Komentari

kakotikupus.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Supatnik

    Da citiram mog dobrog prijatelja Seana Conneryja, ovom samostanu su više naškodili oni koji su se vratili nego oni koji su otišli.

    avatar

    16.04.2023. (23:13)    -   -   -   -  

  • Dvi, tri riči...

    „Ali ono jedno, ljubljeni, ne zaboravljajte: jedan je dan kod Gospodina kao tisuću godina, i tisuću godina kao jedan dan“ (2. Petrova 3,8).

    I onda kažu da je oni neki znansvenik izmislija teoriju relativnosti, a sve je već odavno zapisano. Samo triba znati čitati s razumijevanjem.

    avatar

    16.04.2023. (23:45)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    - šve je to urota ljudi guštera
    - kažu da ti u trenutku smrti u par sekundi kroz svijest prođe cili život. neznan, nisan prova pa ne mogu govorit

    avatar

    17.04.2023. (07:48)    -   -   -   -  

  • j.

    Obzirom na to koliko postoji blog.hr, ja sam još uvijek bloger sa prilično kratkim stažem, jer osim nekoliko tričavih fotografija s kojima sam započeo engdje dvijeijedanaeste, zapravo sam počeo piskarati postove prije kakavih pet-šest godina. U razdoblju prije toga bio sam tek puki neredoviti komentator, pa mi još uvijek ova prispodoba o samostanu i nije baš ovdje sasvim umjesna (no, velim – radi se tek o meni). Razlikovanje u razmišljanjima uopće me ne smeta, dapače - grozim se mjesta na kojem bismo svi mislili isto, tako da me zapravo najviše smeta činjenica da drugi ljudi nemaju više vjerojatno živaca za razgovor, pa bez stvarna razloga druge nazivaju pogrdnim imenima, ili uopće – njihovo komentiranje se svodi na priču o blogerima, a ne o temama postova, raspravljajući tako o osobi sugovornika, a ne o temi napisa. Znam ja da tu postoji duga i debela pvoijest sukoba, kakve valjda postoje već i među pojedinim državama, ali to nije baš dobra izlika da se preskače tema i udara na čovjeka.
    Sa mnom vjerojatno stvari stoje jo malo kompliciranije, teže i neprohodnije, jer je iz mojih širokih, dubokih i blatnih bujica teško baš otkriti što je pisac želio reći – a možda je tek želio reći previše, ili puno više, pa čak i drugačije od onoga što bi bilo očekivano, pristojno i prihvatljivo. Više tu riječi upravljaju piscem nego pisac njima (ili je to moje iskustvo pisanja); e sad - je li to svaki put baš tako, to prepuštam ljudima dobre volje neka uvide. Oni koji dobre volje nemaju ionako nisu u pravilu niti spremni na nekakav razgovor, pa se s njima priča tu završava.
    Blog je tako, kao i sva čuda svijeta, počeo velikim praskom, a umrijet će, kao i sve na ovome svijetu, što bi rekao Colonel Kurtz iz Apokalipse – u trzajima. Oni koji su imali velika očekivanja, imat će i prilična razočarenja. Ja, kako stvari zasad stoje – srećom iipak neću; jer mi ovo dođe kao neka livada na kojoj se dobro istrčim i nabijem par lopti špicom u kuruzu, čisto da lakše i ljepše usnem navečer. Još uvijek mislim kako nije sasvim umrla neka nada da bih nešto mogao pisati trajnije, ali nije ta nada baš snažna, a i mi smo zemlja u kojoj se na to gleda kao na nekakvu sumnjivu rabotu. Hja, piskaralo; valja kopati a ne filozofirati – reći će ljudi koji van svake sumnje što treba da rade. Taj naše težačko-zgrtalački mentalitet i doveo je svojim isključivim i rigidnim sustavom vrijednosti društvo u poziciju na kojoj je opstanak upitan: za dvjesta godina ovim jezikom više nitko neće govoriti, a kako stvari stoje, već za sto bit ćemo na ovom prostoru izrazita manjina – jer sve što smo do sada pokazali upućuje nedvojbeno na to da asimilirati, prihvatiti i sjediniti se – u malim brojkama svakako da umijemo, ali u velikim – ne.
    No, na možda samo stotinjak kilometara odavde – ljudi žive od pisanja, ili još više, važnije i snažnije – ljudi žive za pisanje. Pa kada usporediš ta mjesta i ovo tu – nekako shvatiš da nije baš prevažno što ovih tu nekoliko čimbenika oko tebe misle. Vrijedna je to i važna škola, životna prije svega; previše je ljudi ovdje oko nas doslovce stradalo radi toga što su uvažavali ono što drugi misle o njima. Blog u tom smislu nije izuzetak, ali jest sjajno mjesto za razumijevanje takvih stvari.
    Valjda je tako i sa samostanima. Bog zatvara jedna, a otvara druga vrata. Valjalo bi pretresti sve te samostanske knjižurine pa onda vjerojatno otkriti – da niti to nije bio neki veliki i pametan recept za sve. Ali, ako čovjek recimo pročita nešto od Eckharta, pa Franje Asiškog, pa još nekoliko ljudi koji su po tim mjestima pisali, razmišljali, poučavali – neće požaliti. Vjerovali ili ne - ja još uvijek nešto slično mislim o pojedinim blogovima, ni manje ni više. Ako se na blogovima razgovaralo, pa još uljudno i pristojno, meni stvarno nije jasno što se drugo od ovakvog mjesta moglo očekivati. A sama činjenica da traje, koliko već ono, skoro dvadeset godina, ipak govori nešto lijepo o njemu.

    avatar

    17.04.2023. (17:00)    -   -   -   -  

  • Sarah

    I ja se grozim istomišljenika.
    Svatko ko mi je ikada zavidio, u blogu il izvan njega, činio je i čini to iz vlastite, pogrešne perspektive. Tako isto i oni koji su me blatili, ogovarali, klevetali, tračali..što ja tu mogu, moj je život zanimljiv. Valjda je to do mog nicka:-) morala bih ga promijeniti u nešto jednostavnije.
    Svaki onaj koji ne podnosi različitost, trebao bi otići u pustinjake. I samostan je za take prenapučeno mjesto:-)
    Tamo bi se lijepo iz duše, svađao samo sam sa sobom- jer i svak je od nas svaki dan drugačiji.
    Aj živio.

    avatar

    17.04.2023. (18:39)    -   -   -   -  

  • Blogokviz

    dobra analogija, dobra :)

    avatar

    17.04.2023. (18:55)    -   -   -   -  

  • kako_ti_kupus

    - vjetre, kod zebe mi se sviđa to što pustiš misli da teku, isto radim i sam, samo za razliku od tebe manje ulazim u problematiku tako da čitatelj stekne vlastiti dojam, ne mislim pritom, da se ne bi krivo razumili, da ti namečeš neki svoj stav, naprotiv, ali širina elaboracoje ponekad zna odvući pažnju od srži. i da, vrlo veliki broj blogera se referira na autora umjesto na temu, šta kod tebe nije slučaj, pa otud i ideja za ovaj post jer zatvorene zajednice uvijek upiru prstom u one do sebe, a zamisli šta bi tek bilo da su takvi i u javnosti!? istina, ima ih nezanemariv broj, ali njihovo mišljenje nema tu težinu, osim ako nisu političari, jer jednostavno produžiš dalje, ali u samostanu to nije moguće.
    - saro iz trečeg be nemoraš se brinit, ti nisi samostanski tip :)))
    - jel da :)))

    avatar

    17.04.2023. (21:43)    -   -   -   -  

  • morska iz dubina

    Evo, ja sam očito slijepa....ne vidim nikakav problem....na besplatnoj platformi pišemo šta hoćemo, koliko hoćemo i kad hoćemo...družimo se virtualno ili stvarno u istim omjerima, s kim i kad hoćemo...ništa ne moramo...najmanje po ičijem diktatu...možda sloboda uma ipak kreće od sebe samog, ne od mišljenja nekog trećeg....samostan/samostalan...ima tu neke poveznice:-)

    avatar

    18.04.2023. (06:39)    -   -   -   -  

  • mecabg

    Neki odlaze, vraćaju se, novi dolaze.
    Sve se vrti, jer blog su ljudi, i dobri i loši, i slatkorečivi i zavidni, koji pišu odlično i koji veruju da pišu dobro...
    Blog sa kratkim i dugim postovima, sa aktuelnim i zanimljivim događajima... odličnim i jedva prepoznatljivim fotografijama
    Sve se menja, a ostaje isto, jer blog je blog...

    avatar

    18.04.2023. (08:25)    -   -   -   -  

  • smjehotvorine

    ja sam nekako klasa optimist, to me uvijek održavalo na plovidbi kroz život :) zato vjerujem u tvoju zadnju rečenicu :)

    avatar

    18.04.2023. (09:13)    -   -   -   -  

  • pal MOOD

    prema prirodi prilagodba je golo preživljavanje, a nadati se promjenama bez da se nešto i sam učini je kao čekanje parobroda na željezničkom kolodvoru;

    avatar

    18.04.2023. (12:49)    -   -   -   -  

  • astrosailor

    pal MOOD pogođeno u sridu, Darwin! A ovako općenito, samostani su po definiciji bili malo besplodni...tako da bi oprečnost samostanu bila poželjnija, ali, gle vraga, ni tamo zbog boleština (tijela, ne samo uma) nije bilo (dovoljno) potomaka. Meni je, kao pravom, nepatvorenom domaćem čovjeku (dakle u emigraciji, a gdje drugdje je naš "pravi" čovjek, pa više nas vanka nego unutri) draže o priči uz kavu pomisliti. Lagano pirka povjetarac, Jozo ide sa mise, a Štefica na plac. Kaj buš ti bum i ja, dečko daj još dva martinija!

    avatar

    19.04.2023. (18:01)    -   -   -   -  

  • Galaksija

    ma dobar je blog :))

    avatar

    20.04.2023. (18:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...