jučer, kad spustio se mrak
ti, bila si mi pred očima.
s tebe pogleda skinuti nisam mogao,
gledajući te tako opijen sam ostao.
danas, danas me od tebe boli glava.
sabirem misli što bespućima lutaju.
sutra, sutra te više neću gledati.
sutra ću prominit program.
šah je igra koju su izmislili indijci. čim je iz indije mora bit neki zajeb, a priča ide ovako. živio jednom davno jedan bogati maharađa kojem od pustog bogastva ništa nije nedostajalo. ima je dvorac, ladanjske vile, šume, sluge, čak i otoke je posjedova ali mu je život bija dosadan i tija se zabavit pa je pozva svoje mudrace i naložija im da će ih bogato nagradit ako izmisle igru koja će zaokupit njegovo slobodno vrime. kako su u ono vrime sva plačanja bila u žitu a ne ka danas sa plastičnim karticama, bjanko mjenicama, revolverskim kreditima i ostalim proizvodima koji vas vode u dužničko ropstvo tako je i nagrada omogućavala pristojan život.
kad je, kako mi to danas volimo kazati, natječaj bija gotov pozva maharađa svoje mudrace da mu pokažu šta su smislili. od svih mogućih igara jedna mu je privukla pažnju. bila je to ploča sa 64 crno bijela polja po kojoj su se pomicale različite figure. kada je zatražio od mudraca da mu objasni kako će igrati igru odma mu se svidilo da je maharađa (kralj) vršna figura koja se svugdi miče ne ulažući pretjerani fizički napor i da je maharađinica (kraljica) ona šta mu štiti leđa ali za razliku od maharađe može bauljat di oće i kolko oće. to van je nešto ka kad se kaže da iza uspješnog muškarca stoji njegova žena, jerbo triba sve te prohtjeve zadovoljit.
ima tu još raznih drugih figura, jedne su potrošne ka šta su pijuni, odnosno šljakeri, druge se koriste za upade, ka šta su konji, treće vrebaju iz prikrajka, ka npr. lovci i smo čekaju kaš napravit krivi korak pa da te ape i kule, te moćne predstraže opstojnosti. ali svima je zajedničko jedno, nihova svrha postojanja je obrana kralja. ko pokopa kralja on je pobjednik.
maharađa je bija toliko oduševljen igrom da je mudracu ponudio iznos koji želi. no mudrac ne bi bija mudrac da maharađu nije uvuka u njegovu vlastitu zamku i zatražio da mu na prvo polje stavi dva zrna žita a na svako iduće kvadratni iznos prethodnog. pohlepni maharađa koji nije zna računat kvadratnu jednadžbu na to pristane i ispostavi se da u ciloj indiji neće biti toliko zrna žita da bi isplatija mudraca te se usput još i zaduži. no kako su indijci izmislili i decimalni zarez nije odma skonta da će ga oni 0,99 kamate koštat toliko da će cila indija još tisućljećima bit gladna kruha.
naravo učenje ove priče bi bilo da bez obzira koliko maharađa mislio da se okružio jakim figurama igru dobijaju oni koji su povukli prave poteze.
evo! došla nam je jesen. iako je astronomska jesen počela 22.09 u 20h 06min 27,04s, nešto manje od 4 sahata prije 23. kada počinje kalendarska jesen. dojmovi o jeseni su različiti. neki je vole dok drugi pak ne. oni šta je ne vole žale za litom, a oni šta je vole su sritni šta je lito prošlo, ka šta san isam. kako bilo svi se slažu da je jesen, za razliku od prolića, puna predivni boja. meni je jesen draga ne zato šta je puna boja nego zato šta lišće opada sa stabala. sa će neki pomislit, 'koji mu je kurac da mu je drago da lišće opada?' al meni je drago, e! jerbo, kako opada lišće trako opada i deklinacija sunca, ide u minus, a to pak znači da će nam biti kraći dani, da je lišće na granama ne bi vidili sunca tokom jeseni, a pogotovo uzimu.
no, kako opada lišće i deklinacija tako opada i vrućina, a sa opadanjem vrućine opadaju i turisti i sa jeseni ostaju oni šta su u jeseni svog života, a ti nisu puno zahtjevni, njima je dovoljno vidit još malo sunca prije nordijskih hladnoća, oni pametniji, šta su u penziji, iznajme neki stančić tijekom zime dok im traje turistička viza (tri miseca) i prezime. kad sračunaju koliki su in izdaci za grijanje taman pokriju najam i još vade mast onin svojin prijateljima šta nisu u penziji.
kod nas se život polako vrača u kolotečinu, a to znači da ćemo opet slušat laprdanja iz sabora jerbo je prošla litnja stanka od dva miseca, pricidnica će vizmistit ured u slavoniju i otić na svinjokolju. isto ka šta je tito organizira avnoj u jajcu za vrime svinjokolje, a jebate, triba delegate naranit, a kad je čovik sit i to još u doba sveopće gladi, donit će odluke za one koji su ga pogostili, a ne u vrime posta, u proliće, jerbo kad si gladan nisi svoj.
i tako....ovo nešto turista šta je ostalo ne stvara veliku gužvu pa ti se ne motaju prid nogama ka oni od ovog lita šta imaju labuđi pjev, ovo nešto mladi odletit će u 10. kad in počne faks, znači.....sa je naše vrime generacijo, uživajte u jeseni svog života jer jesen je predivna
nikad nisan puno virova u onu darvinovu teoriju da je čovik posta od majmuna isto ka šta ne virujen u priču da je čovik sletija na misec. po ovoj prvoj teoriji tribalo je pet milijuna godina da nastane čovik, a opće je poznato da čoviku triba samo pet minuta da postane majmun. tako da ta teorija ne drži vodu isto ka šta ne drži vodu da su sletili na misec jer da jesu već bi obilato crpili mjesečeve resurse i ratovali radi prevlasti tako da su to sve tlapnje za praznovjerne. to je isto ka da žena kaže kako je nevina a ostala trudna.
no kako danas stoje stvari izgleda da nikad nećemo sletit na misec i da će buduće generacije učit od majmuna kako se guli banana. dobro, danas se može ostat trudan i bit nevin samo šta ja u tome ne vidin užitka. no da se osvrnem na banane. sidin ja tako na pjaci kad eto ti matere sa ditetom, bili u kupnju knjiga za školu pa malo odanili. bidna mater tegli one knjige, a onda opet kad promisliš da će sve to teglit dite u školu uvati te straj od tog pustog znanja šta će oti mališan upit tokom svog školovanja. po slobodnoj procjeni mora bit da je kreča u drugi ili treći razred osnovne.
side oni tako, mama naruči kapučino a mališan pago. donese konobar mami kapučino i ditetu pago, lupi po dnu boce da nabije tlak kako bi lakše otvorija bocu i boca učini plop, mališan se nasmije na taj zvuk a konobar mu sa smiješkom natoči pago u čašu u kojoj je već bila slamka. piju oni tako to svoje piće, normalno dite se samo približilo stolu i naslonilo usnice na slamku i srče kad u neko doba pita mater malog 'oš bananu'. kaže mali oću. izvadi mater bananu, jer usput je svratila kupit spizu i da ditetu bananu. kad, kaže mališan 'mama, oćeš mi je očistit' a mama odgovori 'provaj ovog puta sam, pokazala sam ti'. 'ali mama...ja to ne znam'. uzme mama bananu, očisti je tako da su kore visile i doda ditetu .
??? jebate!!! dite ne zna očistit bananu, a jebate!!! sidin ja tako i mislin se, a u pičku materinu najebali smo kad ovi ne zna ni bananu očistit. šta bi bilo da mora otvorit konzervu i to da ima nožić za otvaranje, a nisam baš siguran da bi zna otvorit i onu šta se samo potegne poklopac. jebate, pa majmun zna očistit bananu, ne samo to nego baca i kokosove orahe sa palme na kamen kako bi se raspukli. borba za opstanak naučila majmune kako se prehranit, a ovi bi i pored živi pilića umra od gladi, ma koji pilića, odusta bi i od banana na stablu jer je ne zna očistit. a jebate moj darvine mora bit da si bija mortus pijan kad si slaga tu teoriju, a i ti tesla sigurno nisi sa ovoga svita kad si izmislija struju.
svi oni katastrofičari šta najavljuju smak svijeta i na taj način, igrajući na kartu nesigurnosti, plaše priprosto pučanstvo kako bi izmuzli novce, ka one vračare po regionalnim televizijama šta čitaju sudbinu, svjesni da je smak svijeta već počeo i da ga treba dobro unovčit.
prije neki dan je razvedenica napisala jedan post o tati koji je izmislio i instalirao na sinovljev mobitel aplikaciju koja je prekidala sve radnje koje trenutno obavlja i prisiljava ga da se javi ocu na poziv. bilo je raznih komentara koji su se uglavnom vrtili oko odgoja. međutim, postavlja se opravdana sumnja koliko odgoj uopće može utjecati na neka događanja i razvoj dječje osobnosti ako ono to ne želi?
svjedoci smo da je sve više djece razmaženo a razmazili su ih upravo roditelji jer idu linijom manjeg otpora umatajući to u celofan ljubavi. slijedom toga zabrane nemaju nikakvog efekta. ako se baš u njima i ustraje sa tv-ea se uvijek redovito emitira reklama za plavi telefon, što će razmaženo derište iskoristit i prijavit kao zlostavljanje iako svi dobro znaju da će to isto razmaženo derište izlagati i šefa i stanicu kako bi ostvarilo svoj naum i postiglo ono što želi. međutim, institucije moraju odraditi svoj posao, a dijete kao dijete niti misli niti je svjesno posljedica svoje razmaženosti zato što niti zna niti ima iskustva, njemu je jedino važno dobiti ono što je naumilo. s druge pak strane roditelji takvi kakvi su, frustrirani svakodnevnim životom pod pritiskom odgovornosti i straha za opstanak nemaju dovoljno vremena da se posvete djeci pa jedni odustaju dok drugi pribjegavaju trikovima, najčešće na emocionalnoj osnovi. koliko će nešto uroditi plodom saznati će se u pubertetu i prvenstveno će ovisiti o djetetovoj osobnosti koju je samo izgradilo.
e, sad će neko postavit pitanje kake to veze ima sa znanošću, gps-om i smakom svita. ima, ima itekako ima veze sa ovim. npr. kad san ja bija dite luta sam uokolo po brdu i istraživa nova susjedstva zbog toga nisam bija odlikaš u školi ali san se uvik zna vratit doma. jednom prilikom u priči o tome upita šefika moju mater 'pa...zar vas nije bilo strah kad bi on tako odluta?' a ova odgovori 'a nije čerce, uvik se je vrača'. e i u tome 'uvik se je vrača' leži sva mudrost odgoja i razvoja dječje osobnosti. oko toga se nije dizala prevelika frka ali ako bi napravija koje manje sranje onda je slijedila kazna ako bi se pak pobunija, dva puta ništa, treći zableuška i to uvik od strane matere, a ako bi napravija veće sranje tribalo je najprije oca malo umirit i pripremit jerbo tada ne da nije bilo plavog nego nije bilo ni telefona uopće. sve to skupa je za posljedicu imalo to da si najprije triba promislit kad misliš nešto učinit, a virujte mi bija san vražji. iskustva koja sam tako steka i ono šta sam uspija naučit u školi naučilo me razmišlati unaprijed i nikada se od strane roditelja nisam osjetio zapostavljenim a kamo li nevoljenim.
prije dva dana pita zvone, inače student završne godine elektrotehnike i računarstva, da di ima najbliža apoteka.
- eno ti je zvone na pjacu.
- di na pjacu?
- između morpurga koji je zatvorija i dizela.
- kojeg morpurga i di je tamo dizel?
- knjižare morpurgo zvone, koja je zatvorila jer nema kome prodavat knjige a dizel ti je na kantunu ispod ure u istom nizu (ko će mu još poč tumačit da je taj dizel prije bija dio apoteke koju su podilili).
- kako? pa di je tamo apoteka?
- stani nasri pjace i okreni se prema istoku, ako znaš di je istok, i ukazat će ti se sama.
- sa ću ja to riješit. i izvadi pametni mobitel, ubada 'pjaca-apoteka' i slavodobitno usklikne 'e sad znan di je'.
- jebote zvone ti si ukurcu. cili život si u splitu a triba ti gps da nađeš apoteku na pjaci?!
i sa ćete vi meni reč da smak svita nije počeja! ma e, i netriba nam kad nam dica tribaju gps za vratit se kući. sa će još napravit i remake filma lesi se vraća kući sa gps-om.
eno je mela objavila da se odriče potrage za franjom i da prelazi na nešto zdravije. šta je to nemam pojma samo da nije kiselo. no kako to običaj nalaže red je da se reče par riči o onome šta odlazi.
bija si tiha patnja jednoj blogerici kojoj su sve druge zavidile iako te nijedna nikad nije upoznala pa ni ona šta te tražila. ne znan koji in je kurac al sve pošandrcaju kad in je nešto tajnovito pa se ponašaju ka kokoše u kokošinjcu. u svakom slučaju dobro je da si nesta jer to se više nije dalo trpit, revolucija je patila, a moga si bit prvi revolucionar šta je pojia raštiku i lešo kumpir, ali ne, ti se time nisi tija zadovoljit tija si kavijar i šampanjac pa odjeba našu melu koju smo mi poslin morali tješit da ne upadne u depresiju i poji cilu terinu njoka, zamalo je i ditetu tortu pojila. da nismo reagirali i dali joj kupus salatu najebali bi svi. zato stoj tamo di si i nemoj se molinte reinkarnirat u vranju jer ćeš opet neko sranje napravit.
napisa bloger radostan šta te više nema.
< | rujan, 2017 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
svekolike konteplacije o smješnoj strani povijesti i inim stvarima