kupus_vulgaris

subota, 25.08.2018.

sezona

evo je i ova sezona na izmaku. falin te bože da je tako jer da traje 365 dana u godini neznan kako bi preživili. međutin, ni to ne triba uzimat zdravo za gotovo jer kako se danas svako sezonsko voće i povrće može nač u svako doba godine čak i onda kad ne uspijeva tako more bit da će i ovi turisti šta nas posjećuju sve češće bit ka sezonsko voće i povrće u tomija, zimzeleni. no, kako ovi zimzeleni nema toliko koliko bi naši iznajmljivači tili moraju se zadovoljit bukvama koje listaju u proliće i tokom lita i eto ti na zajeba. ako nemaš apartman u centru grada nemoš računat na zimzelene, a ako se oslanjaš samo na bukve propast ćeš prije nego propupa jerbo se tih bukvara namnožilo toliko da ih nijedna pilana ne može obradit njanci u petogodišnjem planu i programu.

kako smo ušli u kapitalizam i napustili petoljetni sustav razvoja tako svaki pet godina imamo sve više propalih firmi koje se beru ka sezonsko voće i povrće namijenjeno izvozu. i sa mene interesira oče li ovi šta nisu napunili apartmane i propali ka brodogradilišta opet optuživat nasljeđe iz prošlosti i hibridni rat ili će za svoje propale planove optužit uvijek zimzelene partizane i ustaše, jer nastavimo li ovako za pet godina neće više bit turista kojima se mogu must novci.

25.08.2018. u 16:40 • 15 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.08.2018.

zimzelen

kad je vručina i nemaš ništa za reč o čemu bi drugi pametovali stavi muziku i potraži društvo koje ujutro nije nadrkano, popričajte o onemu oko čega se lome koplja i sjeti se da ljetu , kao i svemu, jednom dođe kraj.

23.08.2018. u 10:25 • 4 KomentaraPrint#

subota, 18.08.2018.

intermezzo

18.08.2018. u 13:09 • 11 KomentaraPrint#

petak, 17.08.2018.

lesi

pametni znaju kad se triba zaustavit pa ću onda i ja ovo svoje putovanje zavšiti jednim kratkim osvrtom. poslin međimurja i banjanja u toplicama sveti martin put nas je naveja preko čakovca do varaždina di morate posjetit restoran verglec, laganini autoputem do zagreba, otić put ljubljane i spustit se na svetu nedilju kako bi izbjegli gužvu od sedam kilometara na lučkom, stat u rastoke na teletinu ispo peke jer je janjetina već poždrana, ne zaustavljat se na plitvicama jer je turista ka ušenaka, u gradu duhova popit kavu i stič doma na vrime za pogledat lud, zbunjen, normalan

the end

17.08.2018. u 16:36 • 6 KomentaraPrint#

srijeda, 15.08.2018.

fužine

- dobro, i di će te sad? pita mela
- idemo za međimurje, imamo tamo jedne prijatelje pa ćemo ih posjetit.
- a u koje misto idete?
- nemam pojma, negdi oko čakovca
- jebate, ideš u međimurje a neznaš di ideš
- e, zvat ću čovika puten da ne zalutan a do čakovca ću već nekako doč
- i tebe nije straj sa njim putovat?
- nije, uvik stigne di triba. reče šefika, a imamo i gps
- eto mela, viš da se netribaš zabrinjavat, malo avanturističkog duha nikome nije na odmet
- eee, ali najprije imamo stat u fužine da se okupan u jezeru, reče šefika
- je, to smo priskočili kad smo dolazili
***
- jel idemo?
- ajmo
- kako ćemo
- idemo istarskom magistralom kroz učku na rijeku pa autoputom i spuštamo se na fužine potom starom cestom do karlovca priko jastrebarskog i tako kod svete nedije moramo nač prijelaz preko save, poslin ćemo lako.
- ajmo
bruuuum
***
- na vrata skreni desno
- koja vrata jebate?
- pa piše vrata, tu skrećeš na put za fužine
- slušaj, ako se opet budem mora radi tog tvog gipiesa vračat ti neš izač kroz vrata nego kroz prozor
- ništa se ti ne sekiraj, samo mene slušaj
- ha, da san te manje sluša brže bi doša
- a šta ja mogu kad te gps nemože pratit, sad uspori, skretanje je tu negdi
- vidi, stvarno vrata, a jebate, vrata u gorskom kotaru a prozor u bosni, da mi je samo znat di je dnevni boravak
- evo i fužina, vidi jezero
- je, lipo je, a piše da imaju dva jezera
- je, ovo je bajer a ono drugo lepenice
- očemo stat ode?
- ajmo do onog drugog da vidimo kako je
- ajmo
- meni se piša
- trpi, ti si tila ič na ono drugo jezero
- jebate, ima li ode di za popišat se
- vidi ovo, rampa i piše 'samo za vlakić'
- aj vračaj se nazad do onog prvog jezera upišat ću se u gače
- dobro, ni meni se ne oda još kilometar do neke baruštine a onemu je parking oma do jezera i još san vidija neki plažni objekat blizu jezera
- jebote plažni objekat, upišat ću se u gače
- a jeben te munjenu, ako ima plažni objekat onda ima i zahod
- ae, stvarno
***
škriiiiip,
- a u peme jesu mogli stavit neke manje strme skale
- muči i odaj, upišaču se u gače, ovo je planina
- a jebate jesi mogla izabrat koje drugo jezero, recimo neko u nizini
- evo plažnog objekta, aj vidi jel ima zahod
- nema zahoda
- jebate!!! kako nema zahod???
- eto nema
- šta ću sad???
- saš lipo uč u jezero i popišat se, ionako si se mislila kupat


- ajmeeeee olakšanja
- jel bolje od sexa?
- jeeeeee :))) jesi nazva žaru i pita di imamo doč?
- jesan
- i, šta kaže?
- reka je da idemo za mursko središće ,ali ga ovo drugo nisan baš najbolje razumija
- kojo?
- paa, reka je da na slovenskoj granici skrenemo desno
- a jebate, opet neka desna skretanja
- tako je reka
- aj dobro. očemo ič popit piče u oni plažni objekat prije nego nastavimo
- ajmo


...to be continued

15.08.2018. u 16:13 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 14.08.2018.

intermezzo

14.08.2018. u 12:56 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.08.2018.

istra

dakle, ako se neko i zapitao di sam, u što čisto sumnjam, jer se svak bavi sobom, bio sam na godišnjem, daaaa na godišnjem. šefika i ja smo odlučili godišnji provest u otkrivanju ljepota lijepe naše. prva destinacija je bio poreč. poreč nije slučajno odabran kao jedno od odredišta jer je tamo mela koja traži vranju pa smo i mi išli potražit nju.

da sad ne duljim o ljepoti gorskog kotara, jer kad god neko opisuje prirodne ljepote sama ljepota postane toliko monotona da se poslin zapitaš 'a šta je tu lijepo?' eni vej, prošli smo učku i onda u akciju stupa gps jer je istra toliko razvijena da svako selo, koje baj d'vej ima u prosjeku pet kuća ima svoj put do kuće, to van pari nešto ka labirint paukove mreže, ako si krivo skrenija moš se slikat da ćeš do mraka nać pravi put. no, kako bilo šefika ka navigator je odradila visoko profesionalni i zahtjevni posal jer je priko onog svog pametnog mobitela stalno govorila di triba skrenit, podaci su bili precizni samo ako je brzina kretanja bila ispo 50 km/h a pošto ja nisan navika sporo vozit tako je bilo i nekoliko krivi skretanja dok nismo došli u viduline za koje baj d'vej u poreču koji je 20est km dalje niko nije čuja.

prva večer je protekla u opuštanju uz pivo i vino, nesnosnu buku zrikavaca i avijona koji su na visini od deset ijada metara letili za vrankvurt. idući dan je bija posvečen meli i poreču do kojega smo došli već prije narečenom paukovon mrežom. dok smo čekali da mela obavi svoje dnevne zadatke prođipali smo porečom pod nesnosnom vručinom, a cilj je bilo nač kafić di moš popit pivo. na rivi, isto ka i kod nas u splitu, svi nude hranu tako da smo silom prilika, tili ne tili prošli cili poreč uzduž i poprijeko, sva sriča da je malen pa nije dugo trajalo. u dogovoreno vrime i na dogovorenom mistu pojavila se mela, onako vesela i razigrana ka djevojčica odma je ka pametno žensko predložila da sidnemo i skujemo plan. ka pravi domačin je predložila da odemo pogledat neke muzeje šta smo kategorički odbili jer smo već sve vidili i žarište prebacili na kupanje, jedini uvijet je bija da ima lada i kafić u blizini jer, koji ću se kurac čvrčit na suncu dok se one kupaju. rečeno - učinjeno.

dok su se one tako brčkale u moru na +30 ja san poprimija sjenu grane tamarisa na prsima. kad je napokon ta tortura prošla ošli smo nešto pojist, odma tu, deset metara dalje i onda je počelo.
- šta čemo jist?
- ja ću samo pomfrit. reče mela
- ja neču ugljikohidrate. reče šefika
- a ja neču pivo da me ne zamanta jer, ko će opet nač one viduline
- dok imaš mene ka navigatora viduline neš promašit, reče šefika
- je, al to ovisi koliko ćeš vina ode popit, viš da ni konobar nezna di je to
- ja ću samo pomfrit, reče mela
- dobro mela, tiš pomfrit, šta'š pit
- radler od grejpa
- viš to ti je dobra ideja. konobar dva radlera od grejpa i po litre vina. meni teleče jetrice sa žara i rizi bizi, šefika je uzela hamburger.
- ajmeeeee ja baš volin teleču đigericu, oš mi dat malo?
- oču
- dobro, ja ću tebi dat pomfrija
- a od mene ćeš dobit ugljikohidrate od hamburgera, reče šefika
- jebate šta ste darežnjive satin ugljikohidratima



konobar je bija oduševljen našon pojavon tako da nas je počastija teranino likerom. liker je bija toliko dobar da je šefika oma naručila cilu litru za doma, a kako smo ostavili dobar dojam, jer smo se tu zadržali do nove smjene gostiju u rujnu dobila je i diskaunt.
- e, sad ja inan nešto obavit a onda vas vodin na sladoled u vrsar.
- dobro, samo da bude prije mraka da ne zalutamo.
- sa ću ja to brzo

u neko doba krenemo prema vrsaru, malom pitoreksnom mjestašcu na obali jadranskog mora, obitavalištu ribara i jahtaša. obnovili zalihe piva i vina šta smo večer prije popili i sili na sladoled, sladoled je stvarno bija izvrstan, iako se svaki na prvi pogled čini istim. poslin sladoleda idemo ča i triba osmislit plan puta.
- dobro mela, di sad iman vozit?
- ideš zamnom i di ja skrenem livo ti idi desno
- ok, a jel do tog skretanja put vodi sve ravno?
- je
brum, brum, krenili
- ode ona skreče livo znači da mi idemo desno
- je
- jebate di smo ovo došli!?
- a šta ja znan, piše naturistik kamp
- jebate, upali smo u nudistički kamp!
driiiiin, driiiiin, driiiiin
- alo
- diste?
- neman pojma, piše naturisrtik kamp!?
- maa neeeee tu skrenit desno, nego poslin. aj čekan vas na putu.
- kojen putu jebate kad su svi isti!?
- vrati se istin puten i produži ravno.
- dobro.
- aha, evo je.
- jel mi sad ode skrečemo desno?
- je
čuf, čuf, čuf
- sad imaš skrenit livo u čušije
- kako sad skretanje u čušije kad je to bilo onda kad smo dolazili u poreč
- jeeeee imaš skrenit u čušije
- neču, to je vračanje nazad. mi idemo za kanfaran
- jeben te manita, ništa ne slušaš. meni gps kaže da imamo skrenit livo
- jebate gps, ovo je sad obratni put

usput smo još jedanput falili skretanje al smo ipak na vrime stigli u viduline slušat avijone za vrankvurt na dese ijada metara.

...to be continued

13.08.2018. u 09:02 • 10 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2018 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Veljača 2024 (2)
Siječanj 2024 (4)
Prosinac 2023 (4)
Studeni 2023 (2)
Listopad 2023 (3)
Rujan 2023 (3)
Kolovoz 2023 (3)
Srpanj 2023 (6)
Lipanj 2023 (12)
Svibanj 2023 (13)
Travanj 2023 (10)
Ožujak 2023 (8)
Veljača 2023 (8)
Siječanj 2023 (7)
Prosinac 2022 (10)
Studeni 2022 (12)
Listopad 2022 (9)
Rujan 2022 (11)
Kolovoz 2022 (10)
Srpanj 2022 (11)
Lipanj 2022 (3)
Svibanj 2022 (4)
Travanj 2022 (2)
Ožujak 2022 (4)
Veljača 2022 (2)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (5)
Studeni 2021 (7)
Listopad 2021 (10)
Rujan 2021 (7)
Kolovoz 2021 (6)
Srpanj 2021 (10)
Lipanj 2021 (8)
Svibanj 2021 (11)
Travanj 2021 (7)
Ožujak 2021 (6)
Veljača 2021 (9)
Siječanj 2021 (15)
Prosinac 2020 (9)
Studeni 2020 (7)
Listopad 2020 (13)
Rujan 2020 (4)
Kolovoz 2020 (9)
Srpanj 2020 (5)
Lipanj 2020 (6)
Svibanj 2020 (11)
Travanj 2020 (7)
Ožujak 2020 (5)

Opis bloga

svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima