kupus salata_vulgaris

nedjelja, 09.09.2018.

film

gledan jučer oni film na prvom, pompeji. svi uglavnom znamo priču o pompejima. bija je to pitoreksni gradić u rimskom carstu na obali napunjskog zaljeva kojega je 79. godine vulkan vezuv zatrpa pepelom pa je stoga presta postojat. o rimskom carstvu ne triba puno govorit. cili zapad se sanjin brči, a otkad je propalo čak su ga proglasili i svetim, to šta je sveto nije neko veliko čudo jer je svim zapadnim 'demokracijama' nedostižan ideal, zadnji šta su mu se približili bili su englezi, kad tome pridodamo činjenicu da je danas vodeća svjetska sila njihov isprdak onda nije nikakvo čudo da se isti koriste filmskom industrijom kao propagandnim materijalom za ostvarivanje svojih ciljeva, uostalom kao i sve filmske industrije svijeta od nastanka filma, samo je kvaka u tome na koji način ideju prezentirati širokom auditoriju kako bi bila prihvaćena.

e, ti pompeji su remekdjelo američke filmske industrije, sublimacija svega šta su dosad napravili, a poznati su kao tvorci rata i spektakla, zavjera, katastrofa, ljubavnih proliva i individualizma, to da dobro uvijek pobjeđuje zlo niti da ne spominjem. dakle, u tim pompejima se priča vrti oko ćeri jednog plemenitaša i jednog roba, imena nisu bitna jer ko će još i to pamtit, u čiju sudbinu se umiša jedan rimski senator koji ju je tija povalit, dakle, imamo klasičan ljubavni trokut kao okosnicu priče, iako nisam baš siguran da su rimljani doživljavali ljubav ka šta se to oče danas prezentirat jerbo su bili pragmatični. eni vej, lik rob, koji je baj d'vej bija kelt, dakle englez, osvojia tu ćer kojoj se senator gadija, ali je nije moga imat pa su onda oni pobigli na bilom konju kojeg je on ukrotija. senator je posla vojsku za njima da i vrati a ćer je govorila robu da je ostavi i ode u slobodu, a di će otič bogati draga kad ga gone reimske legije, ali rob nju nije jebava dva posto šta govori pa se žrtvova da ne okalja njen dobar glas, moš mislit, a prije toga godinu dana lampala po rimu di je i nabasala na otog senatora, baš se družili na kružocima u ručnim radovima. onda je senator da nebi ispa šonjo naredija da se roba baci u arenu sa gladijatorima, taman su dogovarali scenarij kad se tlo zatreslo. onda su roba bacili u tamnicu di je upozna drugog gladijatora, of kors mora je bit crnac kako nebi bilo segregacije, koji je oma pripozna kako ovi keltski rob ima karizmu i da triba za njega žrtvovat život. sprijateljili su se nebi da su osvojili nagradu publike na spliskom festivalu, pa su i bacili u arenu. kako se stvarala scenografija tako je kelt oma pripozna da je otu predstavu već gleda onda kad mu je senator pobija sav rod i porod pa je instant organizira obranu nebi da je završija vest point, pa je vezuv ope zadrma. dok su se oni tako naganjali sa legijama u omjeru jedan naprema pet i usput i sve pobili vezuv je počeja rokat, ne triba posebno govorit da su kelt i ovi njegov prika jedini preživili ono naganjanje sa legijama. i da sad nedužin puno, iz svog tog sranja sa vezuvon spasili su se kelt, koji je usput oslobodija ćer koju je senator bija zatočija na drugi kraj grada, ovi njegov prika crnac, senator i njegov prika šta se nakraju povata sa prikom o' kelta. neznan kako je nakraju to završilo jer san mora šefiku vozit po auto, ali sto posto je bila neka vrsta hepi enda di su zločesti senator i njogov prika platili glavon, ovi prika o' kelta se žrtvova za njiovu ljubav, za pampeje znamo kako su završili, svi su platili glavon i ostali zatrpani 1800 godina.

ja neznan šta su oni time tili poručit, jel to da ljubav ne poznaje prepreke, u šta čista sumnjam jer ono šta nije zatrpa vezuv pepelom je rim mačem. isto tako neznan ko je prvi počeja širit iluziju ljubavi ali znan da je svi obilato koriste kako bi širili netrpeljivost i mržnju za ostvarivaanje svojih ciljeva i to in konstantno uspjeva zbog greške u genetskom kodu, a film je samo eksponencijalno podigao granicu iluzije. nisu se kelt i senator povatali zbog ljubavi nego zbog vlastitog ega isto ka šta se kelt i crnac nisu sprijateljili zbog vjere u onog drugog nego zbog pukog preživljavanja. uostalom tko uopće zna kako je rimski puk doživljavao ljubav? svi zapisi povjesničara tog vremena pričaju o onovremenim močnicima i nigdje se ne spominje ljubav. uvjerenja sam da taj pojam, onako kako ga mi sebi danas prezentiramo, nije ni postojao, kao što nije postojao ni prije 100 godina već samo puki instikt za preživljavanje zasnovan na principu jake jedinke, a manipulacija ljubavlju je jedan od jačih aduta za postizanje cilja.

09.09.2018. u 15:40 • 9 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2018 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (11)
Veljača 2019 (8)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (7)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (8)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (6)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (7)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (7)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (8)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (7)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (8)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (10)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (8)
Veljača 2016 (8)
Siječanj 2016 (8)

Opis bloga

svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima