šah je igra koju su izmislili indijci. čim je iz indije mora bit neki zajeb, a priča ide ovako. živio jednom davno jedan bogati maharađa kojem od pustog bogastva ništa nije nedostajalo. ima je dvorac, ladanjske vile, šume, sluge, čak i otoke je posjedova ali mu je život bija dosadan i tija se zabavit pa je pozva svoje mudrace i naložija im da će ih bogato nagradit ako izmisle igru koja će zaokupit njegovo slobodno vrime. kako su u ono vrime sva plačanja bila u žitu a ne ka danas sa plastičnim karticama, bjanko mjenicama, revolverskim kreditima i ostalim proizvodima koji vas vode u dužničko ropstvo tako je i nagrada omogućavala pristojan život.
kad je, kako mi to danas volimo kazati, natječaj bija gotov pozva maharađa svoje mudrace da mu pokažu šta su smislili. od svih mogućih igara jedna mu je privukla pažnju. bila je to ploča sa 64 crno bijela polja po kojoj su se pomicale različite figure. kada je zatražio od mudraca da mu objasni kako će igrati igru odma mu se svidilo da je maharađa (kralj) vršna figura koja se svugdi miče ne ulažući pretjerani fizički napor i da je maharađinica (kraljica) ona šta mu štiti leđa ali za razliku od maharađe može bauljat di oće i kolko oće. to van je nešto ka kad se kaže da iza uspješnog muškarca stoji njegova žena, jerbo triba sve te prohtjeve zadovoljit.
ima tu još raznih drugih figura, jedne su potrošne ka šta su pijuni, odnosno šljakeri, druge se koriste za upade, ka šta su konji, treće vrebaju iz prikrajka, ka npr. lovci i smo čekaju kaš napravit krivi korak pa da te ape i kule, te moćne predstraže opstojnosti. ali svima je zajedničko jedno, nihova svrha postojanja je obrana kralja. ko pokopa kralja on je pobjednik.
maharađa je bija toliko oduševljen igrom da je mudracu ponudio iznos koji želi. no mudrac ne bi bija mudrac da maharađu nije uvuka u njegovu vlastitu zamku i zatražio da mu na prvo polje stavi dva zrna žita a na svako iduće kvadratni iznos prethodnog. pohlepni maharađa koji nije zna računat kvadratnu jednadžbu na to pristane i ispostavi se da u ciloj indiji neće biti toliko zrna žita da bi isplatija mudraca te se usput još i zaduži. no kako su indijci izmislili i decimalni zarez nije odma skonta da će ga oni 0,99 kamate koštat toliko da će cila indija još tisućljećima bit gladna kruha.
naravo učenje ove priče bi bilo da bez obzira koliko maharađa mislio da se okružio jakim figurama igru dobijaju oni koji su povukli prave poteze.
Post je objavljen 27.09.2017. u 13:55 sati.