, znanosti, koja je otkrila da su evanđelja tijekom vremena mijenjala svoj izvorni oblik i dokazala da se ljudska priroda tijekom vremena ne mijenja, mijenjaju se samo njene prilagodbe u vremenu.
tako daa ja vjerujem u anđele ovog blog servisa kako će naći prave riječi koji će ga održati na životu usprkos različitostima bar još narednih tisuću godina.
Post je objavljen 16.04.2023. u 22:09 sati.