kupus salata_vulgaris

ponedjeljak, 13.08.2018.

istra

dakle, ako se neko i zapitao di sam, u što čisto sumnjam, jer se svak bavi sobom, bio sam na godišnjem, daaaa na godišnjem. šefika i ja smo odlučili godišnji provest u otkrivanju ljepota lijepe naše. prva destinacija je bio poreč. poreč nije slučajno odabran kao jedno od odredišta jer je tamo mela koja traži vranju pa smo i mi išli potražit nju.

da sad ne duljim o ljepoti gorskog kotara, jer kad god neko opisuje prirodne ljepote sama ljepota postane toliko monotona da se poslin zapitaš 'a šta je tu lijepo?' eni vej, prošli smo učku i onda u akciju stupa gps jer je istra toliko razvijena da svako selo, koje baj d'vej ima u prosjeku pet kuća ima svoj put do kuće, to van pari nešto ka labirint paukove mreže, ako si krivo skrenija moš se slikat da ćeš do mraka nać pravi put. no, kako bilo šefika ka navigator je odradila visoko profesionalni i zahtjevni posal jer je priko onog svog pametnog mobitela stalno govorila di triba skrenit, podaci su bili precizni samo ako je brzina kretanja bila ispo 50 km/h a pošto ja nisan navika sporo vozit tako je bilo i nekoliko krivi skretanja dok nismo došli u viduline za koje baj d'vej u poreču koji je 20est km dalje niko nije čuja.

prva večer je protekla u opuštanju uz pivo i vino, nesnosnu buku zrikavaca i avijona koji su na visini od deset ijada metara letili za vrankvurt. idući dan je bija posvečen meli i poreču do kojega smo došli već prije narečenom paukovon mrežom. dok smo čekali da mela obavi svoje dnevne zadatke prođipali smo porečom pod nesnosnom vručinom, a cilj je bilo nač kafić di moš popit pivo. na rivi, isto ka i kod nas u splitu, svi nude hranu tako da smo silom prilika, tili ne tili prošli cili poreč uzduž i poprijeko, sva sriča da je malen pa nije dugo trajalo. u dogovoreno vrime i na dogovorenom mistu pojavila se mela, onako vesela i razigrana ka djevojčica odma je ka pametno žensko predložila da sidnemo i skujemo plan. ka pravi domačin je predložila da odemo pogledat neke muzeje šta smo kategorički odbili jer smo već sve vidili i žarište prebacili na kupanje, jedini uvijet je bija da ima lada i kafić u blizini jer, koji ću se kurac čvrčit na suncu dok se one kupaju. rečeno - učinjeno.

dok su se one tako brčkale u moru na +30 ja san poprimija sjenu grane tamarisa na prsima. kad je napokon ta tortura prošla ošli smo nešto pojist, odma tu, deset metara dalje i onda je počelo.
- šta čemo jist?
- ja ću samo pomfrit. reče mela
- ja neču ugljikohidrate. reče šefika
- a ja neču pivo da me ne zamanta jer, ko će opet nač one viduline
- dok imaš mene ka navigatora viduline neš promašit, reče šefika
- je, al to ovisi koliko ćeš vina ode popit, viš da ni konobar nezna di je to
- ja ću samo pomfrit, reče mela
- dobro mela, tiš pomfrit, šta'š pit
- radler od grejpa
- viš to ti je dobra ideja. konobar dva radlera od grejpa i po litre vina. meni teleče jetrice sa žara i rizi bizi, šefika je uzela hamburger.
- ajmeeeee ja baš volin teleču đigericu, oš mi dat malo?
- oču
- dobro, ja ću tebi dat pomfrija
- a od mene ćeš dobit ugljikohidrate od hamburgera, reče šefika
- jebate šta ste darežnjive satin ugljikohidratima



konobar je bija oduševljen našon pojavon tako da nas je počastija teranino likerom. liker je bija toliko dobar da je šefika oma naručila cilu litru za doma, a kako smo ostavili dobar dojam, jer smo se tu zadržali do nove smjene gostiju u rujnu dobila je i diskaunt.
- e, sad ja inan nešto obavit a onda vas vodin na sladoled u vrsar.
- dobro, samo da bude prije mraka da ne zalutamo.
- sa ću ja to brzo

u neko doba krenemo prema vrsaru, malom pitoreksnom mjestašcu na obali jadranskog mora, obitavalištu ribara i jahtaša. obnovili zalihe piva i vina šta smo večer prije popili i sili na sladoled, sladoled je stvarno bija izvrstan, iako se svaki na prvi pogled čini istim. poslin sladoleda idemo ča i triba osmislit plan puta.
- dobro mela, di sad iman vozit?
- ideš zamnom i di ja skrenem livo ti idi desno
- ok, a jel do tog skretanja put vodi sve ravno?
- je
brum, brum, krenili
- ode ona skreče livo znači da mi idemo desno
- je
- jebate di smo ovo došli!?
- a šta ja znan, piše naturistik kamp
- jebate, upali smo u nudistički kamp!
driiiiin, driiiiin, driiiiin
- alo
- diste?
- neman pojma, piše naturisrtik kamp!?
- maa neeeee tu skrenit desno, nego poslin. aj čekan vas na putu.
- kojen putu jebate kad su svi isti!?
- vrati se istin puten i produži ravno.
- dobro.
- aha, evo je.
- jel mi sad ode skrečemo desno?
- je
čuf, čuf, čuf
- sad imaš skrenit livo u čušije
- kako sad skretanje u čušije kad je to bilo onda kad smo dolazili u poreč
- jeeeee imaš skrenit u čušije
- neču, to je vračanje nazad. mi idemo za kanfaran
- jeben te manita, ništa ne slušaš. meni gps kaže da imamo skrenit livo
- jebate gps, ovo je sad obratni put

usput smo još jedanput falili skretanje al smo ipak na vrime stigli u viduline slušat avijone za vrankvurt na dese ijada metara.

...to be continued

13.08.2018. u 09:02 • 10 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2018 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2019 (2)
Srpanj 2019 (9)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (11)
Veljača 2019 (8)
Siječanj 2019 (4)
Prosinac 2018 (7)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (5)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (8)
Lipanj 2018 (12)
Svibanj 2018 (6)
Travanj 2018 (4)
Ožujak 2018 (8)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (5)
Prosinac 2017 (7)
Studeni 2017 (6)
Listopad 2017 (4)
Rujan 2017 (6)
Kolovoz 2017 (7)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (8)
Svibanj 2017 (4)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (10)
Siječanj 2017 (7)
Prosinac 2016 (5)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (8)
Rujan 2016 (7)
Kolovoz 2016 (7)
Srpanj 2016 (10)
Lipanj 2016 (4)
Svibanj 2016 (8)
Travanj 2016 (3)
Ožujak 2016 (8)
Veljača 2016 (8)
Siječanj 2016 (8)

Opis bloga

svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima